U Memorijalnom centru Potočari 11.7.2023.g. obilježena je 28. godišnjica Srebreničkog genocida, održana komemoracija za žrtve genocida, klanjanja dženaza i obavljen ukop 30 žrtava genocida, ubijenih jula 1995. u Srebrenici. Uskoro se po odobrenju porodica stradalih očekuju reexshumacije, dokop još 71 žrtve, identifikovane na osnovu svega nekoliko tjelesnih ostataka. Iako je genocid počinjen prije 28 godine, za samo četiri dana, u vremenu od 13. do 17. Jula 1995.g., negiranje genocida još traje, što znači da nije prestala genocidna namjera.
Užasi srebreničkog genocida su nezaboravni. Ljudi su ubijani, masakrirani, na kućnim pragovima, stadionima, školama, šumama, putevima, livadama,…Srebrenice, Vlasenice, Milića, Konjević Polja, Sandića, Kravice, Glogove, Bratunca,…
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 26.2.2007.g zločine počinjene u Srebrenici okarakterisao je kao genocid, što je potvrđeno presudama Erdemoviću, Krstiću, Popoviću, Beari, Borovčaninu…Tolimiru, Karadžiću, Mladiću…
Memorijalni centar Potočari
Memorijalni centar Srebrenica- Potočari osnovao je 25.10.2000-te Visoki predstavnik za BiH Wofgang Petrich, a otvorio ga 20.9. 2003.g. američki predsjednik Bill Clinton. U sastavu Memorijalnog centra je muslimansko mezarje, u kojem je do sada sahranjena 6.751 žrtva, sa područja podrinskih opština- Srebrenice, Žepe, Bratunca, Bijeljine, Višegrada, Vlasenice, Zvornika…Porodice i nakon 28 godina tragaju za nestalim, sretne da nađu makar nekolike kosti svojih najmilijih, da ih mogu sahraniti i imati mjesto na kome će moći makar proučiti Fatihu. Do sada je identifikovano je 7.767 identiteta.
Srebrenica sigurna zona UN-a
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN broj 819 Srebrenica je 16.4.1993. proglašena demilitariziranom zaštićenom sigurnom zonom UN, nakon brutalnih napada VRS na enklave Podrinja i masakra na igralištu Srednjoškolskog centra Srebrenica, u kojem je 12.4.1993.g. granatom ubijeno 74 a ranjeno preko 100 osoba. Zaštićenu zonu Srebrenica od februara 1994. osiguravali su pripadnici Holandskog bataljona, a vjerujući u zaštitu UN-a branioci enklave predali su oružje UNPROFORU. Ostali goloruki.
Prema odredbama Vance- Ovenovog mirovnog plana, po planu demilitarizacije, uz posredovanje UNPROFORA, sve srpske snage (VRS i Vojska Jugoslavije) trebale su se povući sa bh teritorija uz r. Drinu, ali ne samo da se nisu povukli, već su agresivnije krenuli u ostvarivanje svojih osvajačkih ciljeva, okupirali Cersku, Kamenicu, Konjević Polje, Žepu, Glogovu, Bratunac, Zvornik…
Umjesto da spriječe agresiju pokrenutu iz Srbije, stanu u zaštitu naroda ili braniocima ukinu embargo na uvoz oružja i omoguće odbranu, u aprilu 1993.g. uz Srebrenicu je još pet bh gradova proglašeno sigurnom zonom UN-a (Tuzla, Žepa, Goražde, Bihać, Sarajevo), što je trebalo značiti da su osigurani od oružanih napada i bilo kog drugog neprijateljskog djelovanja. A kako su prošli, nepune 4 godine mogao je vidjeti i gledao je cijeli svijet.
U srebreničkom genocidu istrebljene su tri generacije, a ostaci ubijenih pronalaze čak u pet masovnih grobnica…
Srebrenički genocid počinjen nad Bošnjacima nije ni prvi ni jedini, ali je jedan je od najvećih zločina koji se dogodio na prostoru Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Prethodi mu preko deset genocida izvršenih u intervalu svakih 20-30 godina od 1830-te nad Bošnjacima Užica, Beograda, Smedereva, Sokola, Šapca, Loznice, Malog Zvornika…Ni jedno od tih mjesta stradanja i genocidnog zatiranja Bošnjaka nikad nije označeno, jer se o tome sve do nedavno nije smjelo ni govoriti.
Neoprostiva greška UN i MZ-e
Srebrenica je simbol stradanja BH Bošnjaka tokom agresije na BiH 1992.1995.g. Po mišljenju mnogih Srebrenica je vaga, kantar za prevagu dobra ili zla, ne samo u BiH već i mnogo šire.
Srebrenički genocid je neoprostiva i (ne)popravljiva greška Ujedinjenih nacija. Sve se znalo i video. Ubistvu 8.372 Bošnjaka prethodile su pune 4 godine ratnih dejstava širom BiH, pokrenutih i vođenih iz Srbije, a po tom i Hrvatske, isključivo s motivom da se teritorij BiH očisti od Bošnjaka, podijeli i pripoji agresorskim državama Srbiji i Hrvatskoj. MZ-a se potrudila da embargom na oružje olakša pakleni naum. To je poslužilo srpskom agresoru kao odobrenje, kao ulazna viza, jer su mogli bez rizika ušetati u svaki predio BiH i uraditi što su htjeli, s uvjerenjem da se goloruki muslimanski narod, kako je poentirao Karadžić, ne može suprostaviti četvrtoj najvećoj sili Evrope.
Zaštićena zona ujedinjenih nacija u Srebrenici bila je slamka nade i spasa za Bošnjake srednjeg Podrinja, koje su od aprila 1992.g godine nesmetano terorisali i tamanili, po modelu trećinu pobiti, trećinu protjerati, a trećinui prekrstiti.
Tokom vremena UN-e su na ograničen način priznale počinjene greške i propuste, koji su koštali hiljade života, ali nisu dovoljno učinile da se posljedice načinjenih grešaka isprave i saniraju. Dokaz za to je negiranje genocida, negiranje sudskih presuda, pobijanje istine i pokušaji izjednačavanja krivice, nagrađivanje počinioca zločina, odnos aktuelih režima Srbije i Rs prema njihovim žrtvama. Aktuelni režimi Srbije i Rs ni danas ne odustaju od zacrtanih ciljeva – nastavljaju sa strategijom iz 90-tih.
Formiranjem sigurne zone Srebrenica Bošnjaci srednjeg Podrinja su obmanuti i slagani. U demilitizovanoj zoni UN-a obećana im je sigurnost i zaštita, što je pokrenulo građane i drugih područja ( njih preko 30.000) da u njoj nađu sigurnost i zaštitu, a umjesto toga stavljena im je omča na vrat. Srebrenica je postala koncentracioni logor pod ograničenom kontrolom UN-a. Ulaz u zaštićenu zonu, a po tom izlaz iz nje, rezultiralo je neviđenim stradanjima preko 8.000 Bošnjaka, od čega 800 djece. Pražnjenjem baze gurnuti su u čeljust zvijerima…Ni ranjenici poslani u bolnicu nikad do nje nisu stigli…Umjesto u Kladanj odvedeni su u smrt.
Siguronosna zona UN-a Srebrenica bila je mišolovka, Kiklopova pećina novog vremena, iz koje su krvožedne spodobe izvlačile svoje žrtve. Spas u šatićenoj zoni UN-a pokušali su naći ne samo Srebreničani, već i Bošnjaci drugih gradova Podrinja, koje su prethodno razoružali, učinili bespomoćnim, a razulareni agresorski vojnici tamanili ih po stratištima i na putu spasa, dugom preko 100 km, na kojem su mnogi zauvijek ostali. Ubijani su na području Srebrenice, Žepe, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, Šekovića, Kalesije, Živinioca, Kladnja, Olova, Bijeljine, Han Pijeska, Rogatice, Višegrada, Trnova…
U genocidu nad Bošnjacima učestvovalo je 25.000 do zuba naoružanih, pomognutih dobrovoljcima iz Rusije, Grčke, Rumunije…
Kroz 28 godina prividnog Dejtinskog mira, koji su agresori iskoristili da nastave sa ostvarivanjem ciljeva koji nisu do kraja ostvareni tokom agresije, od Bošnjaka nije bilo ni jednog slučaja osvete, mada im je u Rs stanje nepodnošljivo, jer žive kao građani trećeg reda.
