Profesorica i prevoditeljica južnoslavenskih jezika, engleskog, španskog i talijanskog, Marie Karas Delcourt će 17. ovog mjeseca, u pariskom muzeju jezika poznatom Mundolingua, održati predavanje o nekadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku i njegovom iščeznuću.
Slijedeći proučavanja čuvenog profesora i pisca Paula Gardea, velikog stručnjaka za južnoslavenske jezike, izdvaja se zajedništvo srpsko-hrvatskog jezičkog domena, koji se upotrebljavao cijelo stoljeće! Aktuelno se, kao što je svima poznato-pobija, iako još nema odgovarajućeg i prilagođenijeg naziva.
Na zapadnoj strani Starog kontinenta kao i u Novom svijetu, upućeni znaju da su Hrvati primili kršćanstvo zahvaljujući romanskoj, katoličkoj crkvi i upotrebljavaju latinsko pismo, dok je pokrštavanje Srba ostvarila bizantska, odnosno pravoslavna crkva, podarivši im ćirilicu. Ćirilo i Metodije su sasvim nepoznati. Francuski jezički stručnjaci Paul-Louis Thomas i Vladimir Osipov, tvorci jedinstvene Gramatike bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, čiji je jezički sistem identičan, objavljene u Parizu prije pet godina, davno su upozorili kako srpsko-hrvatski jezik potiče od staroslavenskog /slavonskog/, koji se pisao glagoljicom. Održao se kao liturgijski ali i književni. Pod uticajem različitih načina govora, postao je bugarski, hrvatski, srpski, ruski…
Prema zapadnom shvatanju, tri jezika su bila zvanična u bivsoj Jugoslaviji: slovenski, makedonski i srpsko-hrvatski! Nakon razuđenja zemlje, 1991 godine, zadnji jezik je također “eksplodirao”, postavši bosanski, hrvatski i srpski u “maloj Jugoslaviji”, koju su činile Srbija i Crna Gora. U BiH su se priznavala i prva dva: hrvatski i srpski. Nije izostavljena ni tema bosanskog jezika, koja mnogima ne odgovara.
Za srpsko-hrvatski se jos i danas tvrdi kako je nestao kao i Jugoslavija!
Odgovor je u Parizu, sljedećeg četvrtka u ulici Servandoni, na broju 10, u šestom gradskom okrugu.
Džana Mujadžić
