Pogledi

Pogledi: Bosna i Hercegovina je u ratu!

banner

Za Patriju piše: Dr sc. Enver Išerić ( Bosna i Hercegovina je u ratu! (nap.ba)

Bosna i Hercegovina je u ratu. I to istog intenziteta koji je bio početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Samo su se sredstva promijenila. Akteri su se također promijenili. Promijenila se i taktika. Bosna i Hercegovina i njen ustavni poredak su napadnuti sa svih strana.

U tim napadima koriste se sva raspoloživa propagandna sredstva i to na sličan način kako ih je koristio Goebbels, jedan od najbližih saradnika Adolfa Hitlera.

Bosna i Hercegovina se nastoji prikazati kao nemoguća država, kao konfederacija, kao država koja je tek nastala u Dejtonu. Nastoji se promovirati pravo naroda na samoopredjeljenje, pozivajući se na međunarodne pravne akte, ali naravno pogrešno ih tumačeći. Najnovija takva antidržavna aktivnost sadržana je u autorskom tekstu Milorada Dodika, pod naslovom Autorski tekst predsjednika Srpske: Dejtonski sporazum i Rezolucija 2625, od 12.02.2024, godine koji je objavio Glas Srpske, ali i mnogi drugi mediji.

Spomenuti tekst je pun intriga, laži, spletki i podvala, ali koje mogu značajno utjecati na stavove i mišljenja prosječnog i pravno neobrazovanog građanina. Ovaj tekst ustvari predstavlja najavu ili uvod u nešto što Milorad Dodik i vlast Republike Srpske namjeravaju poduzeti. Ono što je također jasno, kao što je to primjetio i uvaženi profesor Nurko Pobrić, da Dodik nije autor, već samo potpisnik ovoga teksta. Međutim, nevjetovatno je da autori ovoga teksta pokazuju toliki stepen “neznanja” i o Bosni i Hercegovini, Dejtonskom sporazumu i međunarodnom pravu.

Tako tvrde “Svakako je najvažniji Aneks 4. pod nazivom “Ustav BiH”, koji je ustanovio ustavnopravnu strukturu državne zajednice kojom su Republika Srpska i Federacija BiH (s)tvorili poslijeratnu “Bosnu i Hercegovinu”, bez bilo kakvih odrednica njenog državnog određenja i uređenja.”

To je prva laž iz tog teksta. U Ustavu Bosne i Hercegovine nigdje ne piše da je Bosna i Hercegovina “državna zajednica”. U Ustavu piše gospodo sljedeće : “Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.“

Druga laž: “Dakle, dejtonska BiH nije ni republika, ni federacija (što ne može ni biti, jer u svom sastavu već ima federaciju), ni savezna država, ni bilo šta drugo što postoji u ustavnopravnoj praksi. Najbliža je konfederaciji,”
Autori teksta bi morali, ili pak trebali znati da bi jedna država bila republika, nije nužno da tako bude i imenovana. Republikanski oblik vladavine imaju sve države koje na čelu imaju predsjednika (predsjednmištvo), a kojega biraju građani na izborima. Njihova konstatacija da je Bosna i Hercegovina po obliku državnog uređenja najbliža konfederaciji, je potpuno netačna, jer u konfederaciju ulaze samo nezavisne države, a entiteti Bosne i i Hercegovione to nikako nisu. I neće nikada biti.

Treća laž: oni tvrde ja je Bosna i Hercegovina “rezultat” Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa citiraju preambulu Ustava “Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih nacija, Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom,….”
Oni , autori teksta se također pozivaju na Deklaraciju o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji država u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija”. Zaboravljaju, ali ne slučajno, već gebelsovski, da se radi o deklaraciji kojom se uređuju odnosi u međunarodnoj zajednici između država, a ne između nekakvih entiteta ili teritorijalnih jedinica unutar država pod drugim nazivom.

Oni se pozivaju na neke od principa iz Deklaracije, a preskaču princio 2. Dužnost mirnog rješavanja međunarodnih sporova, princip 4. Nemješanje u unutrašnje poslove dugih država i princip 7. Dužnost savjesnog izvršavanja preuzetih obaveza. Ove principe su zanemarili jer ne odgovaraju vlastima entiteta Rs i njihovim nalogodavcima iz Beograda.

Njihovo pozivanje na pravo naroda na samoopredjeljenje, a radi postizanja krajnjeg cilja, otcjepljenja dijela Bosne i Hercegovine (Rs) je potpuno neutemeljeno. Pravo na samoopredjeljenje po Deklaraciji na koji se pozivaju, je podrazumijevalo pravo država, odnosno naroda, koje su bile pod kolonijalnom vlašću, da samostalno odluče kako će dalje razvijati svoj ekonomski i društveno politički život, odnosno da li će se opredjeliti da budu samostalne države ili da žive u zajednici sa državom pod čijom klonijalnom upravom su bile.

