Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Rodna gruda nas uvijek vuče i kada odemo daleko od nje, naši korijeni nas pozovu da se vratimo, bilo mislima, bilo koracima. Ovo je esej o jednoj od takvih priča o vjekovnom povratku duše i porijekla o ljudima koji su, vođeni sudbinom i snovima, premostili daljine i vremenske okvire da bi očuvali ono što ih suštinski čini onim što jesu. Na dalekim, nesigurnim i često mučnim muhadžirskim putevima, u potrazi za boljim životom, iz prelijepog i tajanstvenog Bihora, odselio je Delija Ramčilović, prađed aktuelnog ambasadora Śeverne Makedonije u Crnoj Gori, Zećira Ramčilovića. Sudbina, kao tihi krojač ljudskih priča, htjela je da ga vrati korijenima, odakle su njegovi preci preselili ka oštrim prostranstvima Peštera i Plenibabe, ponosnih i surovih krajeva, đe se opstajalo snagom volje i dubokim vezama sa zemljom. Iz tih prostranstava, Zećirov otac Hazir, zajedno sa bratom Abdulahom, odselio je u Konjare, kraj u kojem i danas žive, čuvajući duh Bihora i priču o porijeklu kao svjetionik za nove generacije. U Donjim Konjarima, u Śevernoj Makedoniji, dobri Bošnjaci su pronašli svoj mir i spokoj, ali nostalgija za rodnom grudom nikada nije prestajala odzvanjati u njihovim srcima. Suze, koje su nekada padale zbog rastanka sa rodnim Bihorom i Pešterom, ostale su zapečaćene u pamćenju, poput tihe dove-molitve za zemlju koja ih je oblikovala. Uprkos daljinama, śećanje na predjele, običaje i ljude Bihora nije se gasilo, već je raslo u svakom novom naraštaju kao snaga koja ih je povezivala sa korijenima.
U takvom okruženju, 1975. godine, rodio se Zećir Ramčilović, ponosni sin porodice koja je duboko čuvala svijest o svom bošnjačkom porijeklu i njegovala vrijednosti koje su nosili sa sobom iz starog kraja. Odrastao je u atmosferi đe se priče o Bihoru i Pešteru nisu prenosile samo riječima već i pogledima, melodijama sevdaha i tihim uzdasima. Svaka pjesma, svaka riječ na bosanskom jeziku bila je svjedočanstvo o njihovom identitetu i sveti podsjetnik na domovinu iz koje su potekli. Brazilski pjesnik Mario de Andrade kazao je: Domovina je slučaj seobe i mjesto đe nam Bog dade svagdašnji hljeb.“ Za Ramčiloviće, domovina nije bila zaboravljeni stari kraj već i duhovni prostor ispunjen tradicijom, vjerom i ljubavlju prema zavičaju. Upravo ta snaga korijena pomogla im je da čak i na dalekom jugu Balkana, ostanu vjerni sebi i da kroz generacije, prenesu tu nepokolebljivu vezu između generacija.
Gledajući životne borbe svojih roditelja, oca Hazira i majke Kimete, Zećir Ramčilović je od malih nogu usvojio vrijednosti rada, istrajnosti i ponosa na porijeklo. Snažna nit Bihorca iz Lagatora utkala se u njegovo biće kao neizbrisiva oznaka identiteta, koja ga je vodila ka uvjerenju da je obrazovanje najvažniji temelj na kojem se može graditi i lični uspjeh i doprinos zajednici. Znajući da je znanje ključ za otvaranje svih vrata, predano je radio na sticanju obrazovanja, ali i očuvanju kulturnih i duhovnih vrijednosti koje su njegovi preci prenijeli kroz generacije. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu a srednje obrazovanje nastavio u dinamičnom okruženju Skoplja, glavnog grada koji je postao drugi dom mnogim Bošnjacima. Posvećenost učenju i znatiželja prema svijetu vodili su ga na Institut za geografiju Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij,“ đe je stekao diplomu i zvanje magistra. Njegova akademska radoznalost nije se zaustavila na tome. Privučen bogatstvom istorije i tradicije, odlučio je da proširi svoja znanja iz osmanistike, što ga je odvelo na Univerzitet „Sv. Kliment Ohridski“ u Sofiji, đe je stekao još jedno magistarsko zvanje. Vrhunac njegove naučne posvećenosti bio je doktorat, koji je odbranio 2013. godine. Izbor teme, koja je istraživala položaj i doprinos Bošnjaka u Śevernoj Makedoniji tokom 20. vijeka, bio je odraz njegove želje da sačuva i dokumentuje bogatu baštinu svog naroda. Svaki podatak, svaka stranica tog rada nosila je pečat njegovog dubokog poštovanja prema zajednici iz koje potiče i težnje da se njen glas čuje i prepozna u širem društvenom i istorijskom kontekstu. Rad i trud Zećira Ramčilovića nisu samo akademski uspjeh; oni predstavljaju most između generacija, spoj tradicije i modernog doba. Njegova priča primjer je mnogima, jer pokazuje kako se snagom znanja, uz čvrsto vezivanje za vlastite korijene, mogu ostvariti ciljevi i zadržati ośećaj pripadnosti koji nadilazi granice vremena i prostora.
