(48. Književni susreti i 23. Likovna kolonija „Plavsko jezero“)
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
O Plavu, Plavljanima i plavsko-gusinjskom kraju uvijek je čast i obaveza pisati. U trovršju Prokletija, Čakora i Visitora, na obalama jezera koje odražava nebo i misli, svaka riječ ima dušu, a svaka jesen miriše na snijeg što snažno promiče padinama. Tu đe planine čuvaju i ljude i uspomene, rodila se još jedna kulturna čarolija i snaga književne rijeći i misli Plavska kulturna jesen 2025, od 2. do 6. oktobra, kao śedočanstvo da riječ i umjetnost imaju snagu koja traje. „Kultura otvara ośećaj za ljepotu.“ Zapisao je: Ralf Valdo Emerson (1803–1882), američki pjesnik i filozof. Svaka jesen u Plavu donosi tu istu misao koju je Emerson izrekao prije više od vijeka da je kultura, zapravo, unutrašnja škola ljepote.
Četvrtak, 2. oktobar 2025.
Prvi dan manifestacije pripao je onima koji u svijet riječi tek ulaze a to je đeci. U Galeriji Centra za kulturu „Husein Bašić“ okupili su se učenici OŠ „Hajro Šahmanović“ iz Plava i OŠ „Petar Dedović“ iz Murina. Sa njima su razgovarali pisci Slobodan Zoran Obradović i Blaga Žurić, koje su najavili Božidar Proročić i Lejla Srdanović.mTokom dvodnevnih radionica Obradović i Žurić probudili su u najmlađima ono što je u čovjeku najčistije maštu. Na topao, pedagoški način pokazali su da književnost može biti jaki put do samog sebe. Kako reče jedan učenik, „pisac je onaj koji od obične misli napravi čudo“.
Uveče je Galerija zasjala novim bojama. Učesnici 23. Likovne kolonije „Plavsko jezero“ predstavili su se publici, donoseći u Plav dah svojih podneblja i svoje vizije svijeta: Fehim Huskovikj (MKD), Nataša Radosavljević Nara (SRB), Žarko Plavšić (CG), Kaltrina Hoti (CG), Vildana Kilian (CG), Mirsada Masal (BiH), Senadin Pupović (CG), Belkisa Bektesović Pejčinović (CG), Arijeta Lucević (CG), Ajla Džadžević (SRB) i Vinko Lamešić (HR).
(Prim. aut: Neki učesnici nijesu mogli doći zbog iznenadnih vremenskih nepogoda.)
Poseban ton večeri donijela je izložba Vinka Lamešića „Apstraktno i stvarno“. Njegova platna su dijalog svjetlosti i tame, reda i slobode. U njima se prepoznaje filozofija prostora ona koja govori bojom, prećutkuje snagom, a diše śenkom. „Umjetnost“, zapisah tada u svoj telefon, „ne nastaje iz savršenstva, nego iz potrebe da se ljepota spase od zaborava.“ O radovima Vinka Lamešića govorila je umjetnica i likovna kritičarka Arijeta Lucević.
19:00h – Poezija kabare „Od platna do pozornice“
Plavsku kulturnu jesen svečano je otvorio Nihad Canović, insan koji stoički i predano čuva ono što je temelj svakog naroda kulturu, multikulturu riječ i mudrost. Njegov govor bio je jezgrovit, snažan, ali dubok poput Lima. Govorio je o Plavu koji ne posustaje, o ljudima koji vjeruju u snagu riječi kojom su nas plavsko-gusinjski velikani nadvisili.
U Koncertnoj sali Centra za kulturu održan je poetski kabare „Od platna do pozornice“, jedinstven spoj poezije, muzike i scenskog izraza. Program je moderirala Lejla Srdanović. Bend Glumci pretvorio je stihove u tonove, a pozornica je bila ispunjena poetsko-scenskim nastupim i brojnim muzičkim ali i poetskim žanrovima.
Toga dana sam zapisao: „Kultura ne pripada institucijama, nego ljudima. A riječ je snažna samo onda kad je zapiše ruka koja vjeruje u nju.“
Petak, 3. oktobar 2025.
Jutro je donijelo miris kiše i đečje uzbuđenje. Obradović i Žurić nastavili su rad s učenicima. U njihovim očima viđela se ona iskra koja rađa buduće pjesnike ona što se ne uči, već otkriva.
Veče je pripalo profesorici Senadi Dešević i njenoj zbirci priča „Ajšino čevre“. Sala Centra za kulturu bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Program je vodila Lejla Srdanović, dostojanstveno s ośećajem mjere. Promoteri, prof. dr Draško Došljak, prof. Azra Glavatović i prof. Afan Latić, osvijetlili su knjigu iz različitih uglova Došljak je govorio o snazi izraza, Glavatović o ženskom dostojanstvu koje prožima svaku priču, a Latić o autentičnosti i narativnoj preciznosti Deševićkine proze. Kada je autorka govorila, sala je bila ispunjena posebnom energijom. Govoreći o Ajši, o ženama o arabeski śećanja koje se čuva.
Subota, 4. oktobar 2025.
Dan je započeo bojama. Galerija Centra za kulturu „Husein Bašić“ bila je prepuna. Na zidovima su visila platna koja su nastajala danima pod plavskim nebom, uz jezero i pod vrhovima Visitora. Izložbu je otvorio Božidar Proročić, književnik i publicista, koji je u svom obraćanju rekao: „Plav je ośećanje koje slikari pretaču u boje. Svako platno ovđe diše mirisom planine i odrazom jezera, svaki potez četkica čuva uspomene kraja.“ Autori su stajali pored svojih slika, razgovarali s pośetiocima, objašnjavali motive, otkrivali male tajne stvaranja. To je bilo veče bliskosti između slike i pogleda, između umjetnika i čovjeka.
19:00h – Centralno veče poezije
Predsjednik Savjeta Centra za kulturu, Sulejman Šabović, otvorio je centralno veče. Govorio je smireno, s ponosom domaćina koji zna da Plav nosi poeziju i kulturu kao svoj znak prepoznavanja.
Na sceni su se nizali pjesnici iz Crne Gore, regiona i dijaspore: Mila Dubak Zečević, Nataša Radosavljević, Shyqri Galica, Arbanesha Kelmendi-Draga, Tatjana Ćalasan, Violeta Marinković Manović, Violeta Tančeva Zlateva, Faiz Softić, Jasmina Luboder Leković, Željko Sekulović, Tanja Bakić, Enver Muratović, Gordan Čampar, Dragana Tripković, Senadin Pupović, Afan Latić, Kaltrina Hoti, Rasim Gutić, Milan Petrović i Sajma Feratović.
(Prim. aut: Zbog iznenadnih sniježnih padavina, nekoliko učesnika nije moglo doputovati do Plava.)
Stihovi su se nizali kao godišnja doba. Jedni su govorili o ljubavi, drugi o prolaznosti, treći o borbi i pravu na glas. Publika je slušala ćutke, s pogledima koji su pratili svaku riječ. Moderatori večeri, Slađa Merdović Bubanja i Lejla Srdanović, vodile su program s ritmom poezije mirno, elegantno, s osmijehom koji ne remeti stih nego ga podržava. Veče je zatvoreno pjesmama pjesnika i proznog pisca Saladina-Dina Burdžovića.
Na kraju večeri zapisah: „Pjesnici nijesu glasnici slave, već śedoci da riječ može biti i dova-molitva i utjeha.“
Neđelja, 5. oktobar 2025.
Poslije burnih dana boje i stiha, neđeljno veče donijelo je mirniji ton večer misli i dijaloga. Gost Koncertne sale bio je Mirnes Kovač, pisac i mislilac insan čije riječi imaju slobodan misli i snagu slobode. Razgovor je vodio Afan Latić, s mjerom i dubinom pravog književnog tumača. Njegova pitanja bila su snažni putokazi kroz Kovačevu filozofiju. Govorilo se o jeziku, identitetu, savremenosti, gubitku vrijednosti i neophodnosti duhovne obnove. Kovač je govorio smireno, ali svaka njegova riječ nosila je snagu intelektualnih misli.
Zapisah tada:
„Riječ ima moć da pokrene misao, a misao da oplemeni čovjeka. Zato knjiga ostaje najdugovječniji dom koji čovjek gradi u sebi.“
Završni dan Plavske kulturne jeseni 2025 biće posvećen śećanju na čovjeka čije ime zauzima posebno mjesto u savremenoj crnogorskoj književnosti.
U 19:00 časova, u Domu kulture u Murinu, održaće se veče posvećeno Vukmanu Otaševiću piscu, intelektualcu i stvaraocu čiji su život i djelo ostavili dubok trag na kulturnoj i intelektualnoj sceni Crne Gore. O Otaševićevom stvaralaštvu, njegovom književnom opusu, javnom djelovanju i ličnom moralnom liku govoriće:
Spasoje Bajović, pjesnik i književni kritičar
Jovan Drašković, pjesnik i antologičar
Gojko Knežević, novinar i publicista
Biće to veče śećanja, poštovanja i zahvalnosti, posvećeno autoru koji je svojim radom i riječju ostavio autentičan trag u kulturi i književno-kulturnoj prizmi Crne Gore.
Vrijednost kulture jeste njeno dejstvo na karakter. Ona ništa ne pomaže ukoliko ne oplemenjuje i ne snaži. Ona je potrebna za život. Njen cilj nije ljepota već dobrota.“ Zapisao je: Somerset Mom (1874–1965), engleski književnik U ovim riječima nalazi se suština onoga što Plav već decenijama potvrđuje i što će se nastaviti a mudri gorštaci sa ovih prostora bi rekli: „Ako Bog da.“
Najzaslužniji za uspješnu realizaciju programa Plavske kulturne jeseni je direktor Centra za kulturu „Husein Bašić“, Vladimir Vlado Knežević, koji je sa svojim saradnicima i uposlenima pokazao izuzetnu posvećenost, organizacionu energiju i kulturnu viziju. Ne sumnjam da će se snaga vizije ovog neimara nastaviti i u narednim godinnama.
LICE PLAVA U LIKU ČOVJEKA
Na kraju svake manifestacije ostaju slike, stihovi, uspomene ukrašene ornamentima ljuckosti. Ali ono što se u Plavu ne zaboravlja to su insani. Oni koji skromnošću i dobrotom nose duh grada, njegovo dostojanstvo i plemenitost. Često napominjem Plav ne krase njegove ljepote, već insani-ljudi koji u sebi nose mjeru čovječnosti. Jedan od njih je Alija Redžematović, dugogodišnji viši bibliotekar, profesor i rukovodilac, čovjek koji je i nakon odlaska u penziju ostao nesebično posvećen svemu što diše kulturom. Tokom svih dana manifestacije bio je uz učesnike uvijek prisutan, spreman da dočeka svakog gosta, da ga isprati riječju i osmijehom, onako kako to dolikuje insanima iz plavsko-gusinjskog kraja. Najbolje bih ga opisao riječima Vilijama Šekspira: „Prijatelj je onaj koji te poznaje onakvim kakav stvarno jesi, shvata šta si prošao, prihvata šta si postao i još uvijek ti dopušta da rasteš.“ Aljo, kako ga svi od milošte zovemo, bio je i ostao svjedok kulturnih dešavanja,ali i njihov višedecenijski stub. Kultura, za njega, ima onu posebnu snagu snagu riječi povezivanja i dobrote. U svakom susretu unosi mjeru topline i pažnje koja oplemenjuje. Takvi ljudi krase plavsko-gusinjski kraj i oduvijek su ga krasili. Decenijama je bio uz slikare, pjesnike, glumce, izdavače i sve one koji su u Plavu nalazili inspiraciju. Ne samo kroz ovu manifestaciju, već i kroz cjelokupan plavski kulturni angažman. U njegovom hodu, u načinu kako pozdravi, kako se obraduje poznatom licu ili kako zastane da sasluša ima nečeg što podśeća na staru Crnu Goru, onu u kojoj se čovjek mjeri po širini srca, a ne po zvanju. Zato zapisujem Plav ima mnogo heroja, ali samo rijetki, poput Alije-Alja Redžematovića, umiju da žive skromno, svakodnevno, u osmijehu, u brizi, u nesebičnosti. Jer kultura je najljepša kad ima ljudsko lice kad se mjeri po duši, a ne po vrijednostima.