Mir treba svima u BiH i regionu. Srebrenica želi ponovo biti rasadnik mira i suživota, kakva je bila do agresije na BiH. Umjesto da se Srebrenica ozdravi, pomogne u obnovi izgubljenog zajedništva, bude bastion mira sa porukom slobode, lažiranjem izbora 2016.g. sa njom su ponovo ovladali negatori genocida. I umjesto da to bude alarm upozorenja za MZ-u i EU u njoj, MZ-a preko svojih institucija saginje glavu u pijesak, povlašćuje agresorima, miti ih i pravi se da vidi šta se događa.
MZ-a se nije suočila sa posljedicama genocida nad Bošnjacima
Nakon stravičnih zločina počinjenih nad Bošnjacima širom BIH tokom agresije na BiH krunisane srebreničkim genocidom, MZ-a se ni nakon 30 godina nije suočila sa izvršiocima i glavnim nalogodavcima, mada i danas predstavljaju stub vlasti u režimu Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Mnogi od njih su i danas nedostupni i nedodirljivi. Zato ni jedan detalj srebreničke agonije ne smije ostati skriven. Pamćenje je najbolji lijek protiv zaborava.
Kršćanska Evropa ne samo da se nije suprostavila ovoj agresorskoj strategiji, već joj je dopustila da stravične zločine, logore i silovanja, pljačku, otimačinu, početu sa još nepriznatim Prijedorskim krunišu Srebrničkim genocidom, koje je ratni vođa bosanskih Srba – ratni zločinac Ratko Mladić, proslavio riječima: ”Došao je trenutak osvete protiv dahija!” Njegove poruke “Kolji Turke!” i danas gromoglasno odjekuju planiskim vrletima Bosne. S pravom se i danas pitamo- Čuje li to srpski narod? Znaju li građani Srbije i Rs šta to znači i kuda to vodi?
Ko je ta i šta je ta Srbija?
Ko je ta i šta je ta Srbija za koju je nacionalni heroj vođa koji otvoreno poziva na klanje? A njegov mural je najpopularnija slika Beograda i brojnih gradova Srbije i Rs, sa kojom je očarano i staro i mlado. Može li se na takvu zemlju gledati kao na dobrog komšiju? Može li biti cijenjen i voljen “komšiluk” kojim neprikosnoveno vlada čovjek koji je za jednom ubijenog Srbina tražio sto turskih glava? A takvoj Srbiji, u kojoj je najveći idol onaj koji poziva na klanje njegovih građana, Erdogan poklanja fabrike i otvara magistralu prema Sarajevu, da četnici sljedeći put mogu brže i lakše do Sarajeva? Umjesto da idu u Srebrenicu, nude pomirenje i traže oprost, i danas podrivaju, udaraju i prijete silom.
Abeceda Srebreničkog genocida
U abecedi genocida nad Bošnjacima, započetog u Prijedoru i Kozarcu, nastavljenog u Ključu, Sanskom Mostu, Bijeljini, Foči, Višegradu, Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici, Čajniću, Sarajevu…Srebrenica je slovo S.
Odgovornost za sve što se u BiH dogodilo od prvih dana agresije pa do genocida u Srebrenici dijelom snose i SAD, jer su znale za svaki detalj ratnih zbivanja u BiH. Oklijevalo se i čekalo, dok je diljem BiH vršeno etničko čišćenje i prolijevana krv nevinih. Drina je srušena kao granica, a srpski agresor za počinjena zlodjela i genocid nagrađen sa 49% teritorija, a oslobodioci BiH zaustavljeni kada je njihova pobjeda postala izvjesna i na domaku.
Za razliku od svih ranijih genocida, počinjenih u BiH i bilo gdje u svijetu, u nastojanju agresora da prikriju svirepost i razmjere zločina, ubijeni su iz primarnih grobnica premještani u sekundarne a po tom tercijalne grobnice, tako da se ostaci tijela ubijenih pronalaze i ekshumiraju u dvije tri ili više masovnih grobnica, što prisiljava porodice žrtava da se odluče na sahranu bližnjih kad pronađu makar nekolike kosti njihova skeleta. U BiH se još traga za preko 7.500 nestalih, od čega 1.000 Srebrenčana.
