Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Rat u Ukrajini pokazao je svu svoju surovost, sve ono što se vidi u svakom ratu na svijetu, Rusija u svom maniru čini: etnička čišćenja, progoni, silovanja, besomučno uništavanje privrednih i kulturnih dobara, ubistva, mučenje i zlostavljanje boraca, raseljavanje, mijenjanje demografske strukture područja itd. Parlament Ukrajine apelovao je na međunarodnu zajednicu da osnuje specijalni međunarodni sud za zločine ruske agresije na Ukrajinu. Kako se suprostaviti ovakvom vidu agresije i na koji način naći rješenje u ovom krvavom obruču. Dobar dio vojnih i civilnih analitičara smatraj da je moguće samo i jedino vojno rješenje. Prema njima, Ukrajina mora da proćera Rusiju iz svih zauzetih područja, uključujući i Krim. Tek tada bi se moglo pregovarati sa Rusijom. Ne treba da iznenadi da taj stav zastupa prevashodno ukrajinska vlada. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je na dan ukrajinske nezavisnosti krajem avgusta izjavio da se mora dalje boriti, „bez bilo kakvog ustupka i kompromisa.“ To mišljenje posebno dijele naltičke zemlje i Poljska koja je uvjek bila rusko intresno područje kroz istoriju. Ove zemlje smatraju da bi svaki ustupak Rusiji, značio i novu motivaciju Putinu da nastavi dalje u obnovi Moskovskog carstva i imperija. U septembru mjesecu tekuće godine Predsjedavajući nezavisne istražne komisije za Ukrajinu Erik Moze izjavio je da je zaključeno da su u Ukrajini počinjeni ratni zločini, a na osnovu dokaza prikupljenih u četiri regiona te zemlje. Njegovo obraćanje usledilo je nakon istraga sprovedenih u Kijivu, Černihovu, Harkivu i Sumiju gdje je Komisija posjetila 27 mjesta i razgovarala sa više od 150 svjedoka i žrtava nasilja. Nezavisnu komisiju formirao je Savjet UN za ljudska prava u martu, povodom navoda o zločinima počinjenim u Ukrajini od 24. februara, kada je Rusija pokrenula vojnu operaciju u toj zemlji.
Ukrajina neće nikada oprostiti Rusiji zbog sramotnog sukoba koji je unazadio razvoj Rusije za pola vijeka vrativši je u sovjetsko doba prije Mihaila Gorbačova, rekao je ruski dobitnik Nobelove nagrade za mir Dmitrij Muratov. Muratov, dugogodišnji glavni urednik Nove Gazete, jednog od posljednjih nezavisnih medija u Rusiji, rekao je da Ukrajina nikada neće pristati na mir ili na aneksiju bilo kojeg dijela svojeg teritorija. “Ukrajina neće nikada oprostiti Rusiji”, rekao je Muratov, koji je osnovao Novu Gazetu 1993. novcem od Nobelove nagrade za mir koju je dobio Gorbačov. Muratov je rekao da je moderna tehnologija donijela strahote rata ljudima u kuću, poput razorne bitke za Mariupolj na jugu Ukrajine i optužbi da su ruski vojnici u Irpinu i Buči počinili ratne zločine. Rat je, rekao je Muratov, “velika nacionalna sramota” koja poništava ne samo pola vijeka razvoja nego i guši nadu, ljubav i vjeru Rusa u budućnost. Rat je uništio reputaciju zemlje Gorbačova, ruskog fizičara i aktivista za ljudska prava Andreja Saharova i sovjetskog kosmonauta Jurija Gagarina, rekao je. “Unazađeni smo u razvoju za barem pola vijeka i vraćeni u doba prije Gorbačova”, rekao je. Rusija je zaboravila lekcije prošlosti, uključujući potrebu da se okonča ratove, dodao je. “Više nemamo vjere. Rusiju i Ruse se ne voli. Ljubav je bila jako važna kako bi se putovalo, učilo, vjerovalo u vašeg Boga, čitalo knjige koje volite”.
Uoči trenutne invazije, Putin je otišao još dalje i počeo da žigoše Ukrajinu kao vještačku “Anti-Rusiju“ koja se više ne može tolerisati. Njegov cilj „denacifikacije“ Ukrajine je zapravo šifra za „deukrajinizaciju“ zemlje, kako je eksplicitno navedeno u tekstu objavljenom od strane ruske državne novinske agencije RIA Novosti. Istoričar sa Yalea Timothy Snyder nazvao ga je “vodičem za genocid. “ U vrijeme kada je svijet sa itekako dobro svjestan ruske agende genocida u Ukrajini, Putin aktivno priprema teren za nove ratne zločine. Sva ova genocidna politika diktatora iz Kremlja je u potpunosti u skladu sa zločinačkom otrovnom retorikom o Ukrajini. Ruski lider dugo je poricao pravo Ukrajine na postojanje i često je govorio da je nezavisnost Ukrajine istorijska koincidencija, dok je insistirao da su Ukrajinci zapravo Rusi. Njegova odluke u kojima je odao počast vojnicima koji su učestvovali u masakrima je pokazatelj jasne namjere i onoga šta je pred baltičkim zemljama Poljskom ali i samnom Evropom ako Ukrajina ne dobije još veće količine oružja koje joj je potrebno za samoodbranu. To je ujedno nažalost i jedini način da se zasutave masovni zločini i ratne strahote koje će se istraživati i u kojima će se nažalost pisati u svim narednim decenijama ali i vjekovima, kao primjer ruskog bešćašća i politike genocida nad Ukrajinom.
