Piše: Sead HambiralovIć
„ Uživao sam gledati grad iz daljine. Sa Debelog brda. Sa Kaplana. Sa Kule. Sa Mlađevca. Sa Vratolomca. Sa druge obale, sa Batinjskih njiva ili Vila iznad brane. Grad je bio u meni kao nešto najrođenije i gdje su oči bile na svome da ga sa te daljine sasvim obujme, zagrle svaki njegov djelić… I, pride, moja rijeka sa mostom koji se raskoračio koliko je trebalo, kao zaslada, nagrada, koja je poticala ushićenje i uzdahe ponosa što sam mu pripadao…“(roman Bijeli cvijet iznad puta, S.H.).
I doista prelijepa „razglednica“ sa koje god strane, ali kad se u grad „zađe“ druga je priča. Tako mlađahan krenuo u Kasini i zaledi se od iznenađenja „intelektualni skup“. Sada šutim, a može biti ispuni što sam prije deceniju rekao da bi ovo mogao biti izazov za struku: arhitekte, sociologe, psihologe, pedagoge…
AMIROV FOTOS: Nakon svega što se izdešavalo aprila 92. jedan, dva ili tri „razloga“ da se dođe. A vole oči ljepotu, makar i sa daljine. Zato ni malo slučajno da sam primijetio ono „ukazanje“ i najavljeno šta bi moglo ako mogne. A ovaj fotos Amira Ćorića, povratnika iz Austrije, dobra je inspiracija za nadopunu i taman razlog da se ozbiljno „sjedne“ i porazgovara. Jeste neke godine na Kuli probano uključivanje slovenačke „linije“. Nažalost, odmah bilo jasno da su želje jedno, a stvarnost drugo – ko da „opsluži“ toliki broj gostiju..?!
A pisano o „procentima“ ZV – TZ, očevih 51, naspram majkinih 49. Neće se, duša moja, ljutiti zbog te male prevage. Tuzlanka, ta i sama je rekla da se udala (i) radi Drine! Ostalo nema potrebe nabrajati. Izdvojiti decenijski san o žičari od Gradske kapije do tvrđave- pola vijeka pričano o turističkim mogućnostima i ostalo na lijepim željama.
Zadnjih godina se „promrdalo“ ali ni upola koliko može. Na drugoj strani Tuzla je postala respektabilna turistička destinacija. Od ništa, napravljeno nešto- sa slanim jezerima „strateški ubolo“ i nebeska pravda! Na tome prostoru, gdje su potonule tolike kuće i zgrade (fenomen slijeganja uzrokovan eksploatacijom „slanice“, op.a.), nikla je ljetnja atrakcija. Sasvim sigurno jedna od „najslikavanijih“ u zemlji i zgodno zaokruženo sa knjigom „Panonika, priče sa slanih jezera“.
Uvezano sa Zvornikom ovaj dio Bosne i Hercegovine mogao biti svjetska turistička, zdravstvena, pa i mirovna destinacija. Sat vožnje je do Srebrenice, a u blizini, i na srbijanskoj obali, ima se šta vidjeti. I, daje širu dimenziju planiranog. Na koncu, ako je Međugorje toliko dostiglo na „priči“- ovdje je i priče i konkretnog na pretek!
Sasvim sigurno u ovovremenom ćorsokaku naaas i cijelog regiona odjeknulo kao dobra vijest za neki novi početak. Čast močnima na daljinama, a teško onome ko ne drži do komšije! Sve je do l j u d i i u nekoj je vezi sa prošlom kolumnom, link: https://bhdinfodesk.com/2023/01/11/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-452-herstad-s-prve-razumio/
PORANILO SE: Izgledalo je obečavajuće 2005. sa „Zavičajnim turizmom“ u okviru Susreta zvorničke dijaspore „Biti u svome gradu“. Nakon tri godine nije se maklo dalje od početka. Ostale ratne frustracije – ni na vidiku „sa Drine vedrine“. U onoj „odjavnoj“, trečoj na Kašanbašči, između ostalog rekoh: Ipak razumjeti naše diljem svijeta zašto odmore provode na Majorci, Antaliji ili Kreti.
Zanimljivo da su brojne reakcije iz dijaspore na Ćorićev fotos. Ljiljana Heuwekemeijet-Zekić, veli: “Dragi Bože, koja ljepota! Ovo je meni najljepša fotka našeg kraja koju sam do sada vidjela. Bravo za fotografa, a i tebi za hrabrost s obzirom na naše godine, moj školski. Muriz Jasmina Hadziefendic: “Rođo, jeli to Saše Toljinog crkva, tamo u Sakaru?“. Alma Hadžiomerović: ”Divnoooo školski, ovo je nešto posebno, kao i one predivne slike Diviča i Drine. Sve sam sačuvala u albumu.“
A zašto da ne krenuti sa „foto safarijem“ koji se savršeno uklapa sa „ukazanjem“ na jednom brdu poviše Drine. Još je tajna a nema sumnje da bi jedna od EU zemalja iskazala interes i na neki način uključila. Prvi kontakti su obavljeni sa dvije zvorničke turističke organizacije. Iskazan je interes i slijedi nastavak razgovora.
E sad, ima veliki problem ako bi se ovo masovnije zakolutalo. Pisano o bosansko – švedskom paru oko snimnja nekih filmskih sekvenci. Baš sam se zastidio na Starom gradu – smeća na sve strane, a drevne zidine sasvim išarane! Sa te pozicije „zaklonjen“ je dio panorame Zvornika, a najposjećeniji je prozor na istočnoj zidini odakle se Divič, Jezero i Hidroelektrana vide kao na dlanu. Nestvaran i prelijep je prizor divičkog „Svetog Stefana“, naspram otužne stvarnosti i nebrige za ovu starinu nulte kategorije. Ostale obližnje tri znamenitosti na Kuli, na udaljenosti jedna od druge par stotina metara, održavaju se i sa pričom koja može zagolicati svakog probirljivog turistu.
P.S.
U objavi prošle sedmice, pod naslovom Tako to rade Slovenci, nakon što im je država proglašena za najčistiju na svijetu, odaslata je čestitka nekim prijateljima u Ljubljani i podno Pohorja. Ekologija je jedan od ključnih turističkih faktora, a u tekstu stoji: “To je samo zasluga njenih građana. Tako izgleda rodoljublje, a ne busanje u prsa i mlataranje zastavama. Na taj način se pokazuje patriotizam…”.
Pametnom dosta, a bilo lijepo na narednom susretu sa turističkim uposlenicima da pod 1. ide inicijativa oko redovnog čišćenja Starog grada i pod hitno organizuje uklanjaje grafita sa zidina. _________ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
BHDINFODESK
