Međunarodni institut za bliskoistočne ii balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu in po svijetu. U tekstu pod naslovom „Sastanak NATO-a u Hagu i najnoviji razvoj događaja u međunarodnom sigurnosnom okruženju: Zaključci i lekcije za vojne i obavještajne službe[2]“, general u penziji Corneliu Pivariu, član Savjetodavnog odbora IFIMES-a, osnivač i bivši CEO Ingepo Consultinga, proučava implikacije nedavnog samita NATO-a u Hagu na globalnu sigurnost, kao i važne pouke za Rumuniju.

Sastanak NATO-a u Hagu i najnoviji razvoj događaja u međunarodnom sigurnosnom okruženju: Zaključci i lekcije za vojne i obavještajne službe

                             “Geopolitika ne oprašta neznanje i ne nagrađuje neodlučnost.” 

                                Preuzeto od Zbigniewa Bžezinskog — Corneliu Pivariu

I. Uvod

Sastanak NATO-a održan u Hagu 24. i 25. juna 2025. godine održan je u napetom i fluidnom međunarodnom kontekstu, gdje je globalni poredak zasnovan na pravilima pod pritiskom, a evropska sigurnosna arhitektura i dalje je duboko pogođena ruskom agresijom protiv Ukrajine. Nastavak sukoba u Ukrajini, eskalacija tenzija na Bliskom istoku, jačanje kinesko-ruskog strateškog partnerstva i rekonfiguracija globalnih odnosa snaga definiraju kritičnu fazu za euroatlantsku kolektivnu sigurnost. Sastanak služi kao bitan pripremni trenutak za naredni samit NATO-a, gdje će se utvrditi strateški pravci Alijanse za naredne godine.

Istovremeno, svijet svjedoči o rastućim tenzijama na Bliskom istoku, intenziviranju rivalstava među velikim silama u Indo-Pacifiku i širenju hibridnih i sajber sukoba. U tom kontekstu, analiza sastanka u Hagu ključna je za razumijevanje smjera u kojem NATO redefinira svoju stratešku ulogu, dok je evaluacija naučenih lekcija neophodna i za oružane snage i za obavještajne zajednice država članica.

II. Sastanak u Hagu – Strateške poruke i prioriteti NATO-a

Sastanak u Hagu prenio je nekoliko jasnih signala:

• Potvrda savezničke solidarnosti i jačanje kolektivnih odbrambenih sposobnosti, posebno na istočnom krilu Evrope;
• Ubrzanje implementacije regionalnih odbrambenih planova, kao dijela nove strategije odvraćanja i odgovora NATO-a;
• Povećana podrška Ukrajini, uključujući i kroz robusnije linije snabdijevanja oružjem, tehničku pomoć i razmjenu operativnih obavještajnih podataka;
• Procjena spremnosti savezničkih vojnih sposobnosti u odnosu na novi koncept „višedomenske odbrane“ (kopno, zrak, more, svemir, sajber).

Sastanak je postavio temelje za naredni samit, na kojem se očekuje formaliziranje dodatnih doprinosa država članica odbrambenom budžetu i jačanje odnosa NATO-a s globalnim partnerima, posebno u pacifičkoj regiji.

