Mnogi su kostajnički pragovi danas nijemi, a prezimena koja su vijekovima odjekivala čaršijom postala su tek eho u dalekim kutovima dunjaluka. Migracije, te neumoljive rijeke sudbine, učinile su svoje: Bakalovići, Gaće, Čauševići, Vučetić, Baručići, Korze, Cerovići… imena su koja polako blijede iz matičnih knjiga, ali ostaju uklesana u kolektivno sjećanje grada na desnoj obali Une. Danas kostajničke kuće ožive tek nakratko, uz godišnje odmore i raspuste, kao da grad uzima zrak prije nego što ponovo utone u tišinu.
Ipak, u zraku lebdi pitanje: hoće li nas sjećanje na zajedničke korijene, dodatno produbljeno godinama izolacije i iskušenja, ponovo neraskidivo uvezati?
- Aljošina zamršena saga o plemenitim Bakalovićima
Priča o Bakalovićima nije samo porodična hronika; to je svjedočanstvo o opstanku. Ovo prezime, čiji korijeni sežu do drevnih bogumila, danas nose ljudi svih konfesija širom Balkana, no u našoj Kostajnici, dvije grane ove familije ispisale su posebne stranice istorije.
U naš Šeher su stigli te sudbonosne 1862. godine, bježeći od progona iz Valjeva, nakon protokola između kneza Mihajla i sultana Abdul Aziza. Kostajnica je tada postala utočište za protjerane muslimane iz Užica, Beograda, Valjeva i Šapca, čuvajući njihovu tugu u nazivima poput Biogradlija, Valjevaca ili Šabića.
Kroz te vijugave staze prošlosti vodi nas Aljoša Bakalović, kostajnički Zagrepčanin. Za srednje i starije generacije s obje obale “krasotice Une”, Aljoša i njegova sestra Nataša ostali su simboli elegancije i manira onovremene gospode, noseći u sebi držanje potomaka starih bosanskih plemića.
- Od kafane kod mostova do sarajevskih muzičara
Aljošin djed Salih i njegov brat, između dva rata (1923–1936), podigli su kultnu kafanu između unskog i mosta na Unčici, kasnije poznatu kao Flajšova. Iz te loze potekli su vrsni ljudi: od Keme, poznatog sarajevskog muzičara, do brižnih radnika na željeznicama od Kostajnice do Zagreba.
Sudbina je htjela da jedna grana Bakalovića odseli u Bosansku Gradišku, ostavljajući u Kostajnici samo rahmetli Hamšu, moju majku, koja je udajom za Hasana Džogaza nastavila porodičnu nit kroz kćerku Rabiju, moju mater, i rano preminulog Sulju.
- Tkanje sudbine: Porodica Gaćo i neraskidive veze
Ako su Bakalovići bili duh čaršije, porodica Gaćo bila je njeno intelektualno i duhovno sidro. Aljošina nana Atifa bila je kći Hamid-efendije Gaće, čovjeka čije porijeklo vodi do hercegovačkog krša i mjesta Kostajnica kod Konjica. Hamid-efendija je u amanet ostavio brojne potomke, a njihove sudbine podsjećaju na raskošno tkanje Šeherzadinih priča.
Legenda o Medegedinci: > Abduselam Gaćo, Aljošin ujak, oženio je Prijedorčanku Dervišu Čaušević. Stariji je pamte kao “Telebincu” – nadimak nastao jer se Abduselam sa studija iz Stambola vratio kao “teleba” (nezavršen student). Most pored njihove kuće i danas u sjećanjima nosi ime Medegedincin most.
- Ljekari, heroji i tihi svjedoci vremena
Porodično stablo Gaćo grana se kroz cijelu Krajinu. Abdurahim Gaćo, čuveni kostajnički meraklija koji je uz čašicu i akšamluk s Ibrom Gabcem dijelio mudrosti. Njegov sin Rizah postao je legendarni hirurg u Bihaću, a tu plemenitu misiju danas nastavlja unuk Suad. Hamid Gaćo, oženjen hadžinicom Tiđom Ikanović, ženom koja je u Kostajnici ostala upamćena kao heroina dobročinstva. Hatiđa Gaćo, čija su djeca, poput Fehimove tragične sudbine ili Hamdije zvanog Trut, postala dio gradskih legendi.
- Čuvari sjećanja na čaršijskim mezarlucima
Danas, dok Aljoša prebire po sjećanjima na imena poput Ahmeta “Kafane”, prelijepe Nuske ili razboritog Avde, shvaćamo da Kostajnica nije samo geografski pojam. To je zajednica čija je povezanost bila tolika da su se radosti i tuge dijelile kao hljeb.
Iako su se mnogi, poput Abdukadir-efendije, skrasili u drugim gradovima, njihova posljednja želja bila je ista: povratak rodnoj grudi. On danas počiva na čaršijskim mezarlucima, pored sestre i zeta, čuvajući stražu nad gradom koji polako nestaje, ali odbija da bude zaboravljen. Pitanje je – hoćemo li mi znati očuvati to sjećanje?
Piše: Ferhat Korajac
