“Ima jedna čudna i magična riječ koja se u ljetne dane ponajčešće čuje po našim bosanskim gradovima i selima, osobito onima iz kojih je tokom proteklog rata bilo obimnijeg emigriranja u inozemstvo.”
Ovako genocid nad Bosnjacima “akademski obradjuje” akademik Muhamed Filipovic-Tunjo, covjek sistema (samo ovaj put je pitanje kojeg sistema) koji treba da nas ubijedi da mi nismo poklani, da mi nismo silovani, da mi nismo bili u logorima, da mi nismo brutalno etnicki ocisceni te da uz to kazemo da nad nama nije izvrsen genocid vec da smo samo tako drage volje “emigrirali”. Na prvi pogled ovo bi “normalno” zvucalo da je to rekao “Nemanja Filipovic” ali je strasno zabrinjavajuce da te izrekao i u Nezvisnim novinama napisao akademik Muhamed Filipovic-Tunjo, i uz to se naljutio, kada mu na javnoj tribini u Skenderiji BIH dijaspora nije dala za pravo…U zelji da dobije sto veci publicitet napustio je okrugli sto. Dobio je publicitet ali se ovim potezom uklopio na kompletnu srpsku ujdurmu oko Manifestacije Dani bh dijaspore koju je svojom prepiskom i laganom prijetnjom “mi o tome vodimo računa i pažljivo pratimo Vaš rad.” otpoceo parlamentarac “Slavuj” (imate prepisku u prilogu) docekao primjer Spiric, a zvrsni zig dao Tunjo.
Tesko je povjerovati da se sve ovo slucajno desilo, pogotovo nakon sto je Tunjin pripremljeni komentar objavaljen u Nezavisnim novinam isti dan kada je bilo i otvaranje Dana bh dijaspore i kada je on ovo sve odradio…..
U zelji da dokucim zasto je ovo uradjeno, pozvao sam par svojih prijatelja u Sarajevu koji poprilicno prate Tunjine aktivnosti i oni su mi jednostavno rekli: “sta se cudis pa on je ovdje poznat kao najveci branitelj lika i djela Druga Micka = Dodika”
E sada sta je sljedeca stanica ove kampanje: vjerovatno da nas proglase emigracijom o kojoj smo slusali u proslom sistemu (ustaskoj ili cetnickoj koja zeli ubiti Druga Tita), odnosno mozda u nekoj daljnoj fazi da svi skupa budemo proglaseni Islamskim teroristima itddd…. Zato svi skupa dignimo glas i po ko zna koji put ponovimo zasto smi mi postali dijaspora i jednostavno ne dozvolimo da se to zaboravi a pogotovo nedajmo za pravo ekipi koju sacinjavaju: Slavuj-Spiric-Tunjo = DODIK
Špirić odbio uvrstiti izjašnjavanje o novcu za “Dane bh. dijaspore”
26.7.2007.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić ponovno je odbio u dnevni red današnje sjednice uvrstiti Prijedlog odluke o odobravanju finansijskih sredstava za održavanje manifestacije “Dani bh. dijaspore“, koji je predložio ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović, saopćeno je iz Kabineta ministra Halilovića.
Ministar Halilović podsjeća da je Prijedlog odluke, uz sva prethodna potrebna mišljenja, dobio podršku Odbora za unutarnju politiku Vijeća ministara.
“Predsjedavajući Špirić i ministar Puhalac bili su protiv uvrštavanja Prijedloga ove odluke u dnevni red današnje sjednice i time blokirali mogućnost efektivne saradnje Vijeća ministara BiH sa Svjetskim savezom dijaspore (SSD) BiH tokom održavanja manifestacije “Dani bh. dijaspore“, koja je počela jučer u Sarajevu”, navodi se.
Ovakav postupak predsjedavajućeg Špirića izražava, ističe se u saopćenju, njegovo negiranje problema više od milion prognanih i raseljenih bh. građana u dijaspori, odnosno blokiranje poštivanja njihovih ljudskih prava u pogledu povratka, dvojnog državljanstva, kulturne i privredne saradnje s maticom. Dakle, sami legitimitet ove kategorije građana BiH.
“Ovakav samovoljni akt predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH stvara pogrešnu predodžbu o negativnom odnosu i nebrizi BiH o gotovo četvrtini njenih građana koji žive izvan domovine, a čiji je on čelnik izvršne vlasti, koja treba raditi na rješavanju vitalnih pitanja više od milion građana BiH koji imaju status dijaspore”, navodi se.
Prema Prijedlogu odluke o odobravanju finansijskih sredstava za održavanje manifestacije “Dani bh. dijaspore“ predviđena je jednokratna finansijska pomoć od 15.000 KM za organiziranje i održavanje manifestacije “Dani bh. dijaspore“.
(Fena)
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Fenomen dijaspore
Muhamed Filipović 25.07.2007 22:42 (NEZAVISNE NOVINE)
Ima jedna čudna i magična riječ koja se u ljetne dane ponajčešće čuje po našim bosanskim gradovima i selima, osobito onima iz kojih je tokom proteklog rata bilo obimnijeg emigriranja u inozemstvo.
Ta riječ, po svom značenju u našem narodu gotovo nepoznata jer je grčkog porijekla, a po zvučnosti neobična, već svojim zvukom izgleda fascinira mnoge naše ljude, osobito one koji cijele godine sjede besposleni, navidaju o svemu i svačemu po lokalnim kafanama, petkom se iskupljaju po obnovljenim džamijama i oko crkava i čekaju da se pojavi neko ili da se dogodi nešto, što bi ih probudilo iz letargije.
Tako prolazi vrijeme dok ne dođe ljeto i dok se ne čuje ta čarobna riječ – dijaspora i ne pomole dijasporci u svojim velikim kolima i sa, za naše prilike, dosta novca u džepovima. U zadnjih nekoliko godina proputovao sam cijelu Bosnu i Hercegovinu. Snimao sam obimnu seriju o našoj lijepoj zemlji i bio od Duži u Travuniji i od Rudog na Limu, do Bosanske Rače na Savi i do rodnog mi kraja u Bosanskoj Krajini, na Sani i Uni, ali i u ženinoj postojbini u Zapadnoj Hercegovini. Tu sam prvi put čuo i osjetio posebno značenje riječi dijaspora.
Ljetno doba, za razliku od normalnih zemalja gdje je to doba intenzivnog rada, u našoj gotovo opustjeloj zemlji jer se gotovo sve njeno stanovništvo slilo u gradove, predstavlja period smanjene aktivnosti, čak i u odnosu na uobičajenu standardu aktivnost koja je kod nas bila uvijek mala zbog nedostatnog ekonomskog razvoja. U toj praznini svake vrste čuje se ta čarobna riječ koja znači nešto novo, nešto što mijenja ustaljeno stanje i ponašanje. Dolaze naši ljudi koji žive u izbjeglištvu, kako se to što se njima dogodilo prirodno zove, odnosno u emigraciji, ako su tamo etablirani, tj. zaposleni i ako su na trajan način riješili egzistencijalna pitanja. Ti ljudi su dijaspora.
Oni unose neku živost u ljetnu čamotinju naše provincije. Dolaze u automobilima, što većim i boljim (često i iznajmljenim za tu priliku), dovode familije i dolaze da pokažu kako su uspjeli u tom nekom dalekom svijetu u kojem sada, eto, zadovoljno i sretno žive. Prestali su kukati da im je tamo gore, jer eto izgaraju od čežnje i nostalgije za rodnim krajem. Uživaju u svojoj nadmoći nad nama koji ovdje životarimo.
Oni se nazivaju dijaspora i ta riječ, u kontekstu njihovog značenja i uloge u našim životima, odista nema više nikakve veze sa svojim prvobitnim značenjem, tj. oni nisu dio našeg naroda koji se iselio, planski i s ciljem da tamo gdje živi, gdje obitava, stvori uvjete života u kojima bi živio na sopstvenom tradicijom određen način u smislu kulture, tradicije i ukupnog načina života.
Oni ne stvaraju mjesto na kojem bi njihove kultura i tradicija nastavile da žive svoj originalni život, dakle u smislu onih ideala koji su ih eventualno vodili i bili sadržaj njihovog života na rodnom tlu. To nisu tadašnjim egejskim i mediteranskim svijetom rasijani Grci ili Jevreji koji su prognani iz Palestine i koji su tražili svoje mjesto pod suncem, ali su svagda i na svakom mjestu na kojem bi se skrasili u duši i srcima, tokom dvije hiljade godina, nosili ideju povratka Hramu i Jerusalimu. To nije, dakle, dijaspora u njenom originalnom značenju, nego jedna nova vrsta postojanja.
Naši ljudi koji su zapravo emigranti u drugim zemljama. Nije ovdje važno kako su i zbog čega su to postali, ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naši ljudi koji su emigrirali i sada žive u drugim zemljama po drugim a ne našim zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i postaju postepeno ali sigurno za nas stranci, naši ali stranci, ako ne oni sami, a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci.
Logika života je neminovna i nikakve velike i zvučne riječi i njihova nejasna značenja ne mogu skriti golu istinu, koja već sada izvire iz svih pora života, a to je da smo mi već i sada, za, evo, jedva dvanaest ili petnaest godina postali dva svijeta. Jedan svijet su oni koji u ljetno doba dođu da bi nam pokazali da su u tuđem svijetu uspjeli, dok mi u svom svijetu, u svojoj zemlji i unutar svojih uvjeta života, eto, živimo tako da nam treba pomoć, a oni nam žele pomoći.
Tako naši dijasporci dođu, poneko oženi sina ili uda kćer, jer tamo negdje daleko djevojke neće da znaju za muževe roditelje, mnoge neće ni da rađaju, a da rade po kućama itd. nema ni govora, pa je za svaki slučaj bolje naći neku našu, dok se i ona ne ohavijesti i ne postane moderna u gledanju na žensko pitanje.
S druge strane, naše djevojke, koje žive u čamotinji neravnopravnosti i beznađa nezaposlenosti i svake druge bijede, jedva čekaju da se udaju u taj neki daleki i svakako ljepši, kako misle, svijet, pogotovo ako kandidat živi u atraktivnoj zemlji i ima veliki automobil. Sve drugo je puka priča, loša politika i obmana.
Najbolje što bi za sve nas ovdje mogli učiniti naši ljudi koji žive u emigraciji bi bilo da tamo gdje su odabrali da žive postanu uvaženi, ugledni i po mogućnosti dobro stojeći ljudi. To bi i za njih, ali i za nas bilo najbolje. Ostavimo se velikih riječi i pogotovo praznog rodoljublja. Za rodoljublje su svi imali šansu i nikakvo naknadno rodoljublje nije nam više potrebno, a trebalo bi i znati koju i kakvu to Bosnu i Hercegovinu svako od nas voli
|
||
| MANIFESTACIJA „DANI BH DIJASPORE“ OD 25. DO 29. JULA U KOMPLEKSU SKENDERIJA | ||