A što se tiče prava bosanskih Srba i njihovog prava na samoopredjeljenje, kome to još nije jasno, neka pročita dio mišljenja Badinterove komisije, koja je odgovorila na pitanje Slobodana Miloševića, da li Srbi u Bosni i Hercegovini imaju parvo na samoopredjeljenje. Odgovor je glasio “pravo na samoopredjeljenje ne može dovesti do izmjene granica koje postoje u trenutku nezavisnosti, te da te granice dobivaju karakter granica zaštićenih međunarodnim pravom i one se mogu mijenjati jedino zajedničkim sporazumom.

Komisija je također istakla da srpsko stanovništvo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske treba uživati sva prava koja su prema važećim konvencijama priznata manjinama kao i nacionalna međunarodna jamstva u skladu sa načelima međunarodnog prava”.

Interesaantno je da autori navedenog teksta nigdje ne spominju Srbiju i Hrvatsku kao potpisnike Dejtonskog mirovnog sporazuma. Da li je i to slučajno? Nije slučajno, jer bi, da su to uradili, morali dati i odgovor odakle te susjedne države da potpisuju mirovni sporazum sa državom Bosnom i Hercegovinom, u kojoj je kako tvrdi Milorad Dodik bio građanski rat. A odgovor je jednostavan – izvršile su agresiju na našu državu.

I na kraju autori prave poređenje sa SFRJ i njenim raspadom konstatujući “Pošto nije bilo dovoljno spremnosti, odlučnosti da se primjenjuje ustavni sistem Jugoslavije (Bosne i Hercegovine) , onda je to, naravno, samo po sebi dovelo do tog logičnog raspada koji je po meni bio neminovan. Opet se vraćam tome – državne zajednice stvorene u nekim posebnim istorijskim uslovima moraju biti spremne da u trenutku kada se ti istorijski uslovi mijenjaju ponovo potvrde razlog svog zajedničkog življenja. Procesi su otišli predaleko i bile su neophodne alternative. Bilo je potrebno razmišljati šta ako tu zemlju (Bosnu i Hercegovinu) više ne prepoznajemo kao našu, šta je onda? Mislim da je bilo logično da je onda alternativa samostalna država”.

Na ovo se može odgovoriti samo na sljedeći način; Bosna i Hercegovina je u posebnim istorijskim uslovima (agresija od strane Srbije i Hrvatske) uz posredovanje SAD-a preoblikovala svoje unutrašnje uređenje. Pošto je to rezultat stanja stvorenog silom, a međunarodno pravo ne priznaje takva stanja, u određenim istorijskim okolnostima, treba ukinuti takvo stanje i eliminisati rezultate agresije, ratnih zločina i genocida.

Ali najveća nebulaoza je izrećena na samom početku teksta koji je potpisao Milorad Dodik “Dejtonski sporazum ili Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, kako je njegov zvanični naziv, jedan je od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava nastalih nakon Drugog svjetskog rata.”

Nije to nikakav međunarodni dokument koji se primjenjuje, gospodo na međunarodnu zajednicu. To je međunarodni sporazum između agresora i napadnute države Bosne i Hercegovine i može poslužiti samo kao primjer loše primjene međunarodnog prava i Povelje UN, na koju se toliko pozivate, prilikom rješavanja međunarodnih sporova.

Još samo jedan pogled na prijedlog HDZ-a za izmjenu Izbornog zakona kojim bi oni, a koliko se može zaključiti to i trojka podržava, osigurali da samo Hrvati i to u određenim kantonima, biraju Hrvata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U članu II 2. Ustava Bosne i Hercegovne propisano je „Međunarodni standardi Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.“

I Evropski sud za ljudska prava je u svojih sedam presuda utvrdio da su povrijeđena ljudska prava iz Evropske konvencije, a kojom je (Član 1, Protokol 12,)propisano „Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.”

Članom X 2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano je „Ljudska prava i osnovne slobode Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz člana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.

Znači ni ustavom se ne mogu umanjivati prava predviđena Evropskom konvencijom. A Čović bi da to radi zakonom.

Nas Bošnjake žele predstaviti kao narod koji diskrimira druge narode i građane. I to su gebelsove metode. Nećete uspjeti u tim podvalama. Nećemo nikada nikoga diskrimisati, ali nećemo nikome dopustiti da nas , kao najbrojniji narod diskriminiše.

Trebalo bi da nam je jasno koja savremena sredstva se koriste u napadu na našu državu. Samo nije jasno da li je trojka toga svjesna. Ili misle da se ovim napadima može suprotstaviti, kao što smo se 1992. godine suprotstavili najjačoj vojnoj sili u regiji i to u patikama. Čizme na noge gospodo, a oružje u ruke. Čizme su znak odlučnosti, a oružje je znanje koje ćemo koristiti da se suprotstavilo podvalama i lažima i da odbranimo državu.

Related posts

Hrvati ogorčeni na Željka Komšića

Šefik Džaferović: Britanija je pokazala da BiH ima posvećene prijatelje na koje može računati

Editor

IGK pisao Schmidtu: „Isti secesionistički pokreti sada kao i 1992. žele podijeliti državu Bosnu i Hercegovinu…“

Editor

Leave a Comment