Priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU

Zastupnici Europskog parlamenta u okviru rasprave o Izvještaju o napretku Srbije usvojili su amandman o Srebrenici slovenskog zastupnika Igora Šoltesa.

„Parlament žali zbog ponovljenog poricanja genocida u Srebrenici od strane nekih srpskih zvaničnika; podsjeća ih da je puna saradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, i mehanizmom koji ga je naslijedio, također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka; naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU“ stoji u amandmanu Šoltesa koji je usvojen.

Nakon toga je usvojena rezolucija u konačnom tekstu sa 503 glasa za, 85 protiv i 47 suzdržanih.

Dobro se prisjetiti 31.marta 2010 .godine kada je u skupština Srbije usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici.

Isto tako dobro se prisjetiti kako se reagiralo iz manjeg entiteta BiH, RS, nakon usvajanja te Deklaracije, a i prisjetiti se svih tih opstrukcija koje se dolazile i iz države R.Srbije i njenog satelita, entitete BiH, RS.

31.Mart 2010.Godine

Kasno uveče, 31. marta 2010, Skupština Srbije je usvojila Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici.

Glasalo je ukupno 149 poslanika, a ,,za” deklaraciju se izjasnilo 127, protiv je bio 21, a jedan poslanik nije glasao.

Deklaracija je usvojena na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, ali se u njoj ne spominje se riječ “genocid” .

Parlament Srbije tom Deklaracijom izražava saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ta tragedija.

To je zvanično!

Ali, tome je prethodila tromjesečna diskusija, koja se očitavala kroz poznate istupe velikosrpskih nacionalista i umjerenih političkih srpskih snaga kojim je usvajanje ove Deklaracije bilo važnije u procesu približavanja Srbije Evropi, nego stvarna osuda zločina.

U toj diskusiji se nigdje i ne spominje genocid, osim u diskusijama članova Lige socijaldemokrata Vojvodine i liberalno-demokratske partije, kao i bošnjačke partije, koji su eksplicitno tražili su da se u tekstu Deklaracije događaji u Srebrenici jasno okfalifikuju i nazovu pravim i pravilnim imenom, genocidom.

Činjenice su neosporne da je ova deklaracija usvojena pod pritiskom spolja, ali postavlja se pitanje:,,Šta Srbija dobija za uzvrat?”

Isto tako je neosporno da su snage koje su ratovale i koji su željeli da ostvare taj vjekovni san o stvaranju velikosrpskog projekta ,,Svi Srbi u jednoj državi” još ne odustaju od tog plana.

To je odavno poznato, ali je zabrinjavajuće kako i dan danas obični građani Srbije još vjeruju da Srbija nije bila u ratu.

Pa zar ne znaju da je ta tkz JNA u svom procesu transformacije je promijenila samu kapu, a sve drugo je ostalo isto, i uniforme, i oružje, i samo se se prezvala u vojsku RS.

Trebali bi da znaju da je sva logistika za tu armiju, stizala iz njihove države.

Kažu da nisu znali za Sarajevo, Srebrenicu, pa vrijeme je da znaju da su granate koje su padale po Sarajevu dolazili iz logističkih centara iz njihove države.

Vjerovatno znaju da su autobusi koji su prevozili srebreničane do njihovog stratišta dolazili iz Srbije!

Nažalost, opet je bilo potrebno tri mjeseca da se donese Deklaracija o osudi zločina, ali i ne genocida kako je to potvrdio sud u Hagu!

Vjerovatno da i ova Deklaracija ne bi bila usvojena da nije dogovoreno na toj sjednici da se i usput pravi Deklaracija o osudi zločina na Srbima!

Evo kako ovu Deklaraciju prokomentarisali pojedinci iz javnog i kulturnog života Srbije:

Književnik Filip David:

„I ono što je u svemu tome zastrašujuće, to je što se vidi da se svest najvećeg broja poslanika zapravo nije promenila. Da su oni ostali na onom nivou na kome su bili početkom ’90-ih godina. Nekako se dobija utisak da ovih 20-ak godina mi tapkamo u mestu.“

 

Međutim, kada se spere gorki ukus nedolične skupštinske rasprave, ostaje činjenica da je Deklaraciju o Srebrenici usvojio srpski parlament. Ono što je dobro, kaže Nataša Kandić, je što ova Deklaracija postavlja okvir i za te utvare prošlosti:

„Ova država je priznala taj genocid. Prihvatila svoju odgovornost za to.