| SARAJEVO, 23. jula (FENA) – U kompleksu „Skenderija“ u Sarajevu od 25. do 29. jula bit će održana manifestacija „Dani bh. dijaspore“. Zajednički je organiziraju Svjetski savez dijaspore BiH i Centar „Skenderija“ Sarajevo. Programski će biti obuhvaćene sve oblasti i segmenti društvenog života i stvaralaštva s naglaskom na naučno-obrazovnu oblast, kulturno-umjetničko stvaralaštvo, turizam, pitanja života mladih u BiH i dijaspori, sport, zabavu i razonodu. Cilj je da se na jednom mjestu okupe stvaraoci iz dijaspore i BiH te zajednički predstave svoj rad građanima BiH.„Ovom manifestacijom će dijaspora prvi put sama sebe predstaviti građanima u domovini. To je prilika da pokažemo da smo mi građani ove zemlje, Bosanci i Hercegovci i da smo sačuvali naše kulturno blago“, kazala je na pres-konferenciji u Sarajevu predsjednica Svjetskog saveza dijaspore BiH Senada Softić-Telalović. Manifestacija će biti otvorena u srijedu u 11.00 sati. Obuhvata, među ostalim, javne tribine, umjetničke izložbe, humorističko-zabavni program, koncert narodne i zabavne muzike, filmske projekcije, predstavljanje privrednih subjekata, sportske aktivnosti i sl. Predsjednica Saveza je istaknula da se ovakav projekt neće moći nastaviti ukoliko ne bude integriran u zajedničku akciju između ovog saveza i institucija u BiH. Naglasila je kako trenutno u BiH postoji „maćehinski odnos prema bh. dijaspori“ zbog čega strahuje da bi za deset godina moglo nestati interesovanja dijaspore za ovu državu, pogotovo kod dolazećih generacija, koje se sve više asimiliraju u strane države. „Moramo mi izgraditi neke relacije koje će njima pomoći da nastave tradiciju da je dijaspora sastavni dio BiH, a ne njen odvojen dio“, upozorila je Softić-Telalović. Na pres-konferenciji je izraženo očekivanje da će državni ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović održati obećanje dato 23. aprila i za organiziranje i održavanje manifestacije „Dani bh.dijaspore“ dati jednokratnu novčanu pomoć od 15.000 KM. „U jučerašnjem razgovoru Halilović nam je kazao da njegovo ministarstvo neće odustati od te pomoći za manifestaciju, a mi smo kazali da tražimo da se to ispoštuje“, kazala je predsjednica Saveza. Prijedlog odluke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH predviđa jednokratnu finansijsku pomoć od 15.000 KM za održavanje manifestacije „Dani bh. dijaspore“. Međutim, taj prijedlog je 19. jula predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić odbio uvrstiti u dnevni red sjednice. „Dani bh. dijaspore“ bit će održani pod pokroviteljstvom članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Harisa Silajdžića te Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. (Fena) gk/mb |
Poruka poslanika Jovicica vjerovatno meni
—– Original Message —–
>> From: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
>> To: <bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
>> Cc: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
>> Sent: Friday, July 20, 2007 3:47 PM
>> Subject: Odgovor na vaša stalna pisma.
>>
>>
>> Naravno da ništa nemamam protiv aktivnosti vaše asocijacije koja se
>> >predstavlja kao beha “dijaspora”. Za celu BiH, bilo bi dobro da
>> postoji >multietnička i multinacionalna i jedinstvena beha dijaspora.
>>
>>> No, sasvim je jasno da to ne postoji i da se radi o bošnjačkoj
>>> dijaspori, koja >je da ponovim legalna i legitimna organizacija i koja
>>> može da predstavlja samo >jedan narod, a to je bošnjački. Ali, ta
>>> organizacija nema nikakvo pravo da se >predstavlja kao beha dijaspora,
>>> jer bi u tom slučaju impliciralo da su u toj >asocijaciji zastupljeni i
>>> Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i ostali gradjani BiH.
