Pojas Gaze je mjesto uništenja, to je „paklena rupa“, mjesto na kome je sve uništeno i život tamo nije moguć, poručio je između ostalog Trump pred Netanyahuom
Piše: Armin Sijamić NAP
Prije dva dana predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, tokom posjete izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, šokirao je svijet i iznenadio samo one koji to nisu željeli da vide – postoji plan da se Palestinci iz Pojasa Gaze rasele pod krinkom brige za njihovu sigurnost.
Pojas Gaze je mjesto uništenja, to je „paklena rupa“, mjesto na kome je sve uništeno i život tamo nije moguć, poručio je između ostalog Trump pred Netanyahuom, koji se smješkao i koji je glavni krivac zašto je taj komadić teritorije upravo onakav kako ga je američki predsjednik opisao.
Ujedinjene nacije su procijenile da se u Pojasu Gaze nalazi pedeset miliona tona ruševina i da će za njihovo uklanjanje biti potrebno preko dvadeset godina i više od milijardu dolara. Trump nije kritikovao gosta, koji je na međunarodnoj potjernici zbog zločina u Pojasu Gaze, već mu je u jednom trenutku pridržavao stolicu dok je pokušavao da sjedne.
Američki predsjednik je rekao da je spreman poslati američku vojsku da preuzme Pojas Gaze, raščisti ruševine, tamo napravi turističku destinaciju i „otvori hiljade i hiljade radnih mjesta“.
Ko upravlja Sjedinjenim Državama?
Ovaj Trumpov nastup prema svom gostu nije prošao bez kritika njegovih pristalica. Na društvenim mrežama oni su izražavali svoje razočarenje, jer su to vidjeli kao napuštanje proklamovane Trumpove politike „Amerika na prvom mjestu“. Neki drugi su konstatovali da Trump vraća uslugu proizraleskom lobiju u Sjedinjenim Državama za pomoć koju su mu pružili u kampanji.
Vraćanje usluge u američkom političkom sistemu nije novost. Svako ima pravo na lobiranje sve dok je transparentno. Od političara se očekuje da zastupa stavove za koje ga je neko platio ili pomogao na drugi način. Decenijama tamo uspješno djeluju moćni izraelski, armenski, albanski i drugi lobiji.
Ali i u takvim okolnostima Trumpovi pozivi na etničko čišćenje dva miliona ljudi zvuče kao teorija zavjere. Nije tajna da je aktuelna američka administracija popunjena proizraleskim zvaničnicima kao nikada prije, što je vjerovatno navelo Netanyahua da konstatuje da Izrael nikada nije imao većeg prijatelja u Bijeloj kući od aktuelnog predsjednika Trumpa.
Ono što je Trump izgovorio u utorak Netanyahu ne izgovara. I za njega je previše da kaže da ima namjeru da milione ljudi otjera sa njihove zemlje, nakon što su im u bombardovanju uništeni domovi, putevi, škole, bolnice, vodovodi, vjerski objekti, izvori vode…
Dan kasnije američki državni sekretar Marco Rubio, koji za mnoge predstavlja glas razuma u Trumpovoj administraciji jer zastupa poznate postavke američke politike, pokušao je popraviti stvari. On je iz Gvatemale poručio da je Trump mislio na privremeno raseljavanje stanovništva, jer u protivnom obnova ne bi mogla početi, dodajući da je predsjednikova ponuda Palestincima „velikodušan potez“ i da će se oni vratiti svojim kućama.
Slon u staklarskoj radnji ili saboter?
Nečuven nastup Trumpa i potom pokušaj Rubija da opravda predsjednika otkrio je svijetu da plan o raseljavanju Palestinaca postoji.
Svojim istupom Trump je pokazao svijetu da postoji plan da se Palestinci rasele i da shodno tome možemo zaključiti da je krivac zašto nema palestinske države u krugovima iz kojih Netanyahu dolazi. Oduševljenje Trumpovim izjavama nije krio bivši ministar i Netanyahuov koalicioni partner Itamar Ben-Gvir, koji je i ranije o tome govorio. Trumpov poziv na faktičko etničko čišćenje Pojasa Gaze Netanyahu je opisao kao „razmišljanje izvan okvira sa svježim idejama“.
Ako prihvatimo objašnjenje koje je Rubio dao o Trumpovim dobrim namjerama, onda je američki predsjednik razotkrio jednu politiku pred milionima ljudi. Trump je pokazao da krivica leži na izraelskoj strani i da vlast u Tel Avivu ne želi formiranje palestinske države. Neki su zaključili da su Trumpove „snažne“ izjave samo pripremanje terena za pregovore i da je to njegov stil, što je proteklih dana pokazao u odnosima sa Panamom, Kanadom, Meksikom i Danskom.
Ako je to tačno onda je Trump postupio kao „slon u staklarskoj radnji“, pokazujući neznanje o međunarodnoj politici i otkrivajući zločinačke namjere svojih saveznika i svoje administracije, ili se možda radi o hladnokrvnom saboteru Netanyahuove politike.
U prilog ovoj dilemi navedimo i dva primjera vezana za Trumpov stil politike.
Pripremajući se za posjetu Netanyahua, dio američkih medija ponovo je plasirao priču staru nekoliko decenija – Iran je na nekoliko mjeseci od atomske bombe. A onda je Trump poručio da Teheran ne smije imati atomsku bombu i rekao da želi vidjeti Iran kao „veliku i uspješnu“ zemlju te im predložio pregovore i „veliku bliskoistočnu proslavu“ u slučaju postizanja sporazuma.
Drugi primjer je ironična pohvala takvog pristupa politici. Bivši sirijski predsjednik Bashar al-Assad je tokom prvog Trumpovog mandata rekao da je on najbolji američki predsjednik ikada zato što je iskren. Nešto ranije Trump je izjavio da je poslao američke vojnike na istok Sirije kako bi kontrolisao tamošnja naftna polja.
Ovih dana, izvjestili su brojni mediji, izraelska vojska uništava palestinske domove na Zapadnoj obali, na teritoriju kojim nikada nije vladao Hamas, a Trump uvodi sankcije Međunarodnom krivičnom sudu koji je Netanyahua stavio na međunarodnu potjernicu.
Šta će Trump i Sjedinjene Američke Države poduzeti u dogledno vrijeme u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali za sada je nepoznanica. Ali ono što je sigurno jeste da će Trumpovo upravljanje Bijelom kućom ostaviti teške posljedice po američki ugled u svijetu, čak i kod saveznika, a poslije toga i posljedice na američke političke, ekonomske i druge interese širom svijeta.
Piše: Armin Sijamić Trumpove najave o raseljavanju stanovnika Gaze ogolile su Netanyahuovu politku i pokazale zašto nema mira za Palestince
