Predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera kolaicije za budućnost Crne Gore Andrija Mandić izabran za predsjednika crnogorske Skupštine. Za Mandića je glasalo 49 poslanika, svi su bili za, a poslanici DPS-a, SD-a, BS-a, HGI-ja, DUA-e, GP URA su napustili skupštinsku salu uoči glasanja i bili žestoko protiv. Mandić je na čelo crnogorskog parlamenta došao glasovima koalicije ZBCG, Pokreta Evropa sad PES, SNP-a, Albanskog foruma.
Andrija Mandić, bez sumnje, igra značajnu ulogu kao četnički vojvoda s dubokim vezama u velikosrpskoj politici. Njegova dugogodišnja posvećenost ovim ciljevima ne obuhvata samo Crnu Goru, već i šire područje Zapadnog Balkana. Njegovo nedavno imenovanje za predsjednika crnogorskog parlamenta predstavlja značajan preokret u kontekstu demokratije, vladavine ljudskih prava i stabilnosti u Crnoj Gori. Ova odluka budi ozbiljnu zabrinutost kod mnogih građana i promišljenih posmatrača, kako u Crnoj Gori tako i širom Evrope. U demokratijama, parlament ima ključnu ulogu u zastupanju interesa građana i donošenju odluka koje oblikuju budućnost zemlje. Imenovanje osobe koja je bila duboko povezana sa ekstremističkim ideologijama i politikama, koje su u prošlosti dovele do ozbiljnih konflikata i kršenja ljudskih prava, stvara ozbiljne izazove za kvalitet demokratije. Takav izbor za visoku funkciju u parlamentu može dovesti do polarizacije društva, smanjenja povjerenja u institucije i možda najvažnije, ugroziti vladavinu ljudskih prava. Ono što se desilo u nedavnoj prošlosti ne smijemo zaboraviti i moramo pažljivo razmotriti kako se odluke donose kako bismo osigurali bolju budućnost za sve građane Crne Gore.
Politika i javni angažman Andrije Mandića oduvijek su bili obilježeni jasno izraženim nacional-šovinističkim stavovima. Njegove izjave, nastupi i ideje nisu nikada bili u duhu demokratije i principa koji podržavaju inkluzivno društvo i poštovanje različitosti. Njegova podrška je često dolazila iz srpskih i ruskih nacionalističkih krugova, koji, poput gladijatorskih hijena, teže da rasparčaju i podijele Crnu Goru, a istovremeno da sprovode svojevrsni obračun sa manjebrojnim narodima. Njegova i njihova politika je doživjela poraz u Evropi i širom svijeta, đe su se vrijednosti mira, međunarodnog prava i ljudskih prava ustalile kao osnovni principi. Međutim, uprkos tim porazima na svejtskoj sceni, nacionalističke ideje koje podržavaju Mandić i njegovi istomišljenici još uvek žive u njihovim glavama, hraneći se mitomanijom i vizijama o Velikoj Srbiji. Ova opasna ideologija često je praćena sloganima o „krvi i tlu“ i dovodi do eskalacije tenzija, konflikata i štete za sve zajednice u regionu. Ključno je da se demokratske snage i građansko društvo odupru ovim opasnim trendovima i aktivno se zalagaju za vrednosti demokratije, ljudskih prava i mirnog suživota.
Jedinstvo indipendističkog bloka je ključno i od suštinskog značaja u borbi protiv političkih sluga kao što je Andrija Mandić, kako bi se osiguralo da njihove lične i političke ambicije ne ostvare na štetu demokratije i mirnog suživota u Crnoj Gori. Indipendističke stranke moraju ostati nepokolebljive u svojim naporima da se suprotstave nacionalističkoj viziji koja ne samo da podriva jedinstvo zemlje, već i izaziva potencijalne opasnosti za stabilnost i prosperitet Crne Gore ali i regiona. Jedinstvo indipendističkog bloka pruža nadu za stvaranje održivog i inkluzivnog društva u kojem se poštuju prava svih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili etničku pripadnost. Ovo jedinstvo omogućava bolju perspektivu u borbi protiv nacionalističkih težnji i promovisanje vrijednosti kao što su demokratija, vladavina prava i poštovanje različitosti. Kroz zajedničke napore i podršku građanskog društva, indipendistički blok može odigrati ključnu ulogu u zaustavljanju ekstremističkih tendencija i graditi mostove prema boljoj budućnosti za sve građane Crne Gore. En Mari Sloter u svojoj autorskoj knjizi: “The Chessboard and the Web: Strategies of Connection in a Networked World“ (Šahovska tabla i veb: strategije povezivanja u umreženom svijetu, objavljena 2017) Navodi: “Nacionalizam i šovinizam često se koriste kao oružje za mobilizaciju masa, ali to oružje može imati dugoročne posljedice za društva i međunarodne odnose.“
PROGON BOBANA BATRIĆEVIĆA ISTAKNUTOG INTELEKTUALCA
Istoričari, umetnici, predstavnici akademske zajednice, medija i civilnog društva zajednički su se usprotivili sudskom progonu istaknutog istoričara, prof. dr. Bobana Batrićevića, upućujući Apel za slobodu kritičke misli i protiv sile usmjerene prema ovom intelektualcu. Boban Batrićević je ne samo cijenjeni istoričar već i osoba koja se nesebično trudi da doprinese široj društvenoj zajednici svojim istraživanjima i razmišljanjima. Progon njega ne samo da predstavlja ugrožavanje slobode mišljenja, već i ozbiljnu prijetnju cjelokupnoj akademskoj zajednici. Ima jedna izuzetna knjiga na engleskom jeziku: “The Closing of the American Mind“ (Zatvaranje američkog uma) autora Allana Blooma, govori o opasnostima koje proističu iz ograničavanja slobode kritičkog mišljenja u obrazovanju i društvu. Pogon intelektualaca, bez obzira na njegovo područje ekspertize, predstavlja duboku prijetnju za društvo i zajednicu u cjelini. Intelektualci igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja, donošenju odluka i doprinosu društvenom napretku kroz analizu, kritičko razmišljanje i promovisanje slobode mišljenja. Progon Batrićeviča nosi sa sobom niz opasnosti koje ne samo da ugrožavaju njih same, već i šire društvo. Kroz svoje analize i istraživanja, Batrićević ukazuje na probleme u društvu. Progonom dr Bobana Batrićevića stvara se atmosferu straha i cenzure, što vodi ka samocenzuri i smanjenju kritičkog razmišljanja. Kada intelektualci osjećaju da će biti kažnjeni ili progonjeni zbog svojih stavova, društvo gubi dragocjenu različitost perspektivu i ličnu slobodu u iskazivanju stavova. Progon intelektualaca predstavlja kršenje ljudskih prava. Pravo na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja temeljna su ljudska prava koja se moraju poštovati. Progon ovih prava čini društvo manje demokratskim i otvorenim, a više autoritarnim i represivnim.
Oba primjera u ovom tekstu jasno nam ukazuju da put savremene Crne Gore nosi brojne izazove ali i brojne opasnosti. Nezrela politika kojom se želi nametnuti srpska politika i srpski scenario pokazuju poražavajući stepen društvenih podjela i tenzija u kojima se Crna Gora trenutno nalazi. Uz to, ne smijemo zaboraviti ni ulogu militantne Srpske pravoslavne crkve (SPC) i njihovog sveštenstva, koje je često poznato po svojim ispadima i netrpeljivosti prema građanskom društvu i građanskoj Crnoj Gori. Osim političkih izazova koje Crna Gora trenutno suočava, prisustvo SPC i njenih sveštenika koji se ponekad ponašaju kao politički akteri dodatno komplikuje situaciju. Umjesto da se bave duhovnim i religioznim pitanjima, pojedini sveštenici SPC su se često miješali u politiku, podržavajući nacionalističke i ekstremističke ideje. Njihova netrpeljivost prema građanskom društvu i građanima koji se ne podudaraju sa njihovim stavovima dodatno produbljuje podjele u društvu. Da bi se Crna Gora suočila sa svojim izazovima i opasnostima, potrebno je promovisati demokratske vrijednosti, vladavinu prava i inkluzivno društvo. Građani Crne Gore trebaju aktivno podržavati politiku koja promoviše mir, toleranciju i različitost, a odgovorni politički lideri trebaju raditi na pomirenju različitih grupacija i smanjenju polarizacije u društvu.
Takođe, važno je da se državne institucije i crkvene organizacije drže svojih osnovnih funkcija i ne mIJešaju se u politiku što je ne izuzetak već često i pravilo. Samo kroz dijalog, saradnju i poštovanje različitosti može se izgraditi bolja budućnost za sve građane Crne Gore, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili etničku pripadnost.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