>>> A, to je i vama jasno da to nije slučaj. Zato vas molim da prestanete
>>> da
>>> >nas “bobardujete” sa vašim pamfletima i raznim zahtevima, jer je
>>> sasvim
>>> jasno >da od srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH,
>>> nijedan vaš >projekat nikada neće dobiti našu podršku, jer u vašim
>>> programima i raznim >aktivnostima nisu zastupljeni i interesi srpskog,
>>> hrvatskog i drugih, osim
>>> >bošnjačkog naroda.Dakle, samo je kontraproduktivno što nam putem
>>> beha servisa >prosledjujete svoje materijale, jer od nas nikada nećete
>>> dobiti bilo kakvu >podršku za vaš rad. To je uzaludan posao i od toga
>>> nećete imati nikakve >koristi, pogotovo što su srpskom narodu poznati
>>> ciljevi i aktivnosti vaše >asocijacije.
>>
>>> Pozdrav!
>>
>>> Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH
>>
—————————————————————————————————————————————————————————————————–
Moj odgovor
—– Original Message —–
> From: “BHD-Infodesk” <bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
> To: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> Sent: Friday, July 20, 2007 8:08 PM
> Subject: Re: Odgovor na vaša stalna pisma.
>
>
>> Gospodine Slavuj moj odgovor pocecu sa vasom recenicom
>>
>> “Ali, ta organizacija nema nikakvo pravo da se >predstavlja kao beha
>>> dijaspora, jer bi u tom slučaju impliciralo da su u toj >asocijaciji
>>> zastupljeni i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i ostali gradjani BiH.”
>>
>> Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine je zbog takvih recenica i
>> registrovan u Velikoj Britaniji gdje vlada istinska demokratija i gdje
>> pjesme “slavuja” niko ne shvata ozbiljno.
>>
>> Drugo statut Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine je vrlo jasan
>> i on glasi : Clan Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine moze
>> biti
>> organizacija ciji clanovi priznaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju
>> domovinu.
>>
>> Trece Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine je organizacija
>> okrenuta buducnosti, demokratiji i gradjanskom drustvu naravno sve po
>> uzoru na zemlje u cijim parlamentima ne odzvanja “pjesma slavuja”.
>>
>> Za kraj nesto licno moram vam reci da je “Slavuj iz Mrcajevaca” mnogo
>> bolji pjevac od vas. Tako divno je pjevao pjesmu “Pozdravi je
>> pozdravi”…..
>>
>> Pozdrav iz kisovite Engleske
>>
>> Namik Alimajstorovic
>> www.bosniaappeal.org
>> Prva dopunska internet skola
>> na bosanskom jeziku
>> Tel: 0044 (0) 7754191587
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Ponovo Slavuj
—– Original Message —–
> > From: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> > To: “BHD-Infodesk” <bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
> > Cc: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> > Sent: Friday, July 20, 2007 10:59 PM
> > Subject: Re: Odgovor na vaša stalna pisma.
> >
> >
> > Poštovani gospodine Alimajstoroviću,
> >
> >
> >> Naravo da mi ne pada na um da se sa Vama prepucavam ili da Vam namećem
> >> svoje mišljenje, no želim da Vam kažem da za Bosnu i Hercegovinu
> >> apsolutno nije važno što “Slavuja” niko u Velikoj Britaniji ozbiljno ne
> >> shvata! To pogotovo nije važno za srpski narod u Bosni i Hercegovini, a
> >> još više u Republici Srpskoj, koja je dio BiH. Najvažnije je da
> >> “Slavujeva pjesma” se mora uvažavati u Bosni i Hercegovini.I ne samo
> >> moja “pjesma”, već svih srpskih predstavnika u zajedničkim organima
> >> BiH.Bez saglasnosti srpskog ili hrvatskog ili bošnjsčkog naroda u BiH se
> >> ništa ne može odlučiti ili donijeti bilo kakva odluka na štetu bilo
> >> kojeg drugog ili trećeg naroda u BiH, dakle ovdje. A, moram Vam priznati
> >> da Vam zavidim što uživate u Engleskoj demokratiji.
> >
> > Znam ja dobro kakva je demokratija u Velikoj Britaniji, ali i Vama
> > je jasno da BiH nije Velika Britanija, nažalost. Srpski narod, a
> > p ogotovo Republika Srpska priznaju BiH, kao državu, ali samo ako je u
> > BiH priznata i Republika Srpska kao njen sastavni dio. Ništa ni manje,
> > niti više. I šta je tu sporno? Sporno je to što to Vama ne odgovara.
> > Ali, to je Vaš problem i mi o tome vodimo računa i pažljivo pratimo
> > Vaš rad.
> >
> > Ja sam Vam samo pisao da uzalud na naše srpske parlamentarne mejlove
> > ne šaljete svoje pamflete, programe, prijedloge, zahtjeve, razne
> > ideje, jer nikada nećete za takve aktivnosti dobiti našu srpsku
> > podršku. O tome se radi! Zašto? Pa, zato što u Vašoj asocijaciji nisu
> > zastupljeni Srbi, niti Hrvati. Niko Vama ne može osporiti da se Vi
> > zalažete za Vaše ideje, jer je to demokratija, ali nikada ih nećete
> > sporovesti bez naše volje, što je takodje demokratija.
> >
> > Zaista nemate razloga za ljutnju, a pogotovo nemate razloga za
> & gt; omalovažavanje jednog državnog poslanika.
> >
> > Nažalost, kod nas ovdje su paklene vručine koje stvaraju ogromne
> > probleme u svim sferama života svim narodima, jer Bog nije selektivan
> > ni prema Bošnjacima, ni prema Srbima, ni prema Hrvatima, ni prema
> > svakom dobronamjernom čovjeku.
> >
> > Bosna i Hercegovina je i sada država njenih gradjana, ali nikada se
> > neće moći zaobići i postojanje nacija i naroda. Dakle, BiH je država
> > tri konstutitivna i ravnopravna naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata i
> > naravno ostalih koji ovdje žive.
> >
> > I ja ću Vama nešto lično da kažem. Ja odlično pjevam narodne pjesme,
> > naravno i sevdalinke i nemate potrebe da se uzbudjujete zbog bilo
> > čega. Vaša asocijacija sa riječima zaista izvanredne pjesme i još
> > boljeg pjevača Miroslava Ilića – “Pozdravi je pozdravi” nikada neće
> > biti u smjerena na nestanak Republike Srpske!
> >
> >
> >> >> Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH
> >
———————————————————————————————————————————————————————————————————
Moj odgovor Slavuju
> From: bhdinfodesk@tiscali.co.uk
TO: slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba
> Date: Sat, 21 Jul 2007 09:38:13 +0100
Postovani gospodine Slavuj
> >
> > meni je stvarno zao sto cu vas morati razocarati i i ponoviti da u
> > Svjetskom savezu dijaspore Bosen i Hercegovine ima mnogo clanova koji nisu
> > Bosnjaci i koji zauzimaju znacajne funkcije u radu Saveza. Naravno ni njih
> > puno ne interesuje “slavujeva pjesma”
> >
> > Recimo gospodine Slavuj meni nije naum palo da reagujem na vase mnogbrojne
> > istupe niti me nesto mnogo iznenadilo vase nedavno slikanje sa
> > Ivanicem i Dodigom u Bratuncu. to je vas izbor i vase pravo………
> >
> > Prema tome vi dobro znate da ce u Bosni Hercegovini biti onako kako ce
> > biti da da o tome sigurno sami nece odlucivati niti Slavuj niti Namik niti
> > svi ti koje ste pobrojali vec ce biti onako kako “babo” ili “tata” kaze,
> > kao i do sada………
> >
> > Ove informacije koje vi nazivate pamfletima Svjetski savez dijaspore Bosne
> > i Hercegovine salje svim clanovima Parlamenta BIH i cudno je da to samo
> > vama smeta kada vec kazete “mi o tome vodimo računa i pažljivo pratimo
> > Vaš rad.” pa jednostavno mi vam pomazemo da lakse pratite nas
> > rad…………
> >
> > Za kraj opet nesto oko pjesme: Britanska demokratija prosle godine je fino
> > opustila gospodina Mladen Ivanica koji je u jednom restoranu u Londonu
> > uzivao u pjesmi Halida Beslica “Poljem se siri miris Ljiljana” koju je
> > samo za njegovu dusu izveo gospodin Zaim Pasic, to je popraceno burnim
> > aplauzom oko 20 prisutnih Bosanca i Hercegovaca a takodje aplauz je dobila
> > i zgodna sekretarica-pratilja gospodina Ivanica koja je odlicno otpjevala
> pjesmu “Zajdi zajdi” Mozda cak negdje u svojoj arhivi imam i fotografije
> > sa tog druzenja.