III. Međunarodno sigurnosno okruženje – Tri glavna trenda

1. Nastavak rata u Ukrajini – Čini se da sukob ulazi u fazu strateškog iscrpljivanja, s rizikom da postane dugotrajni „zamrznuti sukob“. Rusija nastavlja prilagođavati svoju taktiku, kombinirajući masovne raketne i napade dronovima na civilnu infrastrukturu s ofanzivnom naracijom u međunarodnom informacijskom prostoru. NATO se suočava s dilemom: kako efikasno podržati Ukrajinu bez direktne eskalacije sukoba.
2. Nestabilnost na Bliskom istoku – Strateško rivalstvo između Izraela i Irana se intenziviralo, uz direktno učešće nedržavnih aktera koje podržava Teheran (Hezbollah, Huti). Sukob u Gazi izazvao je val regionalne nesigurnosti, a pomorska sigurnost u Crvenom moru i Hormuškom tjesnacu je stalno ugrožena.
3. Značajan geopolitički i strateški razvoj događaja predstavlja nedavni napad SAD-a na ključne ciljeve u iranskom nuklearnom programu, uključujući postrojenja za obogaćivanje urana i istraživačke centre za koje se sumnja da razvijaju nuklearno oružje. Operacija, provedena visoko preciznim sredstvima i podržana obavještajnim podacima regionalnih partnera, bila je ograničena, ali strateška: poslala je jasan signal u vezi s američkom crvenom linijom u vezi s nuklearnom proliferacijom u regiji, a istovremeno je povećala rizike od eskalacije sukoba.
4. Eskalacija tenzija u Indo-Pacifiku – Iako NATO nema operativni mandat u Indo-Pacifiku, sastanak je istakao rastuću zabrinutost zbog kineskih postupaka: pritisak na Tajvan, militarizacija Južnog kineskog mora, indirektna podrška Rusiji i korištenje novih tehnologija za nadzor, hibridni utjecaj i sajber špijunažu. NATO je potvrdio potrebu za pojačanom saradnjom s regionalnim partnerima – Japanom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom – kako bi se odvratili pokušaji promjene statusa quo silom.

IV. Unutrašnji izazovi za Alijansu: Budžeti, Kohezija, Kriteriji učinka

Usprkos demonstriranom jedinstvu, NATO se suočava s izazovima u vezi sa:

• Neujednačenim budžetima za odbranu (ne ispunjavaju sve države prag od 2% BDP-a[3]);
• Upornim bilateralnim trenjima (Turska-Grčka, Mađarska-Ukrajina, iako potonja nije članica NATO-a), kao i stavovima koje su prije sastanka izrazili zvaničnici Slovačke i Italije[4];
•  Uticajem domaće politike na vojnu i obavještajnu efikasnost.

Kontroverzno pitanje bio je uticaj politika raznolikosti, jednakosti i inkluzije (DEI) koje se promoviraju u nekim zapadnim strukturama. Ove politike se kritikuju zbog potencijalnog potkopavanja selekcije zasnovane na zaslugama i učinku, na štetu operativne efikasnosti – s mogućim negativnim efektima u kriznim situacijama.

V. Vojne lekcije – prilagođavanje realnosti ratovanja u 21. vijeku

• Važnost informacione superiornosti i brzog odgovora na taktičkom, operativnom i strateškom nivou je ključna za uspjeh svake operacije.
• Potreba za istinskom interoperabilnošću među vojnim sistemima država članica.
• Ponovna procjena logističkih kapaciteta.
• Jačanje sposobnosti protivvazdušne odbrane i borbe protiv dronova, na osnovu lekcija iz Ukrajine.
• Strateška i tehnološka fleksibilnost SAD-a omogućava operacije izvan evropskog područja operacija.
• Relevantnost preventivnih kapaciteta odvraćanja vraća se kao ključna tačka na sigurnosnoj agendi.

VI. Pouke za obavještajne zajednice

• Informacijsko ratovanje zahtijeva poboljšane kapacitete za otkrivanje dezinformacija.
• Politike ljudskih resursa moraju se preispitati: meritokracija mora imati prednost.
• Potreba za istinskom saradnjom među savezničkim obavještajnim službama.
• Jačanje zaštite od infiltracija i izdaja.

VII. Specifične lekcije za Rumuniju u vojnoj oblasti

Za Rumuniju, trenutni kontekst predstavlja i prilike i značajne rizike:

• Njen geostrateški položaj na istočnom krilu NATO-a daje joj ključnu ulogu u odvraćanju Rusije. Ubrzanje vojne modernizacije je neophodno.
• Obavještajne službe moraju poboljšati svoje kapacitete za predviđanje i zaštitu kritične infrastrukture.

