Aktualna Vlada Crne Gore formirana je 28.aprila 2022.godine i čine je političke stranke i koalicije: Koalicija „Crno na bijelo“, Socijalistička narodna partija (SNP), Socijaldemokratska partija (SDP), Bošnjačka stranka (BS), albanska koalicija i Hrvatska građanska inicijativa (HGI). To je ujedno i prva manjinska vlada u historiji te zemlje, koju je podržala Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića.
Predsjednik Vlade Crne Gore postao je Dritan Abazović, čelnik Građanskog pokreta URA i lider koalicije „Crno na Bijelo“. Nova vlada počiva na dva glavna stupa – vladavini prava i ekonomskom razvoju, koji nose pet prioritetnih pravaca djelovanja: borba protiv korupcije, više održivih investicija, integracija u EU, održivi razvoj i zaštita životne sredine, kao i afirmacija djece i mladih. Premijer Abazović je rekao, da su svi članovi vlade dužni baviti se budućnošću Crne Gore, a ne njezinim daljim zarobljavanjem u prošlosti.
Odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) odnosno reguliranje odnosa sa njom dovodili su u prošlosti do toga, da su političke stranke gubile izbore i/ili podršku. Đukanovićev DPS zamjera premijeru Abazoviću, da pitanje odnosa sa SPC nije najvažnije pitanje u ovom trenutku već bi se trebalo fokusirati na evropske integracije, dok je premijer Abazović odgovorio, da je ono otvoreno još prije 10 godina i da bez njegovog rješavanja nema ni dvotrećinske podrške u parlamentu za deblokadu pravosuđa, što je ključni uvjet EU za ubrzanje procesa pristupanja Crne Gore.
Nema članstva u EU sa Đukanovićem i njegovim političkim nasljeđem
Bez političkog odlaska Mila Đukanovića Crna Gora ne može računati na članstvo u EU. Stalne podvale, da ako na vlast dođu opozicione odnosno prosrpske stranke, da će se Crna Gora povući iz NATO-a, što je osnovna teza Đukanovića i njegovih političkih satelita, doživjela je fijasko. Teza o izlasku Crne Gore iz NATO-a ukoliko Đukanović i njegov DPS nisu na vlasti pokazala se u posljednje dvije godine običnom podvalom. Ustav Crne Gore je vrlo jasan, ali i međunarodno preuzete obaveze članstva u NATO-u.
Osnova djelovanja režima Mila Đukanovića je, da svi oni koji kritiziraju jedan od najkorumpiranijih režima u Evropi (samo je režim Milorada Dodika korumpiraniji) bivaju proglašeni zagovornicima velikosrpske politike i interesa, a upravo je Đukanović bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića kada je velikosrpska politika bila u usponu početkom 90-tih godina prošlog vijeka.
Velika su očekivanja građana od nove vlade. Ispunjeni su svi politički prioriteti u prvih 100 dana vlade. Napravljeni su značajni iskoraci u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, poboljšanju zdravstva, nediskriminacije na području socijalne pravde i pripremi za turističku sezonu, koja je ove godine dobro počela. Opstrukcije u djelovanju vlade dolaze od predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji se nalazi na vrhu političko-kriminalne hobotnice i kadrova DPS-a, koji su kapilarno involvirani u sve dijelove državnih institucija. Vlada ima ograničene uvjete za rad zbog stalnih podmetanja i opstrukcija od pripadnika bivšeg režima i predsjednika Đukanovića. Crna Gora nalazi se pred korjenitim promjenama, a prije svega pred uspostavljanjem snažnih i profesionalnih državnih institucija, a ne dosadašnje vladavine pojedinaca sa slabim ili njima podređenim institucijama što je bila karakteristika vladavine Demokratske partije socijalista. Aktualna Vlada Crne Gore raščišćava prostor da bi brže pristupila EU.
Analitičari smatraju, da Crna Gora ne može računati na punopravno članstvo u EU sve dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović i sve dok se Demokratska partija socijalista ne reformira i ne izabere novo rukovodstvo, koje će biti oslobođeno hipoteke kriminala, korupcije i počinjenih ratnih zločina.
Luka Bar – transmisija kriminala
Borba protiv kriminala i korupcije je u fokusu aktualne vlade. Luka Bar detektirana je u brojnim međunarodnim izvještajima kao lokacija preko koje se odvijaju različiti oblici međunarodnog kriminala.
Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC) je u svom izvještaju zapisala: „Izaslanici balkanskog kartela putovali su u zemlje Latinske Amerike kako bi sarađivali s lokalnim mafijaškim grupama, pregovarali o cijenama i dogovarali isporuke kokaina. Od 2003. proizvodnja kokaina se više nego udvostručila, stvarajući milijarde evra novca od droge za evropske kriminalne mreže. Državljani Balkana i njihove kolege u latinoameričkim kriminalnim organizacijama godinama rade zajedno u transkontinentalnoj trgovini kokainom. Čistoća kokaina zaplijenjenog u Evropi porasla je na 90% u posljednjoj deceniji. Navodno, pošiljke droge su krijumčarene uglavnom skrivajući ih u teretnim kontejnerima za banane, iako trgovci postaju sve sofisticiraniji i mijenjaju svoje načine transporta kokaina. Droge se uglavnom šalju u glavne luke zapadne Evrope, uključujući Španiju i Belgiju, kao i u jugoistočnu Evropu, a zatim se redistribuiraju u druge zemlje potrošača u Evropi”[2].
GI-TOC je u jednom svom drugom izvještaju zapisao: „Ovaj izvještaj otkriva da postoji i pomorska balkanska ruta koja dovozi drogu u jugoistočnu Evropu kroz ključne komercijalne morske luke: kokain iz Latinske Amerike i heroin preko Turske i Bliskog istoka. Ostala roba koja se krijumčari ovom rutom uključuje oružje, otpad, krivotvorenu robu i cigarete. Osim toga, pruža uvid u šverc duž Dunava. Studija slučaja, koje obuhvataju devet komercijalnih luka u regionu, centralni su element ovog izvještaja. Mapa ispod prikazuje luke (u Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Rumuniji i Sloveniji) koje čine osnovu analize u ovoj studiji. Ove luke su odabrane da pruže pregled različitih tipova luka (na osnovu veličine, vlasništva, lokacije i historije zaplijene) i da se procjeni njihova ranjivost na organizirani kriminal.[3]“
Izvor: GI-TOC, link: https://globalinitiative.net/analysis/balkans-maritime-routes-ports-crime/
Analitičari smatraju, da započeta beskompromisna borba protiv organiziranog kriminala, koji se između ostaloga odvija preko Luke Bar, predstavlja odlično polazište za nastavak te borbe u drugim segmentima crnogorskog društva. Pri tome je važno konsolidirati vlasništvo Luke Bar, a najoptimalnija varijanta je, da država Crna Gora postane 100% vlasnik Luke Bar umjesto dosadašnjeg rascjepkanog vlasništva u kojem učestvuju pojedini vrlo sumnjivi privatni suvlasnici sa teškim bremenom porijekla imovine, kriminala i korupcije.
Temeljni sporazum sa SPC – temelj unutrašnje stabilnosti
Predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović potpisao je 3.avgusta 2022.godine sa Patrijarhom Srpskim Porfirijem Temeljni ugovor[4] između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve.
„Zato što mi kao Crkva, u bilo kojoj državi da se nalazimo i u njoj imamo crkvenu jurisdikciju, podrazumijeva se da hoćemo da poštujemo Ustav i zakone svake države. Zato mislim da je važno da i vi, poštujući Ustav i zakone Crne Gore, a i mi, nismo htjeli ništa više od bilo kog građanina Crne Gore vezano za temu vjere, niti smo imali ambicije da postignemo više od bilo koje drugo vjerske zajednice. Logično je i normalno da nam nije bilo drago da prihvatimo bilo šta što je manje od toga. Što važi za našu Crkvu i za sve vjernike i zajednice u Crnoj Gori, mi se trudimo da gdje god da se nalazimo kao crkva, ako postoje problemi kada su u pitanju druge vjerske zajednice po ovim pitanjima, da uvijek uz rame i rame borimo se za prava te vjerske zajednice, da budu u istoj mjeri ispoštovana i primijenjena kao i prava koja mi očekujemo za sebe“, rekao je Patrijarh Srpski Porfirije nakon potpisivanja Temeljnog ugovora[5].
Šest sati nakon potpisivanja Temeljnog ugovora, Skupštini Crne Gore podnijet je zahtjev za glasanje o nepovjerenju Vladi Dritana Abazovića o kojem će se glasati 19.avgusta 2022.godine.
Zahtjev za uskraćivanje povjerenja vladi su podnijeli Demokratska partija socijalista (DPS), Liberalna Partija (LP), Socijaldemokratska partija (SDP), Demokratska unija Albanaca (DUA) koje su do sada podržavale Vladu ili imali direktno učešće u njoj i opozicione Socijaldemokrate (SD).
Inicijatori za izglasavanje pada Vlade Crne Gore imaju zajedno 36 poslanika, od ukupno 81 u crnogorskom parlamentu, odnosno pet manje od natpolovične većine.
Analitičari smatraju, da je od ključne važnosti bilo potpisivanje Temeljnog ugovora države Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) kao najbrojnijom vjerskom zajednicom i kanonski priznatom pravoslavnom crkvom, jer je nereguliranje odnosa sa SPC proizvodilo stalne unutarnje napetosti i nestabilnost te predstavljalo je plodno tlo za političke manipulacije i konfrontacije unutar Crne Gore stvarajući poprilično zagađen društveni ambijent već jednu deceniju. Zbog toga potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC predstavlja temelj unutrašnje stabilnosti Crne Gore. Svako odgađanje potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC produbilo bi i produžilo unutarnje tenzije u Crnoj Gori, jer su već poodavno potpisani takvi ugovori sa drugim crkvama i vjerskim zajednicama. Premijer Abazović najavio je reguliranje formalnih odnosa između države Crne Gore i kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).
Milo Đukanović proizlazi iz iste političke matrice kao Milorad Dodik (SNSD), koji odbija dati suglasnost za potpis sporazuma između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u BiH, jer stvaranje unutarnjih tenzija i konfrontacija različitih aktera društvene scene je temelj njihovog političkog bitisanja i u konačnici i političkog opstanka.
Đukanović uveo Rusiju i Kinu na velika vrata u Crnu Goru
Crna Gora iako je punopravna članica NATO-a u svome sigurnosno-obavještajnom-odbrambenom sistemu još uvijek ima snažno infiltrirane (pro)ruske kadrove. Ruse je u Crnu Goru na velika vrata doveo upravo Đukanović. Crna Gora je ekonomski vezana za Rusiju, jer je 20% kompanija u ruskom[6] vlasništvu (i 20% kompanija u vlasništvu državljana Srbije), dok Kina ima kontrolu nad javnim financijama preko plasiranog kredita za auto-put, jer kontrolira ključnu državnu investiciju auto-put Bar-Boljare[7] i može u svakom trenutku da ugrozi javne financije Crne Gore. Kina, prema ugovoru, ako dug ne bude uredno vraćan, ima pravo namiriti se na drugi način imovinom u vlasništvu Crne Gore. Crna Gora u teškom je financijskom položaju, jer je prošle godine izgubila gotovo sav turistički prihod (pad BDP-a bio je 15%, jedan od najvećih u Europi). Izgradnja auto-puta povećala je sada javni dug[8] na 83% BDP-a u 2021.godini, padom BDP-a zbog pandemije Covid-19. Tadašnja Vlada Crne Gore ušla je u ovaj projekat usprkos oštrim upozorenjima Brisela i Washingtona.
Analitičari smatraju, da ne postoji država članica NATO-a, koja je tako ranjiva i zavisna od Rusije i Kine kao što je to Crna Gora i zbog toga je važno provjeriti sigurnosne certifikate NATO-a počevši od predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića do nižih zvaničnika.
Analitičari smatraju, da Crna Gora mora izrađivati snažne državne institucije, jer je praksa pokazala, da su države bez institucija uglavnom u rukama političko-mafijaških struktura i tako postaju lagan plijen za ruski i kineski utjecaj. Crna Gora je školski primjer takve države.
SAD osjetljive na vjerska prava i slobode
SAD su vrlo osjetljive na pitanje vjerskih prava i sloboda, jer su tu zemlju izgradili upravo oni koji su ugnjetavani, proganjani i diskriminirani zbog vjerskih uvjerenja. Milo Đukanović napravio je stratešku grešku kada je pogrešno procijenio, kakva će biti američka reakcija na doneseni Zakon o slobodi vjeroispovijesti u kojem je Srpska pravoslavna crkva dovedena u diskriminatoran položaj. SAD nisu nikada izrazile protivljenje masovnim litijima pravoslavnih vjernika i ostalih građana, koji su se usprotivili kršenju vjerskih prava i sloboda od strane režima Mila Đukanovića. Čak štaviše izražavana je jasna podrška američke administracije ostvarivanju vjerskih prava i sloboda u Crnoj Gori. O važnosti vjerskih prava i sloboda govori i činjenica, da je ove godine američki predsjednik Joseph Biden proglasio je 16.januar – Danom vjerskih sloboda.[9]
“Od najranijih dana naše nacije, hrabri ljudi iz svih dijelova svijeta dolazili su u Sjedinjene Države u potrazi za vjerskom slobodom, riskirajući sve kako bi pobjegli od ugnjetavanja, progona i diskriminacije zbog svojih uvjerenja. Naši osnivači su načelo vjerske slobode ugradili u Prvi amandman na naš Ustav, postavljajući ga kao kamen temeljac onoga što smo mi kao nacija. Danas, Amerika ostaje vjerski raznolika nacija – zemlja jedinstveno ojačana rutinskom i izvanrednom mješavinom vjera i sistema vjerovanja. Na Dan vjerske slobode, ponovo se obvezujemo zaštiti i unapređenju ovog vitalnog aspekta našeg američkog karaktera – i zaštiti slobode ljudi svih vjera i nijedne, kako u našoj naciji tako i širom svijeta“, rekao je američki predsjednik Biden.