> >
> > Ako kada budete dolazili u Britaniju javite se da i vas malo opustimo….
> >
> >
> >
> > Namik Alimajstorovic
> > www.bosniaappeal.org
> > Prva dopunska internet skola
> > na bosanskom jeziku
> > Tel: 0044 (0) 7754191587
From: nihad filipovic
To: BHD-Infodesk
Sent: Saturday, July 21, 2007 2:52 PM
Subject: RE: Odgovor na vaša stalna pisma.@ slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba
Namik
Slavuj je ptica plemenita ali bogami ovaj kao da je cavka kakva. Pjesmica mu brate fajtinjava i otpjevana po matrici lud zbunjenog: kao da se od rata naovamo nista nije desilo; Cuj nista se nemoze rijesiti bez volje ovog ili onog naroda u BH. Eh, otkrio Slavuj toplu vodu. Pa ko kaze da moze i da hoce? Samo, lopticu treba vratiti koliko je moguce na stanje prije rata jer je rat nasilje i sve proizvedeno onim ratom je prema tome nasilno pa tako i RS.
Nego, Namik prije bilo kakve diskusije sa Slavujem ili bilo kojim aktivnim politicarem u BH kao princip u radu trebalo bi uvesti pravilo – daj jarane pokazi imovinski karton sa stanjem prije nego si dosao na funkcuiju i sada kada si godinu, dvije, par godina, deceniju, manje vise nije bitno, u vlasti i u slasti.
Neznam covjeka apsolutno, ali sudeci po pjesmici koju pjeva ili je covjek glup, a to necu da vjerujem ili jednostavno brani ono sto je i on i sva ta turbo populisticka vrhuska sto se krije iz naroda stekla u ratnom, a dogradila, razvila, uvecala i tako to, u poratnom periodu.
Eto toliko pa pa ako hoces proslijedi do Slavuja.
Nihad Filipovic
Љta se krije iza sukoba akademika Filipovića sa predstavnicima bh. dijaspore?
MONSTRUOZNI ALIBI ZA ETNIČKO ČIЉĆENJE?
Uradio sam intervju sa svojim sugrađaninom, akademikom prof. dr. Muhamedom Filipovićem 11. novembra proљle godine i on je publiciran na Orbusu, u NUR-u (od njih i naručen), BOSNA MAGAZINE (Sidney) i joљ nekim sajtovima. Mnogi su mi neposredno čestitali na istom, a ja bih im, uz zahvalnost, odgovarao da zasluge za to pripadaju mome sagovorniku, koji je, kao i uvijek, bio elokventan i informativan, a retorika mu je bila intonirana sa snaћnim patriotskim nabojima, naročito lokalnim – banjalučkim. Između ostaloga, postavio sam mu i slijedeće pitanje:
Milorad Dodik opstruira većinu reformskih procesa u naљoj zemlji i svojom retorikom, koja postaje konstanta, djeluje politički љtetno po drћavu Bosnu i Hercegovinu. Љta bi mogao da bude penicilin za tog moćnika iz Laktaљa, odnosno ko bi mogao i trebao da mu stane na put?
… i dobio odgovor ciji prvi dio ovdje i sada citiram:
Prof. FILIPOVIĆ: A љta ste Vi, Bedrudine, mislili da će raditi jedan Milorad Dodik iz Laktaљa? Pa Vi znate da su se oni svi doselili iz Kninske Krajine, Dalmatinske Zagore i iz Like na naљe zemlje u Bosanskoj Krajini i najzad i u Lijevče Polje, tj. da su zaposjeli oduzete zemlje banjalučkih aga i begova, one koje su nam oduzete tokom dvaju agrarnih reformi (1919. i 1946. godine). Svaki prekodrinski i prekosavski Srbin sanja jedino to kako da se domogne neke zemlje i da jednom prilikom i nekako dospije u Beograd i kako da postane značajna ličnost srpske politike i mitologije. To je, naћalost, bilo najlakљe postati tako da izvrљite neko značajno
nacionalno djelo-atentat ili dignete ustanak i popalite begovske čardake i pobijete ljude. Zbog toga su oni bili ustanici, atentatori, četnički koljači i izvrљioci najcrnjih planova politike srpske ekspanzije prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. To su, osim toga, u pravilu seljačka djeca, a pravi Srbi građani, oni koji su sa nama ћivjeli stotinama godina u miru i prijateljstvu, a koje i Ti Bedrudine dobro poznajeљ iz dana kad smo ћivjeli kao ljudi a ne kao zvijeri љto nam se dogodilo 1992. godine. Ti ljudi su bili u svakom pogledu i civlizacijski i kulturno i politički drugačiji od onih Srba s kojima smo se suočili u vrijeme njihove strahovlade u naљem gradu, ali njih, naћalost, odavno viљe nema u srpskoj politici. Bili su to Ljubibratići, Masleљe, Boћići, Surutke, Dimitrijevići, Popovići, Vranjeљevići, Tomani, Jankovići, Stričevići i druge brojne srpske građanske porodice……
FENOMEN DIJASPORE
Muhamed Filipović 25.07.2007 22:42 (NEZAVISNE NOVINE)
Naљi ljudi koji su zapravo emigranti u drugim zemljama. Nije ovdje vaћno kako su i zbog čega su to postali, ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naљi ljudi koji su emigrirali i sada ћive u drugim zemljama po drugim a ne naљim zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i postaju postepeno ali sigurno za nas stranci, naљi ali stranci, ako ne oni sami, a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci….
Dakle, po Tunji nije vaћno kako smo mi to postali to љto jesmo, ma kako nas zvali – dijaspora, emigracija, prognanici, izbjeglice, muhadћiri… A, to je upravo u ovoj priči i najvaћnije! Da podsjetim akademika da je veoma vaћno da je iz moje i njegove Banja Luke bukvalno prognano ili moralo izbjeći prislini rad na kopanju rovova, hapљenja, premlaćivanja, poniћavanja i na kraju krajeva da bi spasili gole ћivote koji su na tadasnjoj “banjalučkoj berzi” dostigli vrijednost jednog četničkog metka… preko 80 hiljada domicilnih Boљnjaka i Hrvata, čime je Banja Luka postala najprognaniji grad bivљe Juge. To љto po njemu nije vaћno jeste zato љto piљe za novinu kojoj tako neљto odgovara. A odgovara joj zato љto odgovara Mili Dodiku. Ne piљe Tunjo dћabe, ne bojte se. Sramno! Dalje, itekako je vaћno, profesore Filipoviću, reći i ponoviti po hiljaditi put, svakodnevno i do kijametskog dana љta se desilo u Bosni od 1992-1995 godine – treba spominjati i Omarsku, i Keraterm, i Trnopolj, i Manjaču.., i Heliodrom, i Kulu… ma sve, sve , sve… treba spominjati Srebrenicu…, masovne progone stanovniљta, spaljena sela, sruљene dћamije.. i da ne nabrajam.
Na Okruglom stolu u povodu Dana bh. dijaspore odrћane u Sarajevu, prof. Filipović je rekao da su “i njega tjerali ali da nije