Kuda ide ovaj svijet, na ovo pitanje odgovor smo potražili od dr. Nasera Balića, pravnika, filozofa, psihološkog savjetnika, prevoditelja, književnika… koji je svojim znanjem i zvanjem ugled sticao na međunarodnoj sceni.
Kuda ide ovaj svijet, pitali smo dr. Nasera Balića?
– Svako kome je preostalo koliko toliko razuma u glavi, ne može, posmatrajući aktuelna politička dešavanja kod nas i u svijetu, a da se skoro svakodnevno (u tonu Mladena Delića) ne zapita: “Ljudi, je li to moguće?!” Objašnjenja su rijetka i u pravilu plitka. S tim u vezi, priličnu pažnju njemačke javnosti izazvalo je objavljivanje jednog predavanja Theodora W. Adorna održanog na Univerzitetu u Beču, davne 1967. g., dakle prije više od pola stoljeća. Knjiga je objavljena pod naslovom “Aspekte des neuen Rechtsradikalismus” (“Aspekti novog desnog radikalizma”). Kakve to veze ima sa nama i dešavanjima oko nas? Pa pogledajmo. Objašnjavajući način djelovanja i propagandu
neofašističke, NPD (Nacionalno demokratska partija Njemačke) iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, te stavljajući njeno djelovanje u širi kontekst Adorno se dotiče principa uspona i političkog uspjeha radikalne desnice, kako tada – tako i danas.
Koji su razlozi, po Vama, ali i po Theodoru W. Adornu, poremećenosti i zaokreta svijeta prema radikalizmu?
– Ekonomska i socijalna kriza u društva svakako je jedan od bitnih uzroka. Sjetimo se krize u Njemačkoj prije drugog svjetskog rata, jugoslovenske krize osamdesetih godina, ali i ove današnje u kojoj se nalazimo. Kriza, u prvom redu privredna, tlo je na kome fašizam pušta korijene. Ali, da bi uzeo maha, potreban je i odgovarajući “ljudski
materijal”. Autoritarna struktura ličnosti ili kako ga Adorno naziva, “manipulativni tip”, predstavlja taj materijal. Neke od osnovnih osobina autoritarnih ličnosti su: nekritičko pridržavanje pravila, fokusiranje na pitanja moći i podređenosti, destruktivnost i cinizam. Adorno kaže: “To su, dakle, osobe koje su istovremeno hladne, izolovane, striktno tehnološki orijentirane, ali u određenom smislu poremećene, kao što je to prototipski bio Himmler. Čini se da ovo čudno jedinstvo poremećenosti i tehnološke perfekcije stoji u pozadini ovih pokreta i ponovo igra odlučujući ulogu”. Pri tome, predispozicija za autoritarno ponašanje pronalazi u kriznim vremenima motivaciju i prostor za djelovanje. Ljudi se ne rađaju sa autoritarnim karakterom. Njegove uzroke nalazimo u djetinjstvu, u autoritarnom odgoju i malignom utjecaju autoritarnih osoba koje onemogućava razvijanje samostalnosti u mišljenju, osjećajima i djelovanju. Autoritarne osobe pred nosiocima autoriteta osjećaju strah, bilo da su nosioci autoriteta pojedinci ili grupe. Jedna od bitnih karakteristika grupa čiji su članovi autoritarne ličnosti je mržnja prema drugim ljudima i etnocentrizam. Mržnja se projicira na etničke, političke, religiozne ili druge manjine. Na manjine prvom redu stoga, jer je manji strah od sankcija. Kada se desnim radikalima spočita njihov “autoritativni karakter, to… ih jako pogađa, rekao bih da je to dokaz da to dira u najbolniju tačku”. Međutim, pored psihosocijalnog aspekta, Adorno se dotiče i
drugih momenata karakterističnih za radikalnu desnicu: teorijske osnove, ciljeva, sredstava i metoda kojima se služi.
Koja je ideološka pozadina stare i nove radikalne desnice?
