Nakon 30 godina Bosna i Hercegovina ponovo u fokusu UN-a i međunarodne zajednice
Agresija Rusije na Ukrajinu i Izraela na Palestinu ponovo nakon 30 godina stavljaju u žižu svjetskih zbivanja Bosnu i Hercegovinu, koja postaje potencijalno žarište za nove sukobe, koji bi ako do njih dođe gurnuli u rat ne samo Europu već cijeli svijet. A razlog tome je što agresori na Bosnu i Hercegovinu iz 90- tih nisu odustali od svojih ciljeva, već dosljedno rade na rušenju države, u čemu im aktivno pomaže Rusija, ali i neke od članica EU.
Bosna i Hercegovina u fokusu UN-a
Uzdrmani zbivanjima u Ukrajini i Palestini, nakon 28 godina šutnje i indolentnog odnosa, Ujedinjeni narodi konačno stavljaju u fokus Bosnu i Hercegovinu i preduzimaju nešto da se u BiH ublaži kriza, najteža i najopasnija od nastanka Dejtonske Bosne i Hercegovine i zaustavi proces šikaniranja žrtava genocida, koji je zadnjih 10 godina postao nepodnošljiv. Svih proteklih godina dva puta godišnje pred UN-a razmatrano je stanje u BiH, ali se nije preduzelo ništa da se loša rješenja u Dejtonskom sporazumu poprave, što je produbilo krizu. Zadnjih mjeseci kao da je uz odgovornost proradila i griža savjesti pa je na različitim nivoima UN-a pokrenuta debata o tome kako pomoći Bosni i Hercegovini da se kriza obuzda, spriječi otvoreno negiranje genocida i popularisanje njegovih počinilaca. U tom cilju pokrenuta je Rezolucija o genocidu u Srebrenici kojom bi se 11. Juli proglasio danom sjećanja i obilježavao u cijelom svijetu, što bi bila prevencija da se takve stvari više nikom ne dogode.
Do sada se malo ko usuđivao otvoreno govoriti o odgovornosti UN za genocid koji su policija i Vojska Rs počinile u zaštićenoj zoni Srebrenici nad Bošnjacima jula 1995, a UN-e nisu učinile dovoljno da se genocid spriječi. Za samo nekoliko dana ubijeno je preko 8.000 Bošnjaka, da se “posle bune protiv dahija Turcima osvetimao na ovom prostoru” kako je izjavio zločinac Ratko Mladić pri ulasku u Srebrenicu.
Zašto žrtva ne smije ni nakon 30 godina uprti pest, ukazati na zločine i zločince, zašto se ne smije reći ko je počinio genocid, zašto ne reći da to nije prvi put, već se konstantno ponavlja?… Zašto ne reći da je to uradio srbijanski režim predvođen Slobodanom Miloševićem preko Karadžića, Krajišnika, Plavšićke, Mladića?!…
Zadnjih mjeseci prvi put nakon 28 g. u sjedištu UN-a govorilo se otvorenije o propustima i greškama koje su UN-e počinile u BiH 90-tih, kada su umjesto da pomognu žrtvi podržali agresore na BiH, a po tom ih i nagradili formiranjem Rs.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Potsjećamo da su predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenici Njemačka i Ruanda, a sponzori SAD, Čile, Novi Zeland, Malezija, Jordan, Turska, Slovenija, Albanija, Francuska, Italija, Irska, Lihtenštajn, Bosna i Hercegovina, Nizozemska, Finska…Rezolucijom se traži da se 11.juli obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid, koji je počinjen u Srebrenici nad Bošnjacima.
Rezolucija ne spominje Srbiju, Rs, ni srpski narod. Ona samo u blažoj formi potvrđuje ono što su utvrdili i presudili sudovi. Njen cilj je veličanje kulture mira i ohrabrivanje pravde. Rezolucija gleda u budućnost, a ne u prošlost. Ističe potrebu institualizacije 30- godišnjeg nasljeđa o genocidu.