Rumuniji je potrebna ažurirana doktrina nacionalne sigurnosti zasnovana na stvarnim prijetnjama, koja bi trebala uključivati:

• Ubrzanje programa modernizacije vojske, s naglaskom na ISR (obavještajne, nadzorne, izviđačke) sposobnosti, dronove, protivvazdušnu odbranu i A2/AD (anti-access/area denial) sisteme;
• Razvoj regionalnih centara za obuku i brzi odgovor u saradnji sa saveznicima NATO-a;
• Jačanje logističke i strateške transportne infrastrukture duž ose Crno more-Karpati-Zapadna Evropa;
• Zajedničku obuku i poboljšanu interoperabilnost sa NATO snagama raspoređenim u regionu;
• Ponovnu procjenu strategija teritorijalne odbrane za potencijalne sukobe srednjeg intenziteta i kratkog trajanja;
• Produbljivanje i operacionalizaciju bilateralnih partnerstava unutar NATO-a;

Brzu obnovu odbrambene industrije (s neposrednim fokusom na proizvodnju municije[5]) kroz čvrste i hitno provedene odluke. Profesionalizmom, strateškom koherentnošću i političkom voljom, Rumunija može igrati ulogu koja odgovara njenom geografskom položaju i trenutnom historijskom kontekstu.

VIII. Lekcije za Rumuniju – obavještajna i informaciona dimenzija

• Reevaluacija procesa odabira, obuke i unapređenja unutar obavještajnih službi, s naglaskom na meritokratiji, profesionalizmu i akumuliranom iskustvu;
• Preispitivanje operativno-obavještajnih doktrina u okruženju obilježenom hibridnim ratovima i složenim sajber prijetnjama, optimizacija ravnoteže TEHINT/HUMINT kako bi se bolje iskoristio ljudski kapital, uzimajući u obzir finansijska ograničenja;
• Jačanje kapaciteta strateškog predviđanja kroz operativna partnerstva sa sličnim strukturama u državama NATO-a i EU;
• Prilagođavanje organizacijske kulture obavještajnih službi kako bi se suočile s novim generacijama prijetnji, uključujući narativni utjecaj, dezinformacije i tajne nevojne operacije.

IX. Opći zaključci

Na sastanak NATO-a u Hagu 2025. godine značajno su uticali američki napadi na iranska nuklearna postrojenja, koji su pojačali globalne tenzije i istakli krhkost međunarodne sigurnosti. Donesene odluke, od jačanja kolektivne odbrane do intenziviranja obavještajne saradnje, odražavaju napore NATO-a da se prilagodi nestabilnom strateškom okruženju. Sastanak u Hagu potvrđuje NATO kao temelj euroatlantske sigurnosti. Alijansa se suočava sa složenom strateškom jednačinom: konvencionalnim ratom na Istoku (Ukrajina), asimetričnim rizicima na Jugu (Bliski istok, Sjeverna Afrika) i sistemskom globalnom konkurencijom s Kinom. U tom kontekstu, sposobnost NATO-a da ostane kredibilan, kohezivan i efikasan zavisiće od modernizacije doktrina, unutrašnjeg jedinstva i kapaciteta globalne projekcije.

Za Rumuniju, ovo je prilika da se pozicionira kao relevantan regionalni akter, pod uslovom da ima jasnu stratešku viziju, prilagođenu odbrambenu politiku i nacionalni sigurnosni sistem usklađen s operativnim i vrijednosnim standardima NATO-a. To je također trenutak za duboko razmišljanje o kvalitetu političkog i institucionalnog liderstva u odbrani i sigurnosti, u sve neizvjesnijem i nepredvidivijem međunarodnom kontekstu.

O autoru: 
Corneliu Pivariu je visoko odlikovani general u penziji rumunske vojske. Osnovao je i dvije decenije vodio i jedan od najuticajnijih časopisa o geopolitici i međunarodnim odnosima u istočnoj Evropi, dvojezični časopis „Geostrategic Pulse“. General Pivariu je član Savjetodavnog odbora IFIMES-a.

Rad predstavljen na međunarodnom webinaru, koji je organizovao EURODEFENSE – Bukurešt, Rumunija, 26. juna 2025. godine.

Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.

Ljubljana/Brașov, 28.juni 2025