Knjiga – najlepši dar ljudima postala je moćno “oružje“ u rukama Zećira Ramčilovića, koji je svojim naučnoistraživačkim radom doprinio boljem razumijevanju istorije i kulture Bošnjaka u Śevernoj Makedoniji. Kao profesor i intelektualac, kroz svoje djelo pokazao je nepokolebljivu posvećenost obrazovanju i integraciji svog naroda u savremeno društvo, uz istovremeno poštovanje države u kojoj je rođen. Snaga njegovog rada ogleda se i u njegovim knjigama, koje su svojevrstan most između kulturnih vrijednosti i izazova koje Bošnjaci nose kroz generacije. Njegove knjige osvetljavaju tešku, ali i lijepu borbu Bošnjaka za očuvanje identiteta i doprinos zajednici.
- Bošnjaci u Makedoniji tokom 20. veka (BKZ, Skoplje, 2014):
Ova knjiga je pionirski naučni rad koji istražuje položaj, borbu i doprinose Bošnjaka u Śevernoj Makedoniji kroz burne događaje 20. vijeka. Autor koristi bogatu arhivsku građu i usmena svjedočanstva kako bi osvijetlio značaj Bošnjaka u društvenom, političkom i kulturnom kontekstu.
- Poznati Bošnjaci iz Makedonije (Šadrvan, Skoplje, 2014):
Knjiga sadrži biografije istaknutih Bošnjaka iz Śeverne Makedonije i predstavlja snažno svedočanstvo o njihovim doprinosima u različitim oblastima – od nauke do kulture i politike. Ovo djelo je izuzetan prikaz njihovih rezultata, služeći kao primjer mladim generacijama.
- Makedonija u geografiji Al-Idrisija (INI, Divan, Skoplje, 2017):
U ovoj knjizi Ramčilović istražuje rad čuvenog arapskog geografa Al-Idrisija, analizirajući kako je Makedonija bila prikazana u njegovim geografskim opisima. Knjiga obogaćuje razumijevanje istorijske uloge Balkana u srednjovjekovnim islamskim naučnim tradicijama.
- Petrovec – juče, danas, sutra (Opština Petrovec, Divan, Skoplje, 2018):
Monografija posvećena istoriji i razvoju opštine Petrovec. Autor na detaljan način dokumentuje istorijske i kulturne specifičnosti ovog kraja, pokazujući značaj lokalne zajednice u očuvanju tradicije i identiteta.
- Riječi persijskog porekla u makedonskom jeziku (Divan, Skoplje, 2019):
Ova knjiga bavi se analizom persijskog uticaja na makedonski jezik, istražujući kako su kulturne razmjene oblikovale jezik. Djelo pruža zanimljiv uvid u slojevitost i bogatstvo makedonskog leksikona.
- Nadgrobni spomenici iz osmanskog perioda u ataru Srednjeg Konjara, Skoplje (Divan, Skoplje, 2019):
Detaljna studija o osmanskim nadgrobnim spomenicima u oblasti Srednje Konjare. Autor istražuje njihov istorijski, socijalni i kulturni značaj, osvjetljavajući vrijednost osmanske baštine na Balkanu.
Svojim ličnim primjerom, snagom volje i harizmom, Zećir Ramčilović je pokazao kako se upornim radom, izučavanjem i predanošću može napredovati u životu i ostaviti neizbrisiv trag u zajednici. Njegov profesionalni put započeo je u obrazovanju, đe je radio kao profesor u nekoliko škola, gradeći generacije mladih ljudi i prenoseći im ne samo znanje već i vrijednosti koje ih čine boljim članovima društva. Njegova posvećenost obrazovanju kulminirala je 2015. godine kada je postao profesor na Institutu za nacionalnu istoriju u Skoplju, đe je kroz naučno-istraživački rad doprinio razumijevanju istorijskih i kulturnih procesa. Prije nego što se uključio u politički život Śeverne Makedonije, bio je aktivan u nevladinom sektoru, gde je kroz različite organizacije pokazao predanost i viziju za očuvanje identiteta i promociju održivog razvoja. Kao predśednik Udruženja za kulturu, obrazovanje i održivi razvoj „Divan“ posvetio se širenju znanja i očuvanju kulturne baštine Bošnjaka, dok je kao potpredśednik Udruženja za ujedinjenje Bošnjaka „Avaz“ radio na povezivanju i jačanju zajednice. Njegova je sposobnost da inspiriše ljude kroz reči i dela bila ključna za uspeh ovih organizacija.
Osim bosanskog jezika, tečno govori makedonski, engleski i turski, čime je pokazao svoju otvorenost prema različitim kulturama i narodima. Njegova je jezička vještina simbol mostova koje je gradio i gradi dalje između zajednica u Śevernoj Makedoniji. Politički angažman započeo je 2013. godine kada je izabran za odbornika u Opštini Petrovec, đe je na lokalnom nivou radio na poboljšanju uslova života građana i jačanju lokalne zajednice. Njegova posvećenost i rad brzo su prepoznati, pa je na parlamentarnim izborima 2016. godine izabran za poslanika u Sobranju Śeverne Makedonije. U tom periodu zalagao se za prava svih građana, a posebno manjinskih zajednica, čineći da se njihov glas čuje u najvažnijim državnim institucijama. Kruna njegovog političkog djelovanja bila je funkcija potpredsednika parlamenta, koju je obavljao od novembra 2019. godine. Na toj poziciji pokazao je liderstvo, mudrost i posvećenost dijalogu, gradeći mostove saradnje između različitih političkih i etničkih grupa. Njegov rad u parlamentu odlikovao se predanošću borbi za jednakost, očuvanje identiteta Bošnjaka i jačanje demokratskih vrijednosti u Śevernoj Makedoniji. Zećir Ramčilović je, kroz svoje profesionalne, naučne i političke aktivnosti, postao simbol upornosti i predanosti, ostavljajući dubok trag u svakom segmentu društva kojem je posvetio svoj rad.
Izuzetan rad i doprinos, saradnja sa brojnim institucijama u Śevernoj Makedoniji, takođe duboko poznavanje političkih i ekonomskih prilika na prostorima Zapadnog Balkana, uz bogatu naučnu i publicističku djelatnost, učinili su Zećira Ramčilovića jednim od najprepoznatljivijih predstavnika svoje zajednice. Njegov neumorni angažman u obrazovanju, kulturi i politici, kao i posvećenost društvenim pitanjima, preporučili su ga za izuzetno odgovornu i časnu ulogu. Početkom 2023. godine imenovan je za ambasadora Śeverne Makedonije u Crnoj Gori, što se sa pravom može opisati kao čast, obaveza i privilegija. Sa svojim dosadašnjim radom, posvećenošću i sposobnošću da gradi mostove između zajednica i država, NJ. E. Zećir Ramčilović se u vrlo kratkom roku dokazao kao dragocjena spona koja jača prijateljske i kulturne veze između Śeverne Makedonije i Crne Gore. Njegova diplomatija nije samo formalna, već duboko ukorijenjena u ljudskim vrijednostima, empatiji i želji za boljim razumijevanjem između naroda.
Poseban pečat njegovom radu daje činjenica da nikada nije zaboravio svoje korijene. Njegova stalna posvećenost očuvanju tradicije rodnog Bihora i Bošnjaka uopšte, kako u Śevernoj Makedoniji tako i šire, motiviše mnoge. Kao ambasador on ne samo da predstavlja svoju državu već i širi priču o Bihoru, njegovim ljudima i njihovim vrijednostima, čineći da glas te male, ali ponosne zajednice odjekuje daleko. Radost njegovog imenovanja posebno su ośetili Bihorci u Crnoj Gori, koji su ga dočekali sa oduševljenjem, prepoznajući u njemu čoveka koji će dostojno predstavljati i njihov glas. Ramčilovićeva uloga ambasadora simbolizuje povezanost, prijateljstvo i zajedničku budućnost Śeverne Makedonije i Crne Gore, ali i duboko poštovanje prema svom porijeklu i korijenima, što ga čini ambasadorom ne samo jedne države već i univerzalnih vrijednosti koje nadilaze granice.
Njegova matična država, Śeverna Makedonija, poslala je jednog od svojih najboljih predstavnika, Zećira Ramčilovića u plemenitoj misiji da dostojno reprezentuje simbole državnosti, identiteta i vrijednosti koje ona neguje. Kao ambasador, on nije samo glas svoje zemlje već i njen simbolični most prema Crnoj Gori, prepoznatljiv po svojoj posvećenosti, profesionalizmu i harizmatičnoj energiji kojom okuplja ljude i ideje. Njegovo imenovanje odražava povjerenje koje uživa kod svojih sunarodnika, kao i spremnost da prenese univerzalne vrijednosti mira, saradnje i zajedništva. Pored diplomatske uloge, Ramčilović je neiscrpno aktivan na polju promocije kulture, književnosti i folklora, čime značajno doprinosi očuvanju i popularizaciji zajedničke baštine dvije države. Njegova sposobnost da na suptilan i poseban način poveže tradiciju i savremene vrijednosti, učinila ga je rado viđenim i poštovanim sagovornikom na svim nivoima – od kulturnih manifestacija do zvaničnih državnih događaja. Uvijek sa osmijehom i iskrenošću, uspejšno gradi prijateljske veze i otvara vrata novih saradnji, osiguravajući da se glas Śeverne Makedonije čuje u Crnoj Gori u najlepšem svijetlu.
Ima u tome nečeg sudbinskog, nešto duboko značajno, što prevazilazi formalne okvire diplomatskog posla. Njegova ličnost i djelovanje odražavaju suštinu povezanosti između dvije zemlje koje, iako male po prostranstvima a bogate po ljudima, nose bogatstvo kulturnih i istorijskih vrijednosti. Zećir Ramčilović svojim neumornim radom, otvorenošću i dubokom vjerom u ljudske potencijale postavlja standarde kako u diplomatiji, tako i u ljudskim odnosima, čineći ga autentičnim simbolom zajedničke budućnosti Śeverne Makedonije i Crne Gore.
Na kraju ovog eseja o Zećiru Ramčiloviću, podsjetio bih na jednu nespornu činjenicu – male sredine često rađaju velike ljude, časne insane, čiji doprinos prevazilazi granice njihovog rodnog kraja. Zećir Ramčilović je živi primjer kako iz tih skromnih, ali bogatih korijena izrastaju ličnosti koje spajaju zajednice, grade mostove među narodima i ostavljaju duboke tragove svojim radom, harizmom i vizijom. Njegova Ekselencija Zećir Ramčilović, kroz svoj predani rad, priče koje dijeli i mostove koje neumorno gradi, oličava mudrost koja nadilazi granice prostora i vremena. Njegov doprinos nije ograničen samo na ono što je postigao, već i na ono što ostavlja iza sebe kao snažnu poruku drugima – da žive sa poštovanjem prema ljudima, kulturama i vrijednostima da govore i slušaju, te da stvaraju priče i veze koje će trajati i podsticati generacije koje dolaze. Njegovo ime, djela i budućnost koja je pred njim stoje kao svijetli primjer kako se snagom znanja, predanosti i empatije može graditi bolje društvo. Baš kao što riječi velikih pisaca ostaju zapisane u knjigama kao svjedočanstvo duhovnog bogatstva i ispunjenog života, tako i život i rad Zećira Ramčilovića postaju simbol istrajnosti, mudrosti i trajnih vrijednosti koje nastavljaju da žive kroz ljude čije ideje pokreću.
Možda bi najbolje završne riječi o Zećiru Ramčiloviću bile riječi velikog Bihorca, Ćamila Sijarića, koji je u svom romanu „Konak“ zapisao: “Na ovome svijetu najvažnije je da imamo jedan drugome nešto da ispričamo. Kad bi mrtvi mogli da se kajemo što živi nismo učinili, to bi bilo što nismo pričali. Nije važno je li ono što se priča istina – da pouči, ili izmišljeno – da zabavi, nego da se pričajući i slušajući dva puta živi.” Ove Sijarićeve riječi savršeno odražavaju suštinu ličnosti Zećira Ramčilovića. Kroz svoj život i rad, on je neumorno pričao priče – priče o svom narodu, korijenima, zajedništvu i budućnosti. Njegove priče nisu bile samo riječi, već mostovi koji povezuju ljude, narode i kulture. Poput majstora pripovijedanja, Ramčilović koristi svoj glas i djelovanje da pouči, da inspiriše i da ukaže, ne samo kroz formalne govore i publikacije već i kroz svoje lično prisustvo i dijalog sa drugima. Njegovo neumorno djelovanje pokazuje da je u svakom trenutku spreman ispričati novu priču – onu koja spaja, uči i ostavlja neizbrisiv trag. U njemu prepoznajemo čovjeka koji ne priča samo o prošlosti, već kreira viziju budućnosti u kojoj će svaka ispričana riječ nositi značenje i svrhu.