Piše: Sead HambiralovIć
Najavljena kolumna POTOMCI MOGU UZDIGNUTIH GLAVA zbog više razloga neka sačeka i „odleži“. U zadnji čas prelomio…
Ne bi se moglo reči klasična autocenzura, prije iskustvo vođenja računa o pravilima, „mjeri“ pa i pitanje „pije li to vode“ baš sad „otkopavati“ kada ima sto puta važnijeg. Na koncu „sve je rečeno, napisano, opisano…“, ima na jednom mjestu u mome „Bijelom cvijetu…“. Potakli neki novi detalji vezano za Tuzlanske procese 70-ih godina prošlog vijeka i u ”paraleli” sa nekim zvorničkim slučajevima manjeg omjera.
Možda bude interesantno. Pa i zbog one pošiljke koju mi je u amanet ostavio Izet Mehinagić, nekadašnji partijski funkcioner, direktor izgradnje pruge Tuzla- Zvornik, te zamjenik ministra za transport i komunikacije.
Više bi obradovao da je Kemal Kadrić ispunio obećanje da se ”meni preda” filmska arhiva grada. Bio je alfa i omega nekadašnjeg ”Univerzala”, potom gradonačenik Zvornika. Po priči ima razlog zašto je njegov odlazak u Sarajevo ”zbržen”- ili sam podulje odsustvovao da mi ”lično” preda. Nikakva šteta, jer je tokom oslobođenja- okupacije, aprila 92., nestala i sva moja arhiva.
GOLUB (NE)ĆE POLETJETI: Prije nego okrenem o nešto vedrijem, nisam ni -a- nakon dobronamjerne reakcije na zadnju kolumnu. „Moj beli golube šta se dešava izgleda nece nikad ni poletjeti!” Uslijedio je kratak, žustar komentar iz Švedske. Potom ”obrazloženje” i ucas sve korektno ”svedeno”.
Imponovalo- na koncu stranica GljivaMira nije za prepucavanja i tako to. Već ako se ikako može dati prilog da izađemo iz ovog gliba.
Odgledani video poznate pjesme Nedžada Salkovća povod je pisanja ove kolume. Koicidencija da je prije rata snimljeno na spomeniku u centru Zvornika zanimljive (h)istorije, čije renoviranje je u toku. U nekoj sam vezi, posebno nakon incidenta za vrijeme trajanja Susreta zvorničke dijaspore. Mediji i sa jedne i druge strane Drine korektno su propratili i ne bih prejudicirao mišljenje dok sve ne bude završeno.
(Mensur Krndić obezbijedio snimak a skinuto sa stranice Alme Zlibanović)
PATRIOTIZAM JE I EKOLOGIJA: Ne izlazi iz glave onaj prelijepi fotos Amira Ćorića. Na jednoj strani božiji dar ovog dijela Podrinja: jezero, načićkana brda, Divič i Zvornik koji se naziru u daljinama. Na drugoj strani otužna „slika“ kada se modrinom rijeke sa brane „pusti“ nakupljena plastika ili grdnoća na išaranim zidinama znamenite tvrđave poviše Drine. Mnogo toga kod nas je za struku. Spomenuo kada je u pitanju rodni grad i u njega „zađe“. U Tuzli može da se „probere“ vrhunsko, a ne zagledaju „sitnice“.
Sve je do ljudi, a o „patriotizmu“ može naširoko i znano na koji način se najbolje dokazuje. Oko rata u Ukrajini i prijetnje cijelom svijetu i nije baš „šta mi tu možemo?“ Makar simbolično. Recimo, jesmo li se mogli organizovati (škole, univerziteti, NVO sektor, građani) pa poslati mirovnu poruku za obje strane. Između ostalih rečenica: Halo, ratnici, da se niste zaigrali…?! (U koicidenciji sa likovnim konkursom „Tata, ne igraj se rata!“ u organizaciji zvorničke Dječije galerije s početka 92.., op.a.)
A dovoljno rečeno o nedavnoj novoj blamaži na „Kapiji“, gdje je stradala tuzlanska mladost. Prošle godine niko ni „mukaet“ (što bi rekao akademik prof.dr. Enver Mandžić) da se ukloni štand sa ratnim igračkama. Nedavno reagovala samo jedna gospođa. Razgovor sa prodavcem je citiran i rečeno zašto iskoristiti kao sjajan dodatak teatarskoj predstavi „Zašto sunce plače?!“ koja je igrana na norveškom i našem jeziku.
I doista šta i koliko u ova (ne)vremena može alternativa? Krenimo od ljubavi. Ne onoj „novokomponovanoj“ po žutoj štampi i slično. I od komšiluka, hrvatsko- srpskih relacija, a itekako tiče Bosne. U knjizi „Panonika, priče sa slanih jezera“, između ostalog, najavljeno je uključivanje u regionalnu priču ove sve popularnije destinacije. I pride: zdravstveni i mirovni aspekt. Pa uključiti provjerene na talasima dobra. Prvo pomislio na Ružicu Jovanović sa dugogodišnjim švedskim iskustvima. Nešto sa e- vezama nije u redu pa ćemo narednih dana. A Ruža Peter iz franfurtske Alternative sa radošću prihvatila. I podvukla: „Otvorimo svoje srce za sebe i oko sebe. Budimo doprinos majci Zemlji da se i ona izliječi…“.
Znači, toliko je od ljudi zagrđeno. Pješčani sat ističe. Trebalo krenuti odmah i – sad!
P.S.
O gospođi Peter ima u kolumni Bijeli golub ponovo (ne)leti 430: RUŽA I ZVONIMIR a moguć je Fb kontakt ili telefonom +4915228380854
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
