Za Reprezentacija.ba govori Edvin Avdija Čaušević, porijeklom iz Tuzle, koji je svojim trenerskim i ljudskim kvalitetama dobio povjerenje da bude izabran na prestižnu funkciju Sportskog direktora i Selektora talenata u regiji Gornje Austrije, za okrug Rieda
Austrijski fudbal u proteklim decenijama doživio je pravu ekspanziju. Država skijanja i zimskih sportova, sve se više okreće fudbalu.
Niko se više ne čudi kada austrijski fudbaler napravi transfer vrijedan desetine miliona eura, a postalo je normalno i da mladi austrijski talenti odu direktno iz Austrije u najveće klubove svijeta.
Sve to nije došlo preko noći, nego nakon godina stručnog, vrijednog i poštenog rada, te paralelne izgradnje sistema čiji važan dio predstavlja i jedan naš čovjek.
Edvin Avdija Čaušević, porijeklom iz Tuzle, svojim je trenerskim i ljudskim kvalitetama dobio povjerenje da bude izabran na prestižnu funkciju Sportskog direktora i Selektora talenata u regiji Gornje Austrije, za okrug Rieda.
Ni ta funkcija nije došla preko noći, jer je ovaj UEFA A trener, magistar i nastavnik u školi u dva mandata bio sportski direktor SV Ried za selekcije od 7 do 14 godina.
Trenersku karijeru kaže počeo je, neplanski.
„Kao fudbaler uvijek sam razmišljao da nekad u budućnosti budem trener. Nisam baš planirao tako rano da se počnem baviti trenerskim poslom, ali povreda ligamenata mi je naprasno završila igračku karijeru. Krenuo sam u jednom malom klubu gdje sam uz trenerski posao počeo obavljati i posao sportskog direktora.“
Ubrzo je dobio i bolju priliku.
„Još 2003. godine sam stekao UEFA A licencu, tada kao jedan od dva najmlađa trenera u Austriji. Počinjem raditi u Akademiji SV Ried gdje ću kroz godine u dva mandata raditi kao glavni i pomoćni trener, trener za razvoj perspektivnih igrača, sportski direktor… Bilo je lijepo i uspješno, u toj akademiji sam rastao kao trener, a ekipe su osvajale i trofeje. Paralelno sam radio i kao nastavnik jer uživam i u tom pozivu“
Fudbalski savez Austrije u saradnji sa državom napravio novi sistem rada sa talentima.
„Fudbalski Savez Austrije je već u 2000. godini u svakom većem mjestu je osnovao jedan centar za talente, tako da trenunto postoje njih 29, za uzrast do 14 godina. Ti centri sarađuju sa školama i gimnazijama, klubovima, školama fudbala, a sve je to regulisano od strane Ministarstva za sport i kulturu, te povezano sa omladinskom Bundesligom i Fudbalskim savezom Austrije. Ja sam od 2011. godine Sportski direktor za obrazovanje igrača za Gornju Austriju, odnosno oblast Rieda. U našem „centru za talente“ se nalazi 58 klubova u tri politička okruga Braunau, Ried i Schärding i djelimično okrug Grieskirchen. Imamo fenomenalan tim i veoma dobru podršku Fudbaskog Saveza Gornje Austrije, koji nas potiče na stalni proces daljnjeg razvoja, što podrazumijeva redovnu edukaciju i modernizaciju. Ovakav organizovan rad definitivno daje rezultate.“
Gledajući na vaša iskustva u Austriji, šta je perspektiva za BiH?
„Puno razgovaram sa trenerima u BiH i neosporno je da ima puno talenta. Kako među igračima, tako i među trenerima. Svi se slažu kako bi jedna jaka organizacija u radu sa talentima dovela do eksplozije bh. fudbala. Nažalost zbog nepostojanja sistema razvoja talenata, nedostatka trenera, ali i naravno loše infrastrukture, desi nam se da često veliki talenti u BiH propadnu ili uopšte ne mogu biti otkriveni. Jednostavno imamo malo skauta i prilika za djecu i omladince da se pokažu. Fudbalski savez BiH i prvoligaški klubovi se bore da isprave te probleme, ali teško je da mogu napraviti puno bez pomoći države, ministarstva sporta, budžetiranog koncepta za razvoj fudbalera u BiH. Bez novca nema mi napretka, a ako ne napredujete u fudbalu, vi ustvari nazadujete. Jer u isto vrijeme svi drugi napreduju. Ipak i ovakvim okolnostima trebalo bi bolje uvezati i iskoristiti sve nas koji smo van BiH, a koji želimo dobro bh. fudbalu. Neiskorištenog potencijala definitivno ima. U tom smislu i u ime bh. fudbala, ljudi koji vole fudbal, anagažovnaih trenera i nastavnika, a na samom vrhu u ime talenata koji su u velikom broju i koji svakodnevno uporno rade na ostvarivanju svojih snova o profesionalnom fudbalu, nadam se stalnom poboljsanju sistema za otkrivanje i unapređivanje takvih talenata u BiH.“
Nemoguće se u Gornjoj Austriji, gdje živi hiljade naših ljudi, baviti trenerskim poslom a da niste radili sa nekim od igrača porijeklom iz BiH. Šta kao trener primjećujete, zašto rijetko naši igrači odlaze u najveće lige?
