Piše: Sead Hambiralović
Dan je planete Zemlje i sječanje na jedan događaj iz 97. Nakon održanih zahtjevnih programa u okviru Dana Gljive Mira u Tuzli, počašćen da sa grupom mališana i nekoliko aktivista iz NVO Naša djeca odmorim desetak dana na moru u Perni, naspram Korčule. U povratku, nedaleko od Mostara autobus zaustavio da se predahne i osvježi pored česme. Samo što se krenulo sa izlaskom, vozač hitnu u žbun dvije plastične flaše.
– Čiko, zašto ste bacili plastične flaše?- dobaci dječak sa prvog sjedišta.
Vozać iznenađen odmahnu rukom.
– Trebaće 200 godina da se plastika razgradi.
– Ko da ću živjeti toliko…- odbrusi nekako više za sebe i lati se nekog posla.
Bliže se tri decenije od tog događaja, a sve su alarmantnija upozorenja i sumornija predviđanja kuda ide planeta. Ljudskoj populaciji danak stiže na naplatu po više linija, posebno zbog odnosa prema prirodnim resursima. Oguglalo na česta ponavljanja koliko je priroda uništena zbog nemara ili profita. Posebno zbog ratova, ovaj posljednji u Ukrajini toliko opasan da se ne prezaju i nuklearne prijetnje.
A “struka”, kako koja. Sa strane nauke alarmantnije ne može biti. Na “terenu” više nema dvojbe da su predviđanja veoma sumorna. Najgore je ne činiti ništa. Magistar radiologije Tatjana Paočić je među 200 kojima se mailom “maksuz” šalju ove objave, veli: “Volim ovu zemlju i želim da je čuvamo. Trudim se koliko god mogu. Raduje kada vidim da još uvijek ima “normalnih” ljudi i da ovaj svijet još ima šansu.” A prof.dr. Esad Bajtal će u svome stilu, često pošalje zgodnu opasku. Neki dan:
“Lačeeeee,
kako bi se to nekad, ’60-tih,
reklo u Tuzli za nešto dooooobro,
zanimljivo, korisno …”
Na zadnju objavu samo: Lače. A u ponedeljak pisano o Štefici Divković i njenom unuku. Na stranu njene pohvale, a dojmila njena žustra rečenica: “Da ima više ovakvih kao ja sve bi cvjetalo..!” Po energičnosti podsjetila na još jednu Šteficu koja je godinama prijateljovala sa mojom majkom…
I nova- stara priča da se prije nekoliko dana u Tuzli krenulo sa potpisivanje peticije za čist zrak, koja je među deset najzagađenijih u Evropi. U organizaciji je Foruma građana a cilj da se utiče na gradske vlasti kako bi sredstva koja Grad dobije od Termoelektrane na konto aerozagađenja i trošio u te svrhe. Koliko li je do sada bilo sličnih peticija a ”lično” sam prisustvovao jednom nevelikom protestu od prije skoro desetak godina sa ”šetnjom” gradom pod maskama. Pa su se ne tako davno morale natakarivati još zaozbiljnije, plus blamaže svake vrste koje sam dobro iskusio, a tek šta nas čeka u budućnosti.
Uz pomenute inicijative vrijedno hvale šta se pokušava sa strane EKO zelenih Tuzlanskog kantona. A moglo pridodatii i to moje oko Regionalne mirovno- turističko – obrazovne i ekološko – zdravstvene inicijative. Za početak na relacijama “trokuta” Tuzla- Zvornik- Srebrenica, potom ako bude interesa proširi na cijeli region. Od Gradske uprave nedavno je stigao dobar signal. Veliki je to poduhvat i najbolje će biti razmotriti u proširenom sastavu i pokuša sa malo drugačije “strane”.
P.S.
Fotos iznad naslova iz kolekcije “Drina”. Nedavno je objavljena još jedna u okviru kolumne “Sjene ispod zvorničkog mosta”. Ostale publikovaće se u prigodnim publikacijama ili predstaviti na planiranim izložbama.
______________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na oko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com i dabudebolje@gmail.com
