Pogled iz Dubrovnika: Pobjeda Komšića, pobjeda obespravljene Bosne

Kako gospar, a radije bih ga oslovio drugom i slutim da bi i njemu to bilo draže, Komšić, za razliku od prof.dr.sc. ima toliko političkog znanja da zna da je politika umjetnost (starodubrovački: umjeteonstvo) mogućega, kao i obrazovanja da zna čitati (dajtonski) Ustav BiH i po njemu skrojene izborne zakone , te kako, također za razliku od prof.dr.sc. Kasapović, ima čistokrvno (bosanski opet: právo) „hrvatokatoličko“ prezime, kandidirao se kao Hrvat, jer mu ustav ne dozvoljava da to učini kao Bosanac, e da bi pobijedio kao Bosanac, jer se Hrvatom ne osjeća i jer su ga kao takvog prepoznali i po treći put najvećim brojem glasova od svih ostalih kandidata nagradili predstavnici  najmnogoljudnijeg naroda u BiH – njegovoga Bosanskog (molim lektora da mi u ovom kontekstu pusti veliko početno slovo) naroda.

„Nacionalni tjednik“ Globus udijelio je kompletnu naslovnicu, a deboto i cijeli broj nakon nedavnih izbora u Bosni i Hercegovini svojoj političkoj komentatorici prof.dr.sc. Mirjani Kasapović, kako bi zajednički vrištali: ŽELJKO KOMŠIĆ: BOSANAC KOJI ĆE RAZBITI BIH; odnosno  vrijeđali: „Opasni trijumf političkog štetočine: kako je bosanski unitarist postao grobar države triju naroda“; odnosno prdoklačili: „Izbor ‘Bosanca nad Bosancima’ za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ojačat će hrvatski separatizam i potaknuti val iseljavanja Hrvata te dodatno ohrabriti mnogo opasniji srpski separatizam predvođen Dodikom“. S naslovnice strijeljaju opasne Komšićeve oči, da opasnije nijesu bile ni najsmrknutije ikad snimljene Hitlerove, ni Staljinove, ni Pavelićeve, ni  Trumpove.

Inače prof.dr.sc.Mirjana Kasapović  smatra se apsolutno kvalificiranom za ove stvari, jer je rodom iz Bosne, jer je politolog i jer je napisala knjigu  „Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država“.  Ja, iako nijesam ni Bosanac, ni politolog, niti sam  napisao knjigu o BiH, neskromno kako mi priliči, smatram da sam puno bliži dijagnozi biti bosanskohercegovačkog sindroma, pa ću je, parafrazirajući njezine „znanstveno utemljene“ objekcije o  gosparu Željku Komšiću, okarakterizirati kao:  otužnu politološku figuru, skromna političkog znanja i obrazovanja, čaršijske političke retorike i stila, ali zavidne razine samodopadnosti.

A slavni metkovski mostovski dvojac  Petrov-Grmoja je rezolutan da Komšić ne smije biti primljen u Zagrebu kao predstavnik hrvatskog naroda u BiH.

Ma zapravo bih se strašno (bosanski: právo) volio složiti s njima. Mislim na tezu prof.dr.sc. Mirjane da bi gospar Komšić kao „bosanski unitarist postao grobar države triju naroda“. Kao i s diskvalifikacijom g.Komšića od strane Metkovaca da ga se ne smije tretirati predstavnikom hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Jer on to i nije, on jest predstavnik BOSANSKOG NARODA, valjda najobespravljenijeg naroda  u (jugoistočnoj) Evropi. Kako gospar, a radije bih ga oslovio drugom i slutim da bi i njemu to bilo draže, Komšić, za razliku od prof.dr.sc. ima toliko političkog znanja da zna da je politika umjetnost (starodubrovački: umjeteonstvo) mogućega, kao i obrazovanja da zna čitati (dejtonski) Ustav BiH i po njemu skrojene izborne zakone , te kako, također za razliku od prof.dr.sc. Kasapović, ima čistokrvno (bosanski opet: právo) „hrvatokatoličko“ prezime, kandidirao se kao Hrvat, jer mu ustav ne dozvoljava da to učini kao Bosanac, e da bi pobijedio kao Bosanac, jer se Hrvatom ne osjeća i jer su ga kao takvog prepoznali i po treći put najvećim brojem glasova od svih ostalih kandidata nagradili predstavnici  najmnogoljudnijeg naroda u BiH – njegovoga Bosanskog (molim lektora da mi u ovom kontekstu pusti veliko početno slovo) naroda.

A da ni to bosanstvo i ti Bosanci nijesu ništa bitno različiti od okolnih balkanskih naroda, pobrinuo se uvjeriti nas njihov upravo izabrani predstavnik drug/gospar Komšić već u večeri izbornog trijumfa, kad je, umjesto da se kao „grobar države triju naroda“ npr. okomio na „Šumara“ iz Banja Luke i njegovu „Rapubliku Šumsku“ (kako im je tepao jedan pokojni beogradski portal), koji su u svom četničkom idiotluku ukinuli i puko ime bosansko; on je ko prstom u g..no (dubrovački: gomno) raspalio po pelješkom, odnosno hrvatskom odnosno evropski financiranom mostu.  Pa mu je s tim u svezi (srpski: vezi) jedan komentator s ovih prostora citirao Miloša Obrenovića, koji je navodno ovako ispratio prvog srpskog ambasadora u Carigradu: „ Idi na Portu i tamo da se kurčiš. Ali ako osetiš da je tvrdo, ti se čim pre odkurči. Zapamti, Porta je to!“ Nijesam sikur je li prispodoba dokraja adekvatna, intanto me pogustala.

Darko Kaciga Dubrovčanin

 

PS 1. Svaki je nacionalizam zlo. Osim bosanskog. Dok ne stasa do razine okolnih nacionalizama.

P.S. 2. Ceterum censeo…uostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3), a mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook