Bijeli golub ponovo (ne) leti 43/ 205: „U TEBI GORI PLAMEN, ALI GA DRINA GASI…“

Vlatko Zimmer (82) je znano ime tuzlanskog umjetničkog miljea. U prednovogodišnjem pismu prijateljski:

Pozdravljen dječače,                                                                                                                                

Moj dječače, da bude bolje-da ne bude gore odmah će biti boljke. Pročita KOLUMNU, zagolica me to što reče “Drina nije kriva”. Moj dječače, Drina je kriva za sve – ma nema stavke za koju Drina nije kriva, i nemoj to više nikad reći, bar nemoj da ja čujem. Vidim da u tebi gori plamen, al ga Drina gasi…ili možda vjetrovi Zapada.
Moraš se odlučiti, na prekretnici si sad, piši knjige otvori dušu- to imaš, niko ti uzeti ne može. Mora se znati da tvoja duša pati, spengo si je negdje, moraš znati da ljudi odlaze, jedan od razloga je i “DUHOVNA BIJEDA”, zato ti to govorim. ŽELIM TI SRETNU NOVU GODINU!
Srdačno pozdravljen,                                                                                                                            

Vlatko Zimmer


DO LJUDI JE: U pravu je perjanica Slovenske skupnosti Tuzla „da mi Drina gasi plamen“! Sve prohujale godine borim se da ne ugasi. A „dijagnozu“ boljke prvi davno  otkrio psiholog Cvijetin Lukić- na ispitu makao pitanja i da pričam o modrini rijeke na mojim slikama. I, (ne)važno da smo Ljubica Blagojević (sada Hodzić) i ja jedini položili.
I taj Safetov bazen da se, eto, umijem (i) obradovati. Pa i Vlatka kada sretnem. A tek koja radost kada odem u Zagreb kod Šahbaza Avdića i krenemo na „njegovo more“…
Eh, nije isto odrasti pored Jale ili „Kraljice rijeka“! Tako mladalački tepao i da sam njen sin. Zato bez Drine nije mogao proći dječiji roman „Dva splavara mala“, prvi kadar filma „Na brdu iznad grada“, koji „ovaj“ Zvornik sa ostalim krije!, onda cikus slika „Na Zelenoj rijeci- kraj Zelene rijeke“ (tri komšije sačuvale!) i- zadnje, najvažnije štampano i kako je knjiga dizajnirana.
„Nije rijeka ništa kriva. Tekla i teći će, nekud voda mora proći…“. Dalje ne treba- do LJUDI JE. Fale meni druge obale, pa i ta prekodrinska. Ali načekaćemo se boljih vremena i zato takav lik na trećem fotosu.
TARIK, FAIK, OMER, HAZIM..: Ima opis kako sam prvi put nakon rata (u)skocio – kao u majčinu utrobu! Slično i Mujo Avdić kad je došao iz Holandije. Snimio ga razdraganog kako izlazi. Voda pršti na sve strane i fotos stavio na plakat Susreta zvorničke dijaspore.
Kod nekog odmah ili kasnije „zakucka“ bolno. Zbog tog skoka i plivanja oprost tražim od sjena petogodišnjeg Tarika i oca mu Faika Čaklovice, koje su ubijene sa mosta bacili. Penzionera Omera Subašića u Zamlazu zaklali- sa podzide prevalili, zajedno sa Hazimom Hadžiavdićem- ispod mosta plutao i tek kod Kozluka nadjen…
A „ovaj“ Zvornik se pravi kao da se ništa nije desilo. Zato ona „četiri uslova“. Veliki je bio ljetošnji ulog i moglo desiti čudo – dovoljno pisano. U naredni ponedeljak pridodati: je li ili nije oko Bijelog goluba sve zadžabe? Grdna su ovo (ne)vremena, pa ako bude više koji će se zamisliti i to je već nešto.

P.S.
Sjene mosta u Drini i ostale fotose kolumni nije dozvoljeno koristiti bez odobrenja autora.
­­­­­­
_______                                                                                                                                              

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i portal BHDINFODESK, a mejlom šalje na 61 adresu.

 

Piše: Sead Hambiralović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook