Prije nekoliko mjeseci pojavila se jedna izuzetno interesantna publikacija – bojanka, Sarajevska Abeceda, koja na interesantan način kombinuje slova i zgrade Sarajeva. Autorica bojanke je Sarajka s prebivalištem u Londonu, doktorica arhitekture Nerma Prnjavorac-Cridge i profesorica na Architectural Association School of Architecture u Londonu. Zamolili smo je da za agenciju BHDINFODESK iz Birminghama kaže otkud ideja za izradu Sarajevske Abecede?
“Abecedu sam počela crtati kad sam se uvjerila da su knjige i sadržaji u njima za dopunsku nastavu djece u bh. dijaspori jako zastarjeli i da kaskaju za sistemom školovanja naše djece koja pohađaju osnovno obrazovanje u školama gdje žive. Prije svega, željela sam pomoći mojoj kćerki Marleni da lakše nauči naše pismo i jezik, a onda sam taj kućni projekat odlučila podijeliti i sa svom našom djecom u dijaspori koja imaju iste probleme kao moja kćerka. U to vrijeme moj rahmetli otac, Sead Prnjavorac, bio je teško bolestan i rad na Abecedi mi je pomagao da lakše prođem kroz ta teška vremena i ujedno da pretočim dio svoje ljubavi i boli prema izgubljenoj domovini, gradu i mom tati, kroz moje crteže. Inače, bojanka povezuje slova i zgrade i ideja je da djeca kroz igru i bojenje nauče naše pismo ali i nazive i izgled važnih zgrada našeg glavnog grada. Skoro svi koji su je vidjeli, još dok sam je crtala, bili su oduševljeni i odmah pitali gdje se to može nabaviti. Posebno me je pozitivno iznenadilo da su i stariji ljudi, čak i oni koji ne govore naš jezik zainteresovani su i žele bojiti. Imam podršku Ambasade u Londonu, ambasadora Vanje Filipovića i službenice Biljane Lučić koji su mi obećali promociju i podršku.”
Abeceda je izdata u Velikoj Britaniji u septembru preko Grosvenor House Ltd, a uskoro će biti u prodaji u Buybooku u Sarajevu. Osim edukativne namjere, bojanka će pomoći i u očuvanju čovjekove okoline u Sarajevu?
“Dodatna inicijativa je opet počela od moje kćerke – ona se puno brine o zaštiti prirode – i tako je nastala ideja da povežem Abecedu s čišćenjem okoline i sadnjom drveća. Po tom pitanju sarađujem a Kantonom Sarajevo na inicijativi sadnje drveća i čišćenja javnog prostora u Sarajevu i čitavoj BiH. Naprimjer, na svakih 100 prodatih kopija mi bi zasadili jedno drvo na javnoj površini u BiH. Moram se pohvaliti da smo već u parku preko puta Predsedništva BiH zasadili prvo drvo – Japansku trešnju”
Kažete da je u pripremi i Azbuka?
„Azbuka je već gotova jer su zgrade iste samo slova i redoslijed promijenjen, nalazi se u štampariji i vjerovatno u januaru bit će odštampana. Mislim da djeca trebaju učiti oba pisma jer je to bitno za opće obrazovanje i može im u budućnosti jako pomoći ne samo da lakše nauče druge slične jezike (kao naprimjer ruski) nego i puno šire. Poslije Azbuke planiram crtati i London Alphabet – moj ‘usvojeni’ grad – koji će kombinovati englesku abecedu i zgrade u Londonu. Inače, primjerke bojanke Abecede sam poklonila djeci mojih prijatelja u Sarajevu i njihovi roditelji mi kažu da su sada na ‘belaju’ jer moraju djecu voditi od zgrade do zgrade kako bi ih oni mogli što bolje obojiti. Uz to, primjerke Abecede poklonila sam Domu za nezbrinutu djecu Bjelave u Sarajevu, mojoj osnovnoj školi te bh. dopunskim školama u Londonu i Birminghamu. Uz to, bojanka se prodavala na Diplomatskom bazaru u Sarajevu na štandu Britanske ambasade. Prikupljena sredstva sa ovog tradicionalnog humanitarnog događaja će biti preusmjerena djeci i mladima u Bosni i Hercegovini kojima je pomoć potrebna.”
Vidim da ste razapeti između Sarajeva i Londona. Recite nam otkud Nerma u gradu na Temzi?
„U Veliku Britaniju sam došla 1992. godine kao izbjeglica s mamom Faketom (brat Samir, nažalost, nije mogao. Sad živi u Beču). Mama je živjela kratko u Londonu pa se vratila kad je moj tata bio ranjen u toku opsade Sarajeva. U rodnom gradu završila sam osnovnu školu i Drugu gimnaziju, pa onda u UK upisala arhitekturu u Birminghamu, pa postdiplomski studij i doktorat završila u Londonu 2011. godine. Predajem na arhitektonskom fakultetu, Architectural Association School of Architecture u Londonu, i na još nekoliko fakulteta gdje predajem Interior Design. U svojoj profesionalnoj karijeri radila sam u arhitektonskim kompanijama otkad sam diplomirala 2000, a radila sam za brojne arhitektonske firme uključujući Art2architecture i Thomas Heatherwick. Inače, veoma volim raditi sa studentima jer se tu radi o idejama i mašti za razliku od komercijalne arhitekture gdje je profit najbitniji. Rad na univerzitetu omogućava mi da se uporedo bavim umjetnošću i crtanjem kroz moju agenciju (www.drawingagency.co.uk). Planiram još proizvoda – cekere, majice, kuhinjske krpe, drvene kockice-igra, koji su već dizajnirani i čekaju na proizvođača u Sarajevu. Opet naglašavam, moja motivacija nikad nije bila lični profit nego želja da ljubav prema mom rodnom jeziku i gradu pretvorim u nešto kreativno i pozitivno.“
S obzirom na to da vam je muž Britanac, kako on doživljava BiH?
„Moja mama još živi u Sarajevu i mi redovno idemo tamo najmanje 2-3 puta godišnje, zimi na skijanje i ljeti na Sarajevo Film Festival koji redovno pratimo. Moja kćerka obožava jahanje pa ide u Pegasos kamp u Ahatovićima kod Sarajeva svake godine za vrijeme Festivala. Moj suprug je Škot iz Glasgowa i jako voli Bosnu, naročito Sarajevo i SFF.“
Namik Alimajstorović/BHDINFODESK
Antarfile:
Abeceda se može nabavit na Amazonu