Đukanovićev privatni rat protiv ambasadora Božovića
Režim Mila Đukanovića protjerao je ambasadora Republike Srbije Vladimira Božovića nakon parlamentarnih izbora 2020.godine zbog navodnog miješanja u unutrašnja pitanja Crne Gore. U regiji Zapadnog Balkana prisutni su različiti oblici uplitanja raznih država, institucija i pojedinačnih aktera i nepravedno je optužiti i prebaciti svu odgovornost na ambasadora Božovića pored toliko drugih, koji se neposredno miješaju u unutrašnja pitanja Crne Gore i država regiona. Protjerivanje ambasadora Božovića je nepotrebna mjera, koja se u praksi rijetko primjenjuje posebno ne između prijateljskih i susjednih država, jer faktički znači neku vrstu predratnog stanja kada se očekuje, da jedna država objavi rat drugoj državi ili da trajno naruši odnose između dvije države.
Analitičari smatraju, da je nova Vlada Crne Gore relaksirala i unaprijedila odnose sa Srbijom i drugim susjedima i da Vlada Crne Gore treba da donese odluku o poništenju diplomatske note, na osnovu koje je protjeran ambasador Božović i da mu se omogući povratak u Crnu Goru i time barem djelomično ispravi nanesena nepravda i prouzrokovana šteta. Đukanović vodi privatni rat protiv ambasadora Božovića što je nezabilježeno u diplomatskoj praksi i nanosi štetu državi Crnoj Gori i međudržavnim odnosima Crne Gore i Srbije. Uvijek kada dođe do pozitivnih pomaka u međudržavnim odnosima Đukanović kreće u kampanju protiv Srbije i ambasadora Božovića. Produciranje i očuvanje tenzija su konstanta Đukanovićeve politike. To je istinski test za aktualnu vladu, da pokaže da vodi politiku diskontinuiteta u odnosu na režim Mila Đukanovića i da potvrdi da nije njegova ekspozitura. To bi istovremeno simbolički značilo da je Crna Gora okončala tranziciju režima Mila Đukanovića.
Ponovni pokušaj protjerivanja ambasadora Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića od strane Đukanovića može se usporediti sa potezima iračkog diktatora Saddama Husseina, koji je svojim državljanima u periodu od 1990.do 2002.godine uveo vize za povratak u svoju zemlju, Irak. Slično se dešava od strane Đukanovića sa ambasadorom Božovićem, koji je rođen u Crnoj Gori i čiji roditelji žive u Crnoj Gori.
Demokratske promjene nepovratan i nezaustavljiv proces
Aktualna Vlada Crne Gore poslala je jasne poruke regionu i Zapadu da se radi o dosada naj proevropskijoj vladi, koja je multietnička i koja želi da okonča put Crne Gore punopravnim članstvom u EU. Crna Gora je unaprijedila regionalnu saradnju i ima dosada najjaču poziciju u regionalnim i međunarodnim odnosima. Premijer Abazović se u proteklih 100 dana sreo čak sa devet premijera i nekoliko predsjednika.
Priče o tzv. velikosrpskom i velikoalbanskom projektu ogolio je donedavni predsjednik Albanije, Ilir Meta, koji je u vezi tzv. velikosrpskog i velikoalbanskog projekta rekao: „Velika Srbija nije uspjela, a velika Albanija nije moguća“. Crna Gora bira između dva puta – hoće li da bude talac nekoliko kriminalaca ili uspješna građanska i evropska priča o uspjehu.
Analitičari smatraju, da su demokratske promjene u Crnoj Gori nezaustavljiv i nepovratan proces. Aktualna Vlada treba da ojača svoj demokratski kapacitet sa političkim snagama, koje su bile pobjednice parlamentarnih izbora 2020.godine i zauvijek onemogući povratak Demokratske partije socijalista (DPS) na vlast u Crnoj Gori. Zbog toga je od izuzetne važnosti nastaviti započete reforme i biti oprezan, da Crna Gora ne bude žrtva konfrontacije radikalnog crnogorskog nacionalizma i pravoslavnog klerikalizma. Važno je što prije izvršiti prijeko potrebna imenovanja u Sudskom savjetu, Ustavnom sudu i vrhovnog državnog tužioca što je ključni uvjet EU za ubrzanje procesa pristupanja Crne Gore. Potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC je samo povod za podnošenje zahtjeva za uskraćivanje povjerenja aktualnoj Vladi Crne Gore, stvarni razlozi se skrivaju u nastavku beskompromisne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala aktualne vlade, koja će definitivno razotkriti ulogu Mila Đukanovića i njegove hobotnice i to se pokušava spriječiti izglasavanjem nepovjerenja aktualnoj vladi.
Ljubljana/Bruxelles/Washington/Podgorica, 15.avgust 2022 / Crna Gora 2022: Temeljni ugovor – temelj unutrašnje stabilnosti » Istraživanja » Ifimes