Pa i pod uslovom da nije upotrebila taj izraz već ga zakamuflirala, ovo je dovoljan korak. Ovo će biti prihvaćemo kao izvršenje obaveze na osnovu presude Međunarodnog suda pravde“, kaže Kandić i dodaje da je veoma važno kakve će ova odluka Skupštine Srbije imati efekte na Republiku Srpsku:

„Ona mora da ima u vidu da je Srbija priznala genocid. To je lekcija i za Republiku Srpsku i to će, po meni, uticati na promenu i javnog raspoloženja, stavova i mišljenja u RS.“

A na pitanje kakav će imati efekat na javnost u Srbiji, Nataša Kandić kaže:

„Mislim da je ovo maksimum koji može da iznese i javnost Srbije. Teško bi ona podnela kada bi cela Skupština bila u znaku jakog kritičkog preispitivanja. Bojim se da Srbija još uvek nije spremna za to.“

 

Filip David, međutim, ne veruje u neke suštinske pomake:

„Ja sam veliki pesimista da se tu nešto može izmeniti. Verujem da će tek kroz dve generacije, kada mladi ljudi budu mogli objektivno kroz činjenice da sagledaju šta se desilo, doći do promene svesti. Ali, bojim se da možda ni tada toga neće biti.“

(Tekst preuzet sa www.slobodnaevropa.org)

Reakcije Iz Rs Povodom Usvajanja Deklaracije

Usvajanje Deklaracije u Skupštini Srbije izazvalo je revolt u manjem entitetu BiH, u Republici srpskoj.

Svi su jednodušni u osudi tog usvajanja i ističu da takva Deklaracija nije za njih obavezujuća, a što su oni to i potvrdili odbijanjem da usvoje tekst rezolucije o zločinu u Srebrenici na sjednici Predstavničkog doma Skupštine BiH održanoj 07-04-10.

Međutim, u svojoj nebulozi premijer tog entiteta je naložio predstavnicima njegove partije koji djeluju u domovima skupštine BiH da predlože rezoluciju o kojom se osuđuje zločin Turske nad stanovništvom Jermenije, i da se rezolucijom zabrani ženama da pokrivaju lica u javnom životu BiH.

Pa koliko ima tih žena, vjerovatno na hiljade.

Nešto slično je i uradio i Ratko Mladić kad je izvršio genocid u Srebrenici, gdje je taj čin nazvao danom osvete Turcima.

Nevjerovatna sličnost, i ako je vrijeme drugo, ali izgleda da je najveći problem taj sindrom ,,turski”!

 

Na raznim konferencijama širom Evrope predstavnici RS kad govore o bezbjednosti u BiH i uvijek prismaču da je i BiH dio interesnog djelovanja AL Kaide i nekakve Zelene transverzale.

(Visoki zvaničnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Vlado Jovanić u skandaloznoj prezentaciji koju je održao na skupu EUROJUST-a u Pragu prošle godine prikazao je BiH kao državu iz koje dolazi prijetnja i u kojoj se „ukorenila El-Kaida“, saznaje „Dnevni avaz“.)

 

Koliko se govori o toj zelenoj transverzali, do sad bih sva BiH pozelenila!

Dodik  je veliki srpski nacionalist koji po svaku cijenu želi da naudi državi BiH.

I svaka njegova izjava je smišljena i provokativna.

Mnoge njegove izjave su fabrikovane tamo negdje preko Drine, a najčešće u kuloarima tkz ,,Oca nacije Srbije” Dobrice Ćosića.

Ćosić za Dodika kaže da je najizrasliji srpski političar.

Neupitno je da je Dodik vrlo cijenjen tamo negdje preko Drine. Uvijek se nalazi u društvu srpskih vodećih ličnosti, a posebno predsjednika Tadića.

I prije na dva dana od usvajanja ove Deklaracije, Dodik je bio u Srbiji u društvu Tadića. Vjerovatno da ,,diskutuju,, o košarci, jer su obojica ljubitelji košarke.

Politika Srbije je nedvosmislena, ona želi da po svaku cijenu skine kolektivnu ljagu sa srpskog naroda, što potvrđuje i ova Deklaracija, a istovremeno sa usvajanjem Deklaracije i dobije poene ka njenom putu ka evropskoj integraciji.

Na drugoj strani Srbija savjetujući Dodika i kompaniju, ako ne direktno, onda preko krugova bliskih vladi, kao što su Dobrica Ćosić i njegova elita, onemogućuje taj put BiH, jer stalnim opstruiranjem koji dolaze iz RS, ne može se naprijed.

Stalna Opstruiranja

Na plenarnoj sjednici Predstavničkog doma skupštine BiH, održanoj 07-04-10 odbačena je i prijedlog amandmana na Ustav BiH s ciljem eliminisanja diskriminaciskih ustavnih odredbi shodno odredbama Evropskog suda u Strazburu. Odbacuje se osnovno ljudsko pravo da svako može birati i biti biran na čitavoj teritoriji BiH.

Šta nije usvojeno?

Prosto rečeno, niko ne može biti  visoko pozicionirani rukovodilac ako ne pripada triju konstitutivnim narodima, Bošnjacima, Hrvatima i Srbima.

Zaista svašta!

Na drugoj strani kaže se da neko iz Vijeća Ministara opstruira sklapanje bileteralnog sporazuma o dvojnom državljanstvu između Australije i BiH.

(Izjava predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta BiH, Milorada Živkovića)

 

Ponovo svašta, ne kaže se koje su to opstrukcione snage koje ne žele da izmjene Zakon o državljanstvu i te famozne članove 4. i 17., a kojima se kaže da građanin BiH gubi državljanstvo BiH ako ima državljansto druge države, izuzev u slučajevima kad postoji bileteralni sporazum o dvojnom državljanstvu između BiH i određene države.

Pa zar nije jednostavnije promjeniti ova dva člana, nego potpisivati pojedinačne bilateralne sporazume, a i mnoge države u svojim pravnim praksama ne poznaju i ne primjenuju bilateralne sporazume  u ovakvim slučajevima.

Zar nije jednostavnije promjeniti ta dva famozna člana i navesti:

,,Da građani BiH bilo kakvim uslovima ne gube državljanstvo izuzev kako je to predviđeno zakonom”!

Kaže se da to nije stvar Zakona o državljanstvu, nego Ustava.

Pa zar je problem i to promjeniti, ako je u interesu zadržavanja građana BiH u svojoj evidenciji.

Nažalost, izgleda da to nije.

Ustav je tabu tema. Ne smije se dirati u tkz dejtonski ustav, jer je on viječan, bez obzira što večina BH građana to traži, jer prosto smatraju da se Ustav pravi prema njihovim potrebama. Ko to sve opstruira, pa one iste snage kojima je zajednička država BiH nametnuta i u kojoj oni žive po sili zakona, to je RS.

Na drugoj strani ne može se napraviti jedinstveni prijedlog Zakona o popisu stanovništva, a koji se planira da se održi 2011 godine.

Opet zbog tih istih opstrukcionih snaga koji želi da se popis napravi prema etničkim principima, i prema rezultatima rata.

Popisuju se rezidenti države, a to su građani koji žive najmanje jednu godinu na prebivališnoj adresi prije popisa.

Po tome onda 1.300.000 ljudi koji žive u dijaspori, neće biti popisani, jer nemaju taj status rezidenta.

Ko su ti građani?

Pa, to su oni isti koje su te reakcionarne snage protjerali sa tih prebivališnih adresa.

Prvo su ih protjerali, a sad žele da ih izbrišu iz popisa.

Kratko rečeno, etničko čišćenje ulazi u završnu fazu, brisanja bh-a građanstva iz državne evidencije!

Svašta!

Pa, prvo je normalno da se provede strategija povratka, kako bi se omogućilo svima da se u procesu održivog povratka vrate.

Opstrukcija za opstrukcijom, a izbori su planirani za oktobar.

Neka nam je dragi bog na pomoći!

 

Stanje Danas

Na kraju treba se zaključiti, ako se ima išta zaključiti, da je sve isto i da se nije ništa promjenilo kad su upitanju sinhronizovane osptrukcije koje dolaze iz R.Srbije i manjeg entiteta BiH,RS!

Faruk  Tičić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook