Dok u BiH sve više gladnih obilazi ulične kontejnere, javne kuhinje i ulice, svoj plijen i dalje nesmetano grabe sve moćnije hobotnice. Otvoreno prkose svima i ne kriju lice, dobro poznate hobotnice…
Duže vrijeme nakon slučaja Sanader Hrvatska se ponovno našla na nogama. Ovaj put je u pitanju bila havarija u energetskom gigantu INA, iz koje su u privatne džepove iscurili milioni, tako da sad Sanadera smatarju malom bebom u odnosu na aktuelni Plenkovićev režim. Srbija je posvećena borbi protiv korupcije na svim nivoima, ali još uvijek puno na riječi a malo na djelu. I dok se u komšiluku i susjedstvu barem povremeno ponešto i događa, što upozorava na dubinu provalije nad kojom se nalazimo, u BiH pravosuđu ni prstom da maknu, a država sve dublje tone u živo blato korupcije. Samo da niko ne talasa. U Hrvatskoj ponovo, a sada i Srbiji sa do sada najvećom aferom o švercu cigareta kao da počinje lov na krupnije ribe, hobotnice, koje u Bosni i Hercegovini grabe plijen desetljećima (čak ih znamo po imenu i prezimenu), ali ih tužilaštvo pušta da svoje pipke pružaju sve dalje i uzmu plijen koji im “po društvenom položaju pripada”. Sve od državnog do privatnog, od šuma do hidro- ektrana preko aerodroma i autostrada… Samo ponekad, da nam zamažu oči, uhvate poneke sitne ribice da pokažu da nešto rade. A svi znamo da nisu hobotnice samo u hrvatskom dijelu mora, niti u Beogadu na vodi, ima ih sve više i u bosanskom dijelu Jadrana, gdje slobodno plivaju, izranjaju i uranjaju kad im se ćejfne. Čak im i imena znamo, a biramo ih za najviše državne funkcije i na ovim izborima za njih glasamo.
Hobotnica
Znamo da je hobotnica posebno inteligentna morska životinja sa gomoljastom glavom i osam nogu sa kojima dostižu dužinu 3 metra, sa dobro razvijenim mozgom i nervnim sistemom, dobro prilagođena ulozi lovca i uzimanju plijena, sa tajnim oružjem- nervnim otrovom kojim omamljuje svoje neprijatelje. Iz svog skrovišta izlazi kad se smrači, mijenja boju tijela i lovi u mutnom. Ima sposobnost da se provuče kroz vrlo male otvore, koje neprijatelji ne mog slijediti. Takva hobotnica čak ne vjeruje ni svojoj vrsti. A te hobotnice su mačji kašalj prema onima koje kroz finansijski, ekonomski, politički kriminal i korupciju haraju zemljama bivše Jugoslavije, posebno Bosnom i Hercegovinom. Obogaćene novcem bh sirotinje hobotnice sve agresivnije puštaju svoje pipke prema državi koja ih je podigla i ojačala. Hoće za sebe državu. Njihov kapital po svoj strukturi i moći otvoreno prkosi svakom ko se radom bori da dođe do komada kruha.
A Dodikova i Čovićeva, za razliku od prirodne hobotnice, imaju mnogo veće jato i mnogo više od 8 ruku…i nisu samo opasna neman, koja proždire kapitalne vrijednosti, već sjedinjena dva antidržava projekta predvođena dvojicom osvjedočenih neprijatelja Bosne i Hercegovine.
Svi ih vide i znaju, ali oni rastu, prkose i traju
Već skoro dva desetljeća u mutnim vodama Bosne i Hercegovine neometano love svoj plijen, razaraju državu i društveno biće Bosne i Hercegovine, brojne hobotnice, od kojih svima dobro prepoznatljive, jedna utjelovljena u liku, djelu i moći Milorada Dodika, a druga u liku, djelu i moći Dragana Čovića. Nastale odvojeno, svaka u svojim vodama, a kad su ojačale, obogatile, omasovile, okružile se bodygardom, osigurale podršku iznutra i izvana, ujedinile se u strateškom cilju da ograde svoje sve samostalnije feude i priključe ih matici kao pritoke. I jedna i druga pružaju se sve šire, plutaju sve dublje preko granica BiH, gdje im se prepoznaje nekad samo glava a nekad i rep. Granice BiH postaju im uske i tijesne, pa su sve zapaženiji u Evropskoj uniji, i širom svijeta, ali se uvijek zna šta im je glavna meta…
I to je većini građana više nego poznato, a poznato je EU i SAD, ali ne samo da ih niko ne zaustavlja i sankcioniše, već ih tapšu po ramenima, pružaju im nekad tajno a nekad javno podršku i zaštitu. Tolerantan odnos, a donekle i podrška, ne samo Čoviću već i Dodiku, od lidera i nekih zemalja EU, pa čak i od predstavnika SAD, naročito kroz favorizovanje antiustavnih izmjena Izbornog zakona BiH, uz aktivno usmjeravanje iz centrala u Zagrebu i Beogradu dodatno je učvrstilo i proširilo njihovu vezu na putu secesije i rušenja države BiH…dok prazan prostor, ako se kad pojavi, sve uspješnije popunjava Putinova Rusija. Naravno, ne radi se ovdje samo o izbornom zakonu, koji je samo alat da se oživi i ozvaniči Herceg Bosna kao treći entitet, već i ključ u rukama Rs da se istrgne, proglasi državom i pridruži Srbiji. Problem je samo jedan, što svi znaju da pravna Međunarodna zajednica, dok postoji, a ipak u nekoj formi postoji, neće nikad priznati državu podignutu na genocidu.
Improvizovane sankcije SAD uvedene Dodiku ne samo da mu nisu naškodile, već su ga više podigle i zbližile s Putinom, a Čović zaštićen pokroviteljstvom aktuelne vlade Hrvatske ih je sasvim izjegao…A EU ih čak nije uspjela ni improvizirati, čime se ne samo osramotila, već dodatno profanisala i umanjila svoju vrijednost i značaj…
Kao rezultat takvog odnosa organizirani kriminal i korupcija, koji su već 20 godina najveći problem Bosne i Hercegovine, ostali su samo konstatacija na marginama, skoro potpuno zaboravljeni, a njihovi protagonisti slobodni da nastave kao hobotnice u sve mutnijim vodama, da progutaju sve oko njih, uključujući i državu koja ih plaća i hrani.
Nedavni susret Vučića i Dodika u Bijeljini i opuštanje Milanovića kod Dodika u Laktašima, sa porukama koje su poslali, najuvjerljivije je pokazalo šta je u njihovim glavama i kakvi su njihovi planovi.
Dodikova i Čovićeva stečevina
A stečevinu Dodika i Čovića, njegovih najbližih i njihove svite je sve veća, sa sve više novih gruntova, u sve više regija, da se ni u katastru ne može utvrditi, niti jednom valutom iskazati. Za usklađivanje Dodikovog katastarskog vlasništva sa gruntovnim trebaće poseban privatni operat. A koliko vila, stanova i zemljišta, koliko poslovnog prostora posjeduje Dragan Čović i njegovi najbliži teško je i nabrojati, jer sve od Širokog Brijega, preko Mostara, Zagreba, do Makarske, Zaostroga…je dobiveno na poklon, kupljeno, zamjenjeno, preprodano…
Sve se zna o Dodiku
Od stupanja na političku scenu Milorada Dodika prate brojne afere. Još dok je bio premijer Rs 2009.g. istragu protiv njega usudio se pokrenuti tužilac Hari Furlan zbog sumnji pri izgradnju administrativnog centra RS, zgrade vlade, prodaje rafinerije Bos.Brod, autoputa B. Luka – Bos. Gradiška, čime je oštećen entitetski budžet, te zbog carina na uvoz robe, kredita njegovom sinu 3 mil. KM i užoj rodbini… a tu su još afera kredit (750.000 Evra), kila zlata, Oslobođenje – Delta, RK- Boska, Hidrogradnja, Šume srpske, fiskalizacija, IPA- fondovi, projekat Srebrenica, klinički centar i toplane, Radišić-Grand Trade…I sve to pravosudni, politički i neki drugi organi BiH uspjeli su gunuti u strani i zataškati. Tužilaštvo BiH već duže drži otvoren krivični postupak protiv njega zbog pranja novca, kupovine vile na Dedinju, Pavlović banke… U pravo zato, zbog koruptivnih aktivnosti, Ministarstvo finansija SAD uvelo mu je sankcije.
Ostalo je upamćeno da su mjesto glavnog tužioca BiH pod čudnim okolnostima napustili Milorad Barašanin i Marinko Jurčević a naslijedio ih je Goran Salihović, koji je u maju 2016.g. zatvorio više predmeta protiv Dodika (korupcijske afere, Pavlovića banka), zbog čega je SIPA protiv njega pokrenula istragu… I pored toga ne samo da ništa nije sankcionosano na ekonomskom, već ni na političkom planu. Dodik od 2008.g. konstantno radi protiv države, otvoreno zagovara otcijepljenje i separatizam, nagovara Hrvate da se otcijepe, ali ni službeni organi BiH ni organi međunarodne zajednice, uključujući OHR, Međunarodnog predstavnika, OSCE nisu učinili ništa da ga zaustave.
BiH pravosuđe se i danas pravi gluvo i slijepo na njegove kriminalne aktivnosti, a posebno antidržavne aktivnosti. Po naredbama tada glavne tužiteljice Gordane Tadić arhivirano je 6 prijava ili predmeta protiv Dodika. I kad korumpirani napune džepove umjesto da idu u zatvor, samo ih prebace na drugi posao ili ih smjene. I Umjesto da se uključi međunarodni predstavnik i makar smjeni osumnjačene sa državnih položaja, on im se pokušava približiti i privući ih uz sebe.
Nedodirljivi Čović
Dragan Čović je od 2005. optuživan za kriminal, korupciju, zloupotrebu položaja i ovlaštenja zbog utaje poreza, primanja skupih poklona i davanja mita u aferi “Lijanović”…
Zbog tih optužnica 2005.g. Smijenjen je sa funkcije u Predsjedništvu BiH, a smijenio ga je Međunarodni predstavnik Paddy Ashwodn.
Ogromno bogatstvo Dragana Čovića i danas izaziva sumnju mnogih. Prema dokumentaciji Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) bogatstvo Dragana Čovića lično ili u nekoj vrsti suvlasništva sa užom rodbinom ( zemljište i porodične kuće u Širokom Brijegu i Mostaru, vila u Zaostrogu… ) je u najmanju ruku upitno. Većinu nekretnina Čović je dobio na poklon (od bogatog punca) ili ih je kupila njegova supruga. Još kao direktor preduzeća “Soko” u Mostaru primao je rodbinske poklone, a njegova rodbina se enormno bogatila. Dok je bio Ministar finansija FBiH protiv njega su podignute tri optužnice (“Lijanović”, “Eronet”, nenamjensko trošenje budžetske rezerve). Sve to je zataškano. Čović i neki uz njega dobro su koristili svoj politički uticaj i pozicije za sticanje imovinske koristi, ali su svi sudski procesi pokrenuti protiv njega pali u vodu zbog nedostatka dokaza, gubljenja dokumenata ili zbog zastare.
A Čovićevo antidržavno djelovanje dostiglo je svoj vrhunac prijetnjom o teritorijalnom prekrajanju BiH, s ciljem stvaranja trećeg entiteta.
Ured visokog predstavnika je svojevremeno optužio HDZ BiH i Dragana Čovića i SNSD i Milorada Dodika zbog ponašanja koje pogoduje širenju kriminala i korupcije u BiH, ali je sve samo na tom ostalo.
Politički uticaj i korupcija dostigli svoj vrh
Politički uticaj i korupcija u bh sudstvu su dostigli svoj vrh.
Pri raspravi o “Nasljeđu Dejtona i budućnosti BiH i Zapadnog Balkana” aprila 2018. Američki kongres je utvrdio da su Dodik i Čović glavni krivci koji koče napredak BiH, prave etnička područja pod njihovom kontrolom, a u tome im pomaže Rusija. Malo je poznato kada je počelo Dodikovo šurovanje sa Rusijom, ali se zna da je intenzivirano od 29.8.2007. nakon sastanka sa ruskim ambasadorom Šuvalovim, dok je bio premijer Rs. Od tada Dodik otvoreno zagovara otcjepljenje i nagovara Hrvate da se otcijepe i stvore entuitet.
Kritike SAD na rad bh pravosuđa
Ovih dana Ambasada SAD se ponovo oglasila o stanju u BiH pravosuđu. Ambasador SAD u BiH Michael Murphy insistira na sređivanju stanja u pravosuđu. “Podložnost sudija i tužilaca u BiH uzimanju mita veća je nego ikad ranije” naglašava se u njegovoj poruci, koja je brzo zaboravljena.
Povjerenje građana u pravosuđe je na najnižem nivou. Psi i dalje laju, a karavana korupcije sa sve više vagona nesmetano dolazi i završava u podrumima tajkuna. VSTV ne stoji iza hrabrijih tužilaca, ako ih takvih uopšte još ima, jer im se slomi vrat već pri prvom pokušaju da nešto na bolje promjene. Zato hobotnice i dalje nesmerano uzimaju svoj plijen.
BiH Pravosuđe opstaje gluho i nijemo
Stanje u BiH pravosuđu je zapanjujuće. Nevjerovatno je koliko neodgovorno i sa koliko indolentnosti se pravosudni organi, uključujući VSTV-e, odnose prema prigovorima i kritikama koje im se sa svih strana neprestano upućuju, ali ih se to malo ili nimalo dotiče. Nikakve reformske mjere, na kojima su posebno insistirale SAD i uložile sredstva, nisu donijele ništa. Ništa se bitnije nije promjenilo ni smjenom Tegeltije i Tadićeve. A svaka ptica na grani zna da se svih proteklih 30 postdejtonskih godina privode pravdi samo sitni prekršitelji, love se sitnije ribe, a hobotnice nesmetano love svoj plijen već dva-tri desetljeća.
Na kriminalne aktivnosti i antidržavno djelovanje Milorada Dodika i Dragana Čovića se već godinama govori na sva usta, a pravosuđe uporno šuti. I kad im se poture pod nos jasni dokazi, a bilo ih je na pretek, zature ih u ladice ili ih “izgube” dok naprave samo korak i odšetaju do prvih vrata.
U BiH su svi čuli i svi znaju za političku zavjereničku udrugu Milorad Dodik i Dragan Čović. Od kada rade zajedno postali su nepobjedivi i nezaustavljivi, jer uz sebe imaju ne samo Beograd i Zagreb, države koje ne kriju aspiraciju na teritorij BiH, već neku vrstu garancija EU na duži rok, pa čak neku vrstu podrške i potsticaja od glavnog arbitra u BiH Visokog međunarodnog predstavnika g. Schmidta.
Izborni zakon sa uzdama konstitutivnosti i legitimnosti na grbači građana BiH, na kojem Čović jaše već par godina uz punu podršku aktuelne hrvatske vlasti i dijela EU, je ne samo skretanje pažnje sa zastare postupka, zakašnjelih opužnica i zataškanih afera, već daleko veći zalogaj za njega lično, njegove slijepe poslušnike i aspiracije Zagreba, koji još nikad nije odustao od težnje da zacrtani dio BiH sa Tuđmanove mape upiše u vlastito gruntovno vlasništvo.
U BiH hobotnice sigurnije nego NATO podmornice
Rat u Ukrajini nam iznova pokazuje koliko je svako kretanje sile kopnom, vazduhom ili morem uočljivo, pa čak i predvidivo, što silu čini manje sigurnom i ranjivom. Ali u BiH nije tako. Sila što jača i moćnija sve sve bahatija i opasnija. U BiH hobotnice sigurnije od NATO podmornice. BiH hobotnice poznate kao antidržavni projekti Dodika i Čovića, ili bolje reći Srbije i Hrvatske, već duže ujedinjene u istom cilju, slobodno haraju Dejtonskom Bosnom, pa im ni dlaka na glavi još nije falila. Nije, jer samo u Bosni neprijatelji mogu nesmetano raditi šta žele. Samo u Bosni njeni najveći neprijatelji upravljaju državom, otvoreno rade protiv nje i ruše je iz temelja i sa vrha. I to pod zaštitom MZ, što posebno boli. Njihova pohlepa i mržnja su ih odveli toliko daleko, da više ne mogu nazad, jer ih i kad bi se pokajali, ne puštaju njihovi mentori u Hrvatskoj, Srbiji i sponzori u Rusiji…Bez rizika i bilo kakve odgovornosti Dodikova i Čovićeva hobotnica nastavlja pružati svoje pipke da dosegnu svoj plijen, koji nisu više samo kapitalna dobra, jer imaju bogatu stečevinu, koja im daje sigurnost i ohrabruje ih za nove korake. Njihov cilj je oboriti na noge državu Bosnu i Hercegovinu i raskrčmiti je…Zato od strane MZ moraju biti zaustavljeni, a nosioci sankcionisani.
U protivnom – obzirom na sve veće prisustvo Rusije na Balkanu, na ubrzano naoružavanje Srbije i Hrvatske sa pritiskom na BiH da ukine svoje oružane snage, uz sve agresivnije poruke predsjednika Hrvatske Milanovića i učestalu dobrodošlicu Vučiću u BiH na “njegovoj zemlji” građani BiH imaju ozbiljne razloge za zabrinutost. Hitna konkretnija pomoć SAD i EU, uz jedinstvo svih koji se osjećaju Bosancima/Hercegovcima, potrebniji su Bosni i Hercegovini sada više nego ikad od nastanka Dejtonske Bosne i Hercegovine. Jer rat se ne događa, rat se napravi.
Burlington, 17.9.2022 Zijad Bećirević
