Piše: Sead Hambiralović
Slučajno doznao za sesiju o turizmu i svratio u Atelje ”Ismet Mujezinović”, hram umjetnosti, ali i sa lepezom drugih programa od šireg značaja. U tih nekoliko sati prezentacije dr Darka Dimitrovskog sa Fakulteta za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji Univerziteta u Kragujevcu mogli su se proširiti vidici sve do Venecije, Rima, Barcelone (znano o problemima ”našeg” Dubrovnika i novije Splita kad ih turisti ”okupiraju”) ili gradovima organizatorima velikih takmičenja i šta se dešava sa tolikim izgrađjenim kada se zavjesa spusti. U svakom slučaju riječ je o vrlo ozbiljnoj branši i kako gdje se ubiru plodovi.
I BOŽIJA PRAVDA
Na stranu ”tref” oko Međugorja, tuzlanska slana jezera su ”zaslužena”! Dugogodišnja su iskustava sa bazenima, a pored pameti biće i božiji dar da se ”ukažu” zbog tolikog tonjenja i baš ta slana voda pomogne da krene ”Lijepa Priča”. I koja koicidencija naziv je kafea preko puta Gradskog parka sa prepoznatljivom instalacijom sa srcem. A kojih stotinjak metara dalje je pasarela sa jednim od tri ulaza na Panoniku…
E pa, jedan ovakav se ”plasirao” sa knjigom, pričama o posjetiocima ove sve popularnije destinacije, a na izmaku prošlog ljeta premijerno je održan perfomans ”Stazom čovjeka koji hoda bos”. I sa vau na kraju šetnje – Gornji slap i ko želi isprobati laganu ”planinarsku vještinu” prelaska na drugu stranu uskom ivicom. Za kraj uspomena- zajednički fotos pored ”vrela” ili na drvenom mostiću sa panoramom…
SPAJANJE POKIDANIH VEZA
A oko najglavnijeg, inicijative obnavljanja pokidanih relacija TZ- ZV i ako mogne sa ”ponudom” sve do Drine i obratno. Znači mir, turizam, obrazovanje mladih i ekologija. Bar na jedan dio stavi ”tačka” oko uganjavanja ovih i onih. Pisano, snimano, crtano, dumano tolike godine. Spiskano je dosta vremena- sveg srca pokušavalo hajmo Bosno! Ne ono fanatikovski na stadionima, ovo trebalo da je bilo preće. Nema žala za mogućnostima i uslovima drugdje i gdje se u Leirviku na otoku Stord, Bergenu i Örebrou s prve razumjela ”tema” i cilj. Moglo samo sa znakom Made in Bosnia and Herzegovina!
Ostvareno1997., na onoj kutiji međunarodnog sajma, plus nagrada za dizajn. U groznoj krilatici stoji da se prvi mačići u vodu bacaju – ne, ne- nikad ne bih ”u živo”, mada jesam onim ugovorom od ”naših” mahera preveslan i grdno zaboljelo.
Inače, kakav turizam a sa mnogih strana prijetnje i zvecka oružjem, pa i najstrašnijim! Pričinilo da bi markirani ”paket” mogao otrijezniti poneke da se pogledaju u ogledalo. Kako stvari (ne)stoje sa njima takvim tanka je nada da će ubrzo krenuti na bolje. A turizam trebao da bude ambasador mostova među ljudima i narodima. Nedovoljan je norveški naslov za jednog ovakvog En ambassadør for fred. Još i još slićnih, a to sa Zvornikom, Tuzlom, Divičem, Kulom prilika svih prilika! Dovoljno rečeno na onom obečavajućem ljetošnjem sastanku. Ako bi krenulo moglo objedinjeno sa slanim jezerima ”ukazati” Novo Međugorje!
”ŠMINKANJE” STVARNOSTI
Dolazi ključno- s kim?! U jednoj turističkoj agenciji kalkulisali- puno je posla i isplatnije prodavati avionske karte (?!). U dvije oduševljeni- pa ”utihnuli”- pretpostaviti iz kojih razloga (?!). A turizma može biti na svakom koraku- i u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici šta je sve u planu, naspram kontraturizma sa onim brojnim grafitima po znamenitoj tvrđavi poviše Drine i redom uz put polomljenim betonskim klupama, uništenom rasvjetom i sasvim demoliranim odmorištem na Kaplanu! E pa, tv- autoru sjajnih turističkih priča nema tih kadrova (?). Ili nije do tebe…- beli ko plaća taj uslovljava (?!).
Čujem da se (i) jedan Nijemac nedavno ibretio, a pisano o smeću pored česme u centru Kule za vrijeme posjete Slovenke Silve Grögl. U stišanoj ”huji” predložio ”spontanu akciji” sa djecom da se plastika makne. A sit tog našeg ”haj šta fali”. Uslikani ”za uspomenu”, a pretpostaviti zašto fotos nije poslat (?!).
Neka druga loša iskustva imao i Šveđanin Arne Johansson davne godine u Tuzli. Neće ti stranac u lice dati primjedbu- jednostavno prenijeo u Örebrou taman koliko treba i teško da će ponovo doći! Bilo ”stid” kad mi je izokole u NBV-u preneseno. A ne mogu prežaliti to sa Kulom, 500 planinara zagovarao da dođu. Zapelo kako smjestiti, napeći tilike pite i ostalo a samo jedna krava u mjestu…
Sa turizmom itekako imaju veze i navijačke skupine. ”Dosadio” sam sebi što godinama javno trubim o problemu a evo zašto je objavljeno neki dan: https://boljatuzla.ba/osvrt-poduzgredreceno-u-to-se-ne-smije-dirati/
P.S.
Bolje završiti sa vedrinom. Pisano o pehu pred sam početak snimanja filma ”Drama jedne slike & 1. dio Zašto se Ismar ne smije?” U Ljubljani bezveze pao, napukla tri rebra a prognoza dva mjeseca mirovanje. Neki dan na upit kako ide oporavak, veli:
– Ma onako, starački. Još me boli vrat u zatiljku, ali manje. Počinju zezati kompjuterski programi! Krenuli su ih naplačivati, pa program za recimo designiranje naslovnica InDesign, košta mjesečno 70$ ! Više nego što kod nas autor dobije za roman. Sva sreća da sam ostario, pa ne moram više od toga da živim? Sve preuzima “Umjetna inteligencija”, a ja nisam za nju inteligentan!
– Heeeej, obradovao si me…! – zvučiš vedrije i anegdotu praviš na svoj račun. Možeš li vani, prošetati i tako to?
– Čekam da otopli i kiša stane…
Ovo na znanje producentu Robertu Andrejašu, plus je li presnimljen ”Avdibeg u šetnji” i ”Alma nije skočila” što otvara još neke mogućnosti.
__________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb straniui Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK ; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
