Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Dejan Azeski je makedonski historičar, novinar i publicista, član Međunarodnog instituta IFIMES. U svom članku pod naslovom „Titovo Velenje i Trumpov Balkan“ analizira (re)izbor Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika i njegov značaj na Balkan. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Titovo Velenje i Trumpov Balkan
U čast doživotnog predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita, postojala je praksa da se bar jedan grad u jugoslovenskim republikama naziva njegovim imenom.
Tako imamo Titov Veles, Titovo Užice, Titovu Korenicu, Titovo Velenje i naravno glavni grad Crne Gore Titograd. Na ovaj način je pokazano jedinstvo i poštovanje naroda Jugoslavije prema jednoj osobi.
Tačno 45 godina nakon smrti Josipa Broza Tita prvi put se u svijetu pojavljuje političar iza kojeg stoje neke manjinske ili većinske grupe u svim zemljama bivše Jugoslavije. Ta osoba je naravno novoizabrani ili reizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump koji je nedavno započeo svoj drugi mandat.
S obzirom na činjenicu da je Trump najnekonvencionalniji predsjednik u novijoj američkoj historiji, ova naša tvrdnja zvuči pomalo nerealno te ćemo to morati potvrditi sa nekoliko odabranih primjera iz svih bivših jugoslovenskih republika i njihovih najbližih susjeda.
Geografski ćemo krenuti od Bugarske, gdje je i dalje najmoćnija politička figura bivši premijer Bojko Borisov, a sadašnji lider stranke GERB, koji je već objavio sliku sa Donaldom Trumpom i u konkretnom postu rekao da podržava takvu politiku i bolja vremena u budućnosti. Slične stavove vjerovatno ima i sadašnji predsjednik Bugarske Rumen Radev, koji je već ozloglašen zbog svojih brojnih nesuglasica sa mnogim zapadnim zemljama i naravno sa starom američkom administracijom.
Makedonski premijer Hristijan Mickoski lično je otišao u Washington na inauguraciju Donalda Trumpa i tamo je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se sastane sa što više visokorangiranih političara u Republikanskoj stranci ili u Trumpovom kabinetu i najužem krugu.
U Srbiji je Aleksandar Vučić stari pristalica stare-nove političke opcije u Washingtonu i to godinama uopšte ne skriva.
Sa Trumpom ga povezuju i specifični poslovni interesi preko ljudi iz njegovog najužeg okruženja, koji se trenutno spremaju da investiraju u veliki stambeno-poslovni kompleks u centru Beograda. Drugi pokazatelj da Srbija, kao i Makedonija, planiraju potpunu orijentaciju na Ameriku na račun EU i činjenica da su sankcije srpskoj naftnoj industriji NIS koje je nedavno uvela Amerika umalo popraćene aplauzom u Beogradu. To je Vučiću dalo dugo očekivanu šansu da se spasi ogromnog ruskog kapitala u naftnom gigantu, koji će sada pokušati da ga otkupi po dumping cijenama. Bez obzira što ekonomska matematika pokazuje da će to biti gubitak za Srbiju i srpsku privredu, Vučić i oni oko njega uvjereni su da će prijateljstvo koje mogu da steknu sa SAD na duži rok nadoknaditi i njihove lične gubitke i gubitke zemlje. Da li su u pravu ili ne, vrijeme će pokazati.
U Rumuniji je na nedavnim parlamentarnim izborima koji su održani i poništeni pobijedila opcija koja je bila totalni outsider i koju niko nije shvatio ozbiljno na početku izborne kampanje. Ali promjene koje se događaju posvuda u svijetu i koje su krunisane drugim Trumpovim mandatom omogućile su svim političkim opcijama koje imaju alternativne politike da procvjetaju ili barem dođu u odličnu poziciju da vladaju najmanje sljedeće četiri godine.
Slično kao u Rumuniji i Hrvatskoj, sadašnji predsjednik Zoran Milanović (koji je poražen na parlamentarnim izborima prije samo nekoliko mjeseci) uspio je napraviti potpuni preokret i doslovno deklasirati protukandidata vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). I pored njegovih slobodoumnih stavova i nediplomatskog rječnika, i pored brojnih napada da je Milanović zapravo proruski orijentiran, niko to nije uspio da dokaže. Ali sada mu se pruža velika šansa da se vrati u američki mlin, a da se ne odrekne svojih dominantnih i odavno poznatih političkih stavova.
Ne moramo ni komentirati Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, jer su te dvije zemlje, odnosno moćne prosrpske grupe u obje, trumpisti još od vremena kada Trump nije ni postojao na političkoj sceni. Tako su slavili nakon objavljivanja izbornih rezultata kao da su oslobodili Republiku Srpsku Krajinu i ne čudi činjenica da u ove dvije zemlje ima toliko Trumpista.
Ali svakako je neočekivano da čak i na Kosovu i u Albaniji postoje ozbiljne strukture vlasti i opozicioni političari koji se identificiraju sa već poznatim pravcem političkog djelovanja Donalda Trumpa i njegovog kabineta.
Da slika bude potpuna, tu je i Slovenija kao država koja se nikada nije suzdržavala od izražavanja svojih političkih stavova, iako su njeni politički krugovi povremeno morali da se suprotstave vjetru poput Janeza Janše na početku ruske vojne intervencije u Ukrajini. Sada se čini da i pozicija i opozicija dobivaju priliku da izraze svoje prave stavove bez pritisaka Washingtona.
Biti sankcioniran ili naprosto pohvaljen. Naravno, svi koji prate politiku dugi niz godina znaju da ovo opšte blagostanje duha neće dugo potrajati, jer kome god je Trump pomogao ili iza koga god je stao na Balkanu, druga strana će biti oštećene. Bez obzira da li se radi o odnosima između Kosova i Srbije, između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bugarske i Makedonije ili bilo koje od ovih zemalja među sobom. Ali ipak, Trumpu treba priznati da je bar u kratkom historijskom segmentu uspio nešto da uradi što nikome nije uspjelo već pola vijeka, a to je da stekne pristalice u apsolutno svim balkanskim zemljama.
Dakle, naslov ove analize apsolutno opravdava njeno postojanje.
Teret vremena u kojem živimo stvorio je Trumpa
Donald Trump je na američkoj javnoj sceni prisutan već pet decenija i apsolutno je uvijek imao političke ambicije. Problem je bio u tome što ga niko od glavnih političkih igrača nije shvaćao ozbiljno, a to je važilo i za široke narodne mase. I odjednom prije sedam ili osam godina, kada je njegov biznis vjerovatno bio na najnižoj tački i kada je on sam već bio sazrio, njegova popularnost je eksplodirala. Konkretno, republikansko vodstvo i sami ljudi pozivaju Trumpa da preuzme vodstvo zemlje i svijeta.
Njegovi neprijatelji to povezuju sa moralnom erozijom koja nam se dešava, što je donekle i tačno, njegove pristalice su odlučne da je svijetu konačno potreban odlučan vođa koji će sve vještački nametnute probleme pomjeriti mačem, što je također tačno, ali ono što je najverovatnije tačno jeste da su problemi svih i posvuda toliko opterećujući da ne tražimo nekonvencionalna rješenja pod određenim uslovima. Ne treba zaboraviti da je historijski, nakon najveće moralne i državne krize u antici, nakon razvrata careva poput Nerona i Kaligule, nastao srednji vijek, koji je sam narod tražio, a iz kojeg nije mogao izvući narednih deset mračnih stoljeća.
U svakom slučaju, barem u principu, za Balkan je dobro da konačno postoji autoritet kojeg će se ne samo svi plašiti, već će ga svi zajedno i poštovati. To je vjerovatno formula kojom bi se barem neka od mnogih otvorenih pitanja mogla riješiti.
Šta nakon četiri godine?
Na kraju, hajde da ukratko kažemo kockarski šta se dešava kada igrate na posljednji mogući adut i kada svu vašu imovinu stavljate na samo jedan broj. Tada ili mnogo dobivate ili katastrofalno izgubite. Dakle, nakon četiri godine, sigurno nas ne čeka nova renesansa ili tragedija slična mračnom srednjem vijeku. Treća letargična varijanta zasigurno više ne postoji.
Ljubljana/Skopje 12.februar 2025
BHDINFODESK