– Fašistički pokreti koriste u prvom redu “tehnike moći” i njenog osvajanja. Oni ne posjeduju racionalnu teorijsku osnovu, zasnovanu na činjenicama i realnim mogućnostima. Razlog tome je što su fašističke teorije “nemoćne nasuprot duhu” i razumu i u pravilu besmislene, sa “slijepim i apsurdnim” ciljevima. Sjetimo se rasnih teorija, teorije životnog prostora, teorije ugroženosti od drugih naroda, Hitlerove želje za osvajanjem cijelog svijeta, Putinove Velike Rusije, Miloševićeve Velike Srbije, Trumpove Velike Amerike, rasnih teorija o nadmoći Arijevaca itd. Njemački neofašisti našeg vremena osjećaju se najugroženiji od stranaca u onim pokrajinama u kojima stranaca faktički i nema. Tema tobožnje nacionalne ugroženosti svojstvena je, kako Hitlerovom režimu, tako i svim desničarskim pokretima nakon njega. Desničarsku propagandu uopšte ne interesuje istina i činjenice. Primjera iracinalnosti
fašističkih pokreta ima bezbroj. Pri tome, fašistička politika u stvarnosti ne služi dobrobiti ljudi (iako se u to kune i na sve načine pokušava tako prikazati) nego interesima i bolesnim “idejama” vođe. Umjesto objašnjenja
apelira se na emocije. Desničarski pokreti neprijateljski su nastrojeni prema intelektualcima i onima koji imaju duha i
razuma. Dovoljno je pogledati kakvim se ljudima okružuju njihovi lideri.
Čime se, zapravo, hrani fašizam?
– Nakon osvajanja vlasti “…fašistički aparat ima tendenciju da se odvoji od osnovnih ekonomskih interesa” i da, obećavajući rješenja, povuče društvo u katastrofu nevjerojatnih razmjera (“stampedom u ambis”, kako je to svojevremeno proročanski rekao Ivan Stambolić). Šta više, fašizam se hrani katastrofama i njihovim predviđanjima (“svi hoće da nas unište”, “totalni rat”, “svi do jednoga” itd.). Napori fašista vode, dakle, u pravcu totalne diktature i kolektivne nesreće, čemu smo mi na Balkanu zorni svjedoci. Adorno, na tragu psihoanalize, smatra da su
ovdje na djelu nesvjesni nagoni za nesrećama i kataklizmama.
Koja je to propagandistička tehnika desnog radikalizma?
– U centru Adornovog izlaganja pred studentima u Beču je ono što je motor, srce i duša svakog desnog radikalizma (fašizma, nacionalsocijalizma): PROPAGANDA. Pri tome on, u prvom redu, misli na propagandističku tehniku i trikove. Ta propagandistička tehnika, dovedena do savršenstva, koristi sva raspoloživa sredstva: mediji, retorika, “crna” retorika, prijetnje, zastrašivanje, podmetanje, ali i nasilje, ubistva… Moderne fašističke pokrete po Adornu ne treba podcijeniti jer su niskog intelektualnog nivoa. Upravo obrnuto, “lažni karakter njihove sopstvene suštine prisiljava ih da se koriste ideološkim, u ovom slučaju propagandističkim sredstvima”. Njihov uspjeh u stvari i počiva na “perfekciji propagandističkih sredstava”, kombinovanih sa ciljevima koje slijede (“racionalna sredstva za iracionalne ciljeve”). Cilj propagande modernih neofašista (“podgrijani fašizam”) je iskoristiti sve mogućnosti onoga što se bez (krivično)pravnih posljedica smije reći, da bi se publika “zapalila”. I upravo je ovo za prosječnog građanina zbunjujuće.
Kako praktično funkcionira desna propaganda?