Bosna i Hercegovina i Ruanda su osjetili genocid na svojoj koži i niko im ne može zabraniti da se o tome otvoreno piše i govori. To su gole činjenice utvrđene i potvrđene od najviših međunarodnih sudova na hiljadama strana sudskih spisa iz sudskih procesa, koji su vođeni pred očima cijelog svijeta.
Prema protokolu UN-a rasprava o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici trebala se obaviti 27.aprila, ali je odgođena za 2. Maja, a potom ponovo, iz više razloga, prolongirana za nekoliko dana, vjerovatno do sredine maja. Srpski lobi je to okvalifikovao kao svoju prvu pobjedu u lobiranju protiv Rezolucije.
Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, ma kako je ko tumačio, najmanje je što su UN-e bile dužne učiniti, da opravdaju i sebe, jer ne mogu ispraviti greške počinjene prema građanima i državi BiH 90-tih, koje su koštale hiljade života.
Rezolucija je civilizacijski i moralni čin. Rezolucija je neka vrsta odbrane i odgovor na negiranje genocida, veličanje i nagrađivanje ratnih zločinaca. Jedan od pokretača Rezolucije o Srebrenici je Institut za istraživanje genocida Kanada koji predvodi dr. Emir Ramić i na njenom usvajanju insistira preko 5 godina. Pored brojnih drugih, zahtjev UN-a za usvajanje Rezolucije iz Australije je podnijela i Dubičanka Đemila Talić Gabriel, jedno vrijeme počasni ambasador BiH u Australiji.
Neshvatljivo je da brojni pro-bosanski orijentisani državnici BiH pa i mediji nastoje uvjeriti sebe i nas da Rezolucija o Srebrenici nije bosansko-hercegovačka, umjesto da je prihvate i kao svoju, bez obzira ko je njen pokretač, jer upravo takva Rezolucija može biti zajednički doprinos nastojanjima da se to što se jula 1992. dogodilo u Podrinju i Srebrenici više nikad nikom ne dogodi; da se zlo onemogući i spriječi u samom začetku, a oni koji ga produciraju zaustave i sankcionišu. Pravo i potrebu za takvu rezoluciju imaju ne samo porodice žrtava genocida, već sav demokratski i miroljubivi svijet. Imaju je i UN-e, jer im Rezolucija pruža priliku da se barem dijelom operu od odgovornosti i krivice koju nose na sebi.
Po mišljenjima nekih postoji bojazan da će Rezolucija o Srebrenici ako se usvoji ponovo pokrenuti proces naknade ratne štete od Srbije, a u konačnici dovesti do ukidanja Rs. Naravno takav ishod je moguć bez obzira na to da li će Rezolucija biti usvojena, jer ratna odšteta nije plaćena ni državi ni građanima, a ovakva Rs kakva sad postoji stvorena je genocidom, žarište je novih sukoba u regionu i kao takva ne može opstati.
Za razliku od većine drugih Srbija i njen predsjednik Aleksandar Vučić nastoje spriječiti donošenje Rezolucije i uvjeriti MZ-u da je “Rezolucija odluka jednog naroda protiv drugog naroda”. U tom cilju formirao je diplomatski štab, poslao diplomate i sam nekoliko dana boravio u New Yorku, susreo se sa više od 120 stranih predstavnika iz raznih zemalja, govorio na sjednici Savjeta bezbjednosti. Po povratku u Beograd izjavio je “Naše šanse nisu velike, ali borićemo se za Srbiju i narod će vidjeti rezultate”.
Poricanje genocida kao model ponašanja
Poricanje genocida počinjenog u Srebrenici postalo je model ponašanja u Rs i Srbiji. Murali osuđenih ratnih zločinaca Mladića, Karadžića i drugih prekrili su fasade stotina zgrada na trgovima većine gradova Rs i Srbije, a njihove slike i ikonografija su sastavni dio skoro svakog političkog javnog skupa na području Rs i Srbije. Na reakcije žrtava genocida, patriota i građana, godinama nije bio odgovora od strane institucija zaduženih za implementaciju mira u BiH, što je podstaklo neprijatelje BiH, prije svega Dodika, da krenu dalje – do otcjepljenja Rs. A tokom posljednje posjete Beogradu Dodik je za takav korak zatražio podršku Srbiije.
Ne smije se zaboraviti da su Srbi 90-tih napali BiH, sa 49% teritorija protjerali skoro sve neSrbe, okupirali gradove, sela, fabrike, škole, bolnice…koje smo zajedno gradili i uživaju ih kao svoje, pa im ni to ne valja, hoće više. Po matrici koju su skrojili žele ukinuti granicu na Drini, oteto prenijeti preko Drine, a Bošnjake zbiti na 25% teritorija.
Milion Bošnjaka protjeranih u stotinu zemalja svijeta ni nakon 30 godina nema se gdje vratiti, jer mnogi od onih koji su se vratili, morali su zbog ugroženosti ponovo u pečalbu.
Od parade nacionalizma u Banjaluci do Uskršnjeg sabora u Beogradu
U Banja Luci je 18.4.2024. pod nazivom “Srpska te zove” odžan miting, kojem je prisustvovalo oko 9.000 građana, s ciljem da se dobije podrška naroda i podigne glas protiv Rezolucije UN-a o Srebrenici. Iskorišten je da se nastavi sa napadima na državu. Uz zapaljive poruke sa govornice neizostavan dio ikonografije bile su slike osuđenog zločinca Ratka Mladića i ruskog predsjednika Putina. Na skupu su govorili Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, i drugi. Predsjednik Rs Milorad Dodik je, po ko zna koji put, izjavio je da oni “neće da žive sa drugima”. U intervjuu na TV Face nastavio je izazivati i provocirati, pa je državi BiH “ponudio 2 miljarde za mirni razlaz”.
Parada nacionalizma u Banja Luci 18.4.2024. nije bila ništa drugo nego događanje naroda po uzoru na Miloševićev poziv sa Gazimestana i Balvan revoluciju, koja je bila u slijedu događaja kojima je rasturena Jugoslavija. Uz više hiljada građana Srbije, koji su došli autobusima, mitingu je prisustvovala i govorila predsjednica skupštine Srbije Ana Brnabić.
Prepucavanje političkih eksponenata, koje je u BiH svakodnevnica, aprilskih dana nastavljeno je na forumima i pred skupštinom UN-a.
Predsjednica Udruženja “Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić i direktor Memorijalnog centra žrtava genocida u Srebrenici Emir Suljagić 29.4. prisustvovali su Generalnoj skupštini UN-a- i u svom obraćanju govorili o tome zašto je svijetu potrebna Rezolucija…i rekli da bi Rezolucija trebala biti smirenje za sviju i daje im pravo da kao drugi obilježavati dan sjećanja. Majka Munira je očekivala da će Srbija biti sponzor Rezolucije da njihova djeca žive u lažima i imaju pravo saznati istinu.
Na zahtjev Rusije 30.4. održana je vanredna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, a članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović omogućeno je da se obrati preko video linka, jer joj kao osobi sa amerićke crne liste nije dozvoljen ulaz na američko tlo. Cvijanovićka se obrušila na Schmidta i državu BiH predstavila kao leglo terorizma, ali joj to nije uspjelo. Nakon Cvijanovićke Savjetu bezbjednosti obratili su se ambasador BiH u UN Zlatko Lamumdžija i Visoki predstavnik Schmidt, koji je optužio vlasti Rs da su prijetnja miru. Izlaganje Lagumdžije bilo je veoma indikativno, argumentovano, uvjerljivo i zaslužuje posebnu pažnju. Uključio se ruski ambasador upozorenjem “da je BiH na ivici sukoba”, a po tom američki porukom “da su Rs i Dodik prijetnja miru i sigurnosti u regionu”.
Povodom destruktivnih mjera koje koordinirano provode Vućić i Doidik povodom Rezolucije a protiv države BiH oglasio se i Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, izjavom “Ovakva Srbija zaslužujue naš prezir, ni trunku poštovanja”..,.
Republika srpska nije “izraz volje naroda”, kako na banjalučkom skupu tvrdi član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, već rezultat ubijanja i progona komšija Bošnjaka i pljačke njihove imovine. Operacija Vojske Rs u julu 1995. u Srebrenici “nije bila greška”, kao je pokušava predstaviti Dodik, već dobro planiran, osmišljen genocid, izveden pod komandom generala Ratka Mladića, osuđenog u Haagu na doživotni zatvor. Rs je genocidna tvorevina. Napravljena je na bošnjačkim leševima i masovnim grobnicama. Područje Rs je najgušće naseljeno sa masovnim bošnjačkim grobnicama u svijetu, koje se još otkrivaju, otkopavaju, exhumiraju.
Obzirom da Dodik nije zaustavljen niti ozbiljnije upozoren za antidržavni skup u Banja Luci, za antiustavne zakone i odluke NS-e Rs, Dodik je napravio korak dalje pa je za 2. maj, na dan kada je trebalo da se usvoju Rezolucija o Srebrenici, najavio dođaganje naroda u “srpskoj” Srebrenici. Samo nekoliko dana kasnije trebao se u Beogradu održati Uskršni sabor. Obzirom da je usvajanje Rezolucije u UN-a odloženio, Vučić i Dodik odložili su ove skupove i čekaju pravo vrijeme da ih održe.
Najavljeni mitinzi u Srebrenici sa zastavama i Uskršni sabor u Beogradu podešeni su bili prema datumu usvajanja Rezolucije, ali kao je usvajanje rezolucije odgođeno i ovi rokovi su pomjereni.
Podsjećamo da će se u sjeni ovih zbivanja 15. Maja održati i redovna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj će Visoki predstavnik Schmidt podnijeti svoj redovan polugodišnji izvještaj o stanju u BiH.
Najveća kriza u BiH od uspostave Dejtona
Od kada je najavljeno donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je trebala biti donesena prije 28 godina, u BiH je povećana napetost, koju neki vide kao vanredno stanje.
Vojne i policijske snage u BiH su pod kontrolom MZ-e. One su garancija miru, ali samo do neke tačke. Država se trese, to svi osjećaju, ali nema naznaka da bi se one na bilo koji način mogle uljučiti ili za to još nije došlo vrijeme. Podrška policiji i oružanim snagama BiH su EUFOR,OHR, PIC ali i trupe NATO…
Krajnje je vrijeme da se u rješavanje krize, u sprečavanje rušenja države, uključe građani. Građani sjede ispred TV ekrana i negoduju, ali nema ni akcije ni prave reakcije…Ako se brzo ne osvijeste i pokrenu, nestaće im države ispred nosa. Moraju se pokrenuti, ali nema radničkog pokreta, nema studentskih pokreta, nema građanstva kao kritične mase, ni dovoljnog podsticaja akademske zajednice, jer je i sama beskrvna i jalova. Najveću skupinu čine penzioneri, ali obuzeti svakodnevnom borbom za preživljavanje. Potencijalna snaga BiH je njena dijaspora, brojnija od populacije u zemlji, uvijek spremna dati doprinos koji se od nje očekuje. U drugim državama značajan potencijal predstavlja diplomatija, ali u BiH je etnički podijeljena, pa često ne djeluje u istom smjeru.
Bosni i Hercegovini je potrebna nova konferencija o BiH, jer sa ovakvim uređenjem BiH ne može preživjeti…Sa neprijateljima države, koji su sve glasniji i opasniji, nema kompromisa, jer uz ono što su oteli i prisvojili agresijom, hoće više, hoće sve.
Iz tog razloga prvo što u svakom kontaktu sa Vučićem na bilo kom nivou treba ga potsjetiti na njegove prijetnje da “za 1 Srbina treba ubiti 100 Bošnjaka” i na činjenicu da u BiH samo na području koje pokriva Rs ima 1.000 otkrivenih i nepoznat broj neotkrivenih masovnih grobnica, primarnih, sekundarnih, tercijalnih, ali i bezbroj pojedinačnih grobnica u kojima su ostaci Bošnjaka pobijenih u teškim zločinima i genocidu tokom srpske agresije 1992-1995.g. Trebalo mu je to reći i na Generalnoj skupštini UN-a, kao što mu je više nego uvjerljivo rekla presjednica Kosova Vojša Osmani.