Ne treba zaboraviti da iza svakog genocida stoji država. Genocid u Srebrenici je masovno, plansko istrebljenje Bošnjaka, koje je po presudi sudova izvršila policija i vojska Rs, a Srbija nije učinila ništa da to spriječi. Učešće Srbije je nesumnjivo potvrđeno nedavnom presudom Perišiću i Simatoviću za UZP-e.
Ubiti 9.000 ljudi nije nije bilo nimalo jednostavno. Čak ni državi. A još teže je bilo to pokušati sakriti. Trebala je za to armija izvršilaca.
Borba za istinu i pravdu se nastavlja.. Negiranje genocida je nanošenje boli ne samo porodicama žrtava, već svima nama, cijelom čovječanstvu. “Negatori genocida moraju biti kažnjeni”- poručio je u svom obraćanju na komemoraciji u Srebrenici aktuelni Međunarodni predstavnik Christian Schmidt i najavio doradu Inskovog Zakona o negiranju genocida.
Još uvijek se bez imalo odgovornosti, srama i stida negira izvršenje srebreničkog genocida.
Uz 28. godišnjicu Srebreničkog genocida
Žrtve genocida neće biti zaboravljene. 28. godišnjicu genocida u Srebrenici obilježili su mnogi događaji na domaćoj i svjetskoj sceni. Pomenućemo samo neke.
Povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici Žene u crnom organizovale su dan ranije stajanje u crnini i ćutanje na Trgu Republike u Beogradu, sa porukom “Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici, najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata”. Po njima Majke Srebrenice i Podrinja za sve što su učinili i čine zaslužuju Nobelovu nagradu.
Hrvatski sabor je sa minutom šutnje izrazio saosjećanje sa porodicama žrtava. Dragan Čović izjavio “da je 11. jul bol koja nas svake godine iznova postidi”.
Organizovani su mimohodi u Splitu, Dubrovniku, Rijeci…
Poruke mira uputili su brojni domaći i međunarodni zvaničnici, među njima predstavnici EU, SAD, Kosova, Podgorice, turski predsjednik Erdogan, koji je naglasio da je – “Genocid trajna mrlja čovječanstva”..
U sarajevskom Narodnom pozorištu izveden je perfomans “Bol: Srebrenica je zvijezda padalica“
Sa mostarskog mosta je 28 put izveden Skok bez aplauza…
11. juli obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Kanadi…
Na prigodan način obilježava se 28. godišnjica Srebreničkog genocid u Zagrebu, Splitu, Londonu, Otavi, Prištini, mnogim gradovima Evrope, SAD, Australije i Kanade…
U svom usmjerenom obraćanju međunarodnom zajednici član predsjedništva BiH Denis Bećirović potsjetio je da je ovih dana ponovo na državu BiH izvršen nezapanćen udar, postavio joj 9 pitanja i dao 9 odgovora. Jedno od njegovih pitanja bilo je “Zašto je MZ-a dozvolila posipanje soli na još žive rane?”
“Srebrenica je snažna opomena, samo nas istina može osloboditi” – naglasio je u svom prigodnom obraćanju reisul-ulema Husein ef. Kavazović, koji je predvodio dženazu, i izrazio nadu da ćemo se osvijestiti.
“Genocid u Srebrenici, u kojem je brutalno ubijeno 8.372 Bošnjaka, uglavnom muškarca i dječaka, ostaje mračno poglavlje evropske kolektivne historije. Vrijeme je da se 11. Juli prizna kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida” – poručila je komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović.
I dok čitav svijet saosjeća sa Srebrenicom, suze i i uzdasi prate svaki pokret, Srbi likuju na koncertu “Veseli se srpski rode” pjevaju pjesme koje produbljuju jaz, truju mržnjom i vrijeđaju saosjećanja.
Još uvijek slijepe ulice – od Prijedora do Srebrenice. Srebrenica je težak kamen na našem srcu, okamenjena suza u našem oku, prigušeni krik iz naše duše, zaustavljen uzdah iz naših grudi…naše plakane a neisplakane suze…Srebrenica je crna mrlja na savjesti čovječanstva, koja se nikad i ničim neće moći otkloniti. Svaki tabut od 6.751 spuštenih do danas u Potočare je otrgnuti dio nas koji traži mira i opominje…
Burlington, 12.7.2023. Zijad Bećirević