– Jedna od konkretnih manipulativnih tehnika koju Adorno spominje je “kumulativni efekt”. Obzirom na krivične zakone, fašistički pokreti moraju paziti da ne uđu u sferu zabranjenih i kažnjivih izjava, a pri tome ipak odisati bolesnim duhom nepovjerenja i mržnje, navoditi na asocijacije na taj način da svi znaju na šta se mislilo. On apeluje na državu da pronađe sredstva da se ovome stane u kraj. Pri tome, fašisti zabrane propagande koja potiče na mržnju tumače kao antidemokratska sredstva kojima se ograničava sloboda govora i izražavanja. Najčešća propagandistička metoda sastoji se u tome da se istinite činjenice izdvoje iz konteksta. Pogledajmo primjere propagande njemačkih neofašista iz sedamdesetih godina prošlog vijeka: “Za vrijeme Hitlera je bilo dosta dobrih stvari” (ne uzimajući u obzir da je to bila posljedica ratne privrede i pripreme za rat). Pominju se slabosti demokratije, da bi se one iskorijenile fašističkim, autoritarnim i nedemokratskim režimima i tako demokratija zamijenila diktaturom. Moglo se često čuti i: “Potrebno je nešto uraditi” (pri čemu je nebitno šta uraditi i ima li to smisla); “Nijemci su diskriminirani”; “Ne poštuju se naši nacionalni simboli”; “Izdajnici domovine” (svi oni koji nisu na liniji neofašista); “Treba završiti sa pitanjem krivice”; “Nije ubijeno 6 miliona Jevreja nego 5,5 miliona” (da bi na kraju bilo upitno da li je i jedan); pravni formalizam (“Šta je sa Minhenskim ugovorom?). Ovim primjerima se mogu dodati gole laži (kojima se Hitler recimo obilato služio), vrijeđanja, pronalaženje navodnih “naučnih potvrda” za besmislene ideje, pa sve do onoga. “Zašto se u Nirnbergu sudilo samo Nijemcima, i drugi su činili zločine?” Iznenađuje koliko je malo novoga u propagandi modernih (i naših Balkanskih) neofašista koji se kunu u demokratiju dok zdušno prepisuju od Hitlera i nasljednika (slaveći istovremeno dan pobjede nad fašizmom).
Pitanje svih pitanja jeste kako dalje?
– Adorno napominje da fašističke tendencije i strukture opstaju bez obzira na katastrofe, kao što je recimo totalno uništenje njemačke države 1945., ili pogubni ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Kako dalje? Ovaj veliki filozof i humanista nudi nekoliko naputaka za borbu protiv radikalnih desničara. Kao prvo, ljudima treba ukazati na njihove stvarne interese, tu se zamisle i najtvrđi autoritarni karakteri. Treba im pokazati da su njihovi pravi neprijatelji ne “oni drugi” nego upravo oni koji se izdaju za najveće čuvare njihovih interesa. To je u mnogim slučajevima moguće, bez obzira na to što su autoritarne ličnosti “teško pristupačne”. Nadalje, potrebno je razotkriti propagandne trikove, nazvati ih pravim i drastičnim imenima i ukazati na konzekvencije fašizma. Iako se čini da se u pogledu neofašističke indoktrinacije od 1967. pa do danas nije ništa promijenilo, neka dešavanja upućuju na tezu da to nije tako. Protesti studenata u Srbiji pokazuju da odrastaju generacije vaspitane u duhu slobode i samostalnosti, mladi ljudi koji imaju
svoj stav i kojima ne treba ovčar – jer nisu ovce. I na kraju: Kako će stvari dalje teći, i ko je odgovoran za to kako će one dalje teći, to je do nas samih – rekao je na kraju našeg razgovora dr.jur. Naser Balić – Psihološki savjetnik (EMDR, hipnoterapija, ILP, NLP, terapija parova, psihografija, psihosomatika).
Doktor Naser Balić (57), Kozarčanin, s adresom prebivališta u Wuppertalu (Njemačka), uporedo s pravnim fakultetom studirao je filozofiju i svjetsku književnost. Pravni fakultet je završio u Sarajevu, magistrirao i doktorirao u Kölnu, a na ILP akademiji u Bochumu i TherMedius-Institutu u Darmstadtu stekao
kvalifikacije iz psihologije i psihoterapije…Posebno je educiran za liječenje posttraumatskih stresnih poremećaja (PTSP) i pružanju stručne pomoći za žrtve rata. Autor je više djela: Kontopfändungsschutz nach deutschem und
bosnisch-herzegowinischem Recht (Zaštita od prinudnog izvršenja na računima privatnih lica prema njemačkom i bosansko- hercegovačkom pravu) Das geschlechtsspezifische Diskriminierungsverbot in Bosnien und Herzegowina (Rodno specifična zabrana diskriminacije u Bosni i Hercegovini), Uticaj razvoda na psihu djeteta, a veoma je zapažena i njegova knjiga iz primijenjene psihologije: „Ples na žici ili put ka duševnom
zdravlju“. Zabrinut je za trenutnu situaciju u našoj Bosni, ali i u svijetu, gdje su sve više ugroženi demokratija i ljudska prava, a na sceni je, kako kaže, repriza fašizma: ucjene, progoni, zabrane, mučenja…
Ferhat KORAJAC