Činjenica da su se Srbija i Rs, preko Vučića, Dodika…i drugih prepoznali u Rezoluciji pa umjesto da priznaju odgovornost i traže ispravan izlaz krenuli u široku kampanju negiranja genocida kojom pokušavaju lažima obmanuti druge i pridobiti ih za svoj put.
Ne zaboravimo da je prva Konvencija o genocidu donesna 1948.g. Dužnost Srba je da osude genocid, a ne da ga negiraju. Odgovornost za negiranje ne snosi narod, ali snose režimi od onog Miloševićevog do Vučićevog. Dodikove poruke “Mi ne želimo sa Bošnjacima da dijelimo zrak, a kamoli druge vrijednosti”..je nova prijetnja u starom ruhu.
Uprkos svemu MZ-a ima popustljiv i tolerantan odnos prema Srbiji i njenom režimu. Prosto je nevjerovatno koliko se prostora u UN-a, pri razmatranju situacije u BiH, ostavlja Srbiji za destruktivno djelovanje u vrijeme kada se nstavlja smrtna agonija i genocidno zatiranje Palestinaca u Gazi i produžuje ruska agresija na Ukrajinu.
Rezolucija ogolila Srbiju i Vučića
Rezolucija o Srebrenici izvukla je na čistac Vučića, koji se godinama uspješno prodaje kao faktor sigurnosti na Balkanu. MZ-a mu dopušta da se miješa u unutarnje stvari BiH, da podriva državnu sigurnost i potkrada njen suverenitet u očekivanju da će Srbiju okrenuti od Rusije i pomjeriti prema Zapadu. Do sada se to nije dogodilo. Srbija nije uvela sankcije Rusiji i svakom razumnom je jasno da se to neće dogoditi, jer Rusija je duboko involvirana u tijelo i dušu Srbije.
Srbija ne samo da se miješa u unutarnje stvari BiH, da negira sudski dokazan genocid u Srebrenici, na dnevnoj bazi potstiče i pomaže djelovanje separatista predvođenih Dodikom, već aktivno surađuje sa osobama sa crne liste, prima ih u Beograd, a neki iz MZ-e s njima kroje planove o izdvajanju Rs iz BiH. Vrh ledenog brijega je podrška nekih zemalja EU nastojanju Srbije, Rs i Rusije da sruše Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, za koju se zalaže sav miroljubivi svijet.
Diplomatski predstavnici i lobisti s područja BiH ali i susjednih država već mjesec dana oblijeću institucije i uticajne diplomate…Od momenta kad su doznali da se priprema Rezolucija kompletna diplomatska mreža Srbije i Rs stavila se u akciju. Punu podršku daje Rusije, a pomaže i Kina. Za očekivati je njihov uticaj na neke azijske i afričke zemlje protiv usvajanja Rezolucije.
Krajnje je vrijeme da se stvari koje su sudski utvrđene slobodno i otvoreno nazovu pravim imenom. Od 92-95 genocid je počinjen nad Bošnjacima na cijelom teritoriju BiH, ali je priznat samo u Srebrenici. I to treba da se zna.
Ko to uopšte ima pravo na pozornici UN-a negirati genocid koji je utvrđen pravomoćnim presudama sudova UN-a u Haagu i presudom domaćih sudova? Lično mislim da je nedopustivo negatorima genocida dati toliko prostora i vremena da ponovo sipaju sol na rane žrtvama. Nisu to demokratska prava, već je to zloupotreba tribine UN-a.
Šta poslije Rezolucije?
Danas je sve manje onih koje mogu ganuti tragedije drugih. To se uvjerljivo vidi iz događanja u Gazi. Prva stvar koju treba reći, na koju sa tribine UN-a treba sviju potsjetiti, da mi nismo nikog napali. Mi smo napadnuti od četvrte vojne sile u Europi tog vremena. Na nas je izvršena agresija. Nije to bio građanski rat, kako uporno pokušavaju predstaviti. Na sjednici Ns Rs održanoj 12.5.1992.g. usvojeno je 6 strateških ciljeva (prvi- odvajanje srpskog od druga dva naroda), a vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić je pred cijelim svijetom zaprijetio – muslimani se ne mogu odbraniti. I svijet je 4 godine svjedočio ubijanju, pljački, progonu, silovanju, istrebljivanju Bošnjaka sa njihovih vjekovnih ognjišta. Područje sa koga su protjerani Bošnjaci i na kome je počinjen genocid, sada se zove Rs. Sa kojim pravom – srpska? To je dozvolio svijet i u tome su učestvovale UN-e od embarga na oružje do nepravednog Dejtonskog sporazuma, kojim je zaustavljen rat, prestalo ubijanje, ali su agresori na BiH nagrađeni za počinjene zločine, silovanja, progone i genocid. Prognani Bošnjaci danas žive u 100 zemalja svijeta i ni 30 godina kasnije nije im omogućen siguran povratak. To su stvari koje svijet mora čuti i znati.
Još uvijek ima onih koje će ganuti naše suze. Svijet mora znati istinu, a naša istina su činjenice koje su pravomoćnim presudama utvrdili i potvrdili sudovi UN-a – Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Haagu (ICTY) i domaći sudovi. Presude sudova obavezuju Međunarodnu zajednicu uključujući UN-e da se iskupe za moralni pad u Srebrenici jula 1995. i učine sve što je u njihovoj moći da pomognu BiH da poništi rezultate genocida i osnaži multietnički karakter BiH.
Od zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma pažnja MZ-e i UN-a nije nikad bila posvećena stanju u BiH kao sada…Mogu li se građani BiH ponadati da će UN-e preduzeti potrebne mjere da se pomogne BiH da se odbrani od agresivnih susjeda i prevlada krizu u kojoj je drže već 28 godina?
Najveći značaj Rezolucije o Srebrenici, za razliku od drugih rezolucija UN-a, je upravo u tome što nije obavezujuća, ali aplicira za moralno ozdravljenje i preobražaj. Ona će u nekom vidu biti motorna snaga moralne obnove.
Bez obzira da li će i sa kojom podrškom biti usvojena, Rezolucija o genocidu u Srebrenici uvjerljivo je pokazala, cijelom svijetu da su Srbija a uz nju Rs još uvijek nepokolebljivo na pozicijama srpskog režima iz vremena Miloševićeva, ako ne još dublje u mraku bezumlja koje produbljuju Vučić i Dodik sa svojim sljedbenicima iz pozicije ali i nekima iz opozicije…
Rs neće niko ukidati. Ona će preživjeti i može nadživjeti sebe. Prevladavanjem istine nad neistinom njeno postojanje u ljušturi kojim se zlom štiti od dobra izgubiće smisao. Područje na kojem je sada Rs neće se ni izdvajati ni pripajati već postati integralni dio suverene nezavisne države koja će povratiti status Republike i kao cjelovita multietnička i građanska pod zaštitom NATO saveza postati članica EU.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici neće promijeniti svijet, ali će promjeniti naš odnos i ponašanje. Učiniće nas pravednijim i odgovornijim. Pomoći će ozdravljenje ličnog i
društvenog morala. Ograničiti snagu i domet laži, a ojačati snagu i domete istine. Istinu učiniti bližom, dostupnijom prepoznatljivijom. Zapadni Balkan, prije svega Srbija, moraće se ozbiljnije suočiti s prošlošću, zbog generacija mladih, progresa i odbrane nacionalnog ponosa. Rezolucija će van svake sumnje pomoći da se počne vraćati povjerenje u UN-a, koje je zadnjih godina ozbilno poljuljano. Žrtve genocida naći će svoj mir, a njihove porodice dobiće makar moralnu satisfakciju što će im pomoći da lakše dadnu oprost, kada im bude zatražen.
Od sada pa dok je svijeta i vijeka 11. Jula obilježavaće se u svijetu kao dan sjećanja na genocid koji se 11. Jula 1995. dogodio u Srebrenici…uz poruku da se više nikad nikom ne dogodi.
Burlington 2.maja 2024 Zijad Bećirević