„Imao sam priliku raditi sa mnogobrojnim igračima iz Bosne i Hercegovine. Kao kvalitet i prednost ubrojio bih balkanski pristup igraču, a na tu mislim da na terenu naši igrači imaju ogromnu količinu kreativnosti i mudrosti u predjelu igre sa posjedom lopte. Svi vole loptu, traže je na terenu, žele da pokažu šta znaju. To je izvanredan kvalitet.
Prepreka za veću karijeru često je ista mana – a to je rad bez lopte, bilo kada je lopta u posjedu sopstvene ili protivničke ekipe. Ako bi naši igrači, a tu mislim na sve sa Balkana, bili spremni da rade na tome – tu bi se otvorili ogromni potencijali.
Ono što je također posebno u radu sa našim igračima, je rad sa roditeljima, jer oni su također često veoma zahtjevni. Svaki trener se mora pozabaviti sa tim dijelom rada. Ako trener zna uspješno raditi sa roditeljima i dobije njihovo povjerenje i njihov respekt, onda će mu biti puno lakše raditi sa igračima. Tu trener mora postaviti jasna pravila, za dobro ekipe i igrača. Roditelji moraju biti sigurni u to da trener želi da pomogne njihovom djetetu i onda da ga puste raditi na tome, a ne mješati se u njegov posao. To je najteži dio rada sa roditeljima.“
Korak u profesionalni fudbal često je nepremostiva prepreka, tu treba pomoći igračima kao što se radi u Austriji i Hrvatskoj
I još jedna, možda i najveća prepreka za veliki broj igrača da naprave dobre karijere je prelazak igrača iz omladinskog u profesionalni fudbal. To je iz više razloga težak trenutak i za najveće talente. Konkretno Fudbalski savez Austrije prepoznao je taj problem i ulaže ogroman trud i rad da se taj prijelaz poboljša i da se igrači što bolje pripreme za ono što ih čeka. Koliko sam vidio to su primjetili i u Hrvastkoj, i rade puno na tome, i zato ne čude takvi rezultati koje postižu. Tu austrijski Fudbalski Savez ne pravi nikakvu razliku izmedu igraca, nego samo zahtjeva kvalitet. I to je najvažnije za uspješan prelaz u profi-fudbal.
Sta je po vašem mišljenju neophodno za uspjeh u radu razvijanja mladih talenata?
Za uspjeh je uvijek potrebno ispuniti četiri uslova: talenat, spremnost za rad, podrška (familija, trener, menadžer) i na kraju sreća. Imao sam često priliku da dozivim da se sreća osmijehne onima koji vrijedno i uporno rade u prvoj liniji na poboljšanju svog vlastitog kvaliteta.
Za kraj, ima li među djecom bh. porijekla u Austriji neki posebno drag igrač ili talenat. Ima li tu zanimljivih priča?
Ja zaista i od srca uživam u svakom treningu, svaki dan. Svakom igraču sam posvećen sa punom pažnjom i dajem mu svoj maksimum, tako da uistinu nikoga na taj način ne bih mogao izdvojiti. Ono što će možda čitaocima biti zanimljivo je da sam u jednom periodu bio jedan od trenera Denis Omića i Ervin Omića. Jedan je bio u Romi, drugi je trenutno u Juventusu. Tako daleko su dogurali, jer su od malih nogu sve podredili fudbalu. Kao i svakom fudbaleru, želim im velike karijere, ali naravno da zadrže balans zdravog života i ciljeva i na drugoj svega što karijera donosi, što nije uvijek lako.
Obrazovanje Edvina Avdije Čaućevića, uistinu je impresivno, pa svojim fudbalskim i pedagoškim znanjima i ne čudi što gradi sjajnu karijeru:
• UEFA – A – Licenca
• Državni ispit za trenera fudbala
• Diplomirani trener za diječiji i omladinski fudbal
• Licenca juniorske elite
• Više školsko obrazovanje – Master of Art (Magistar)
• Tehnički Univerzitet u Kaiserslautern-u, SR Njemačka
• Magistar školskog menadžmenta
• AFSM-diplomirani trener za mentalni trening (master)
• Diplomirani trener za atletiku u fudbalu (internacionalni fudbalski institut u Minhenu, SR Njemačka)
• Diplomirani pedagog za osnovnu školu i za vaspitanje i odgoj učenika sa posebnim potrebama (Pedagoški fakultet Univerziteta u Linzu)
(Reprezentacija.ba)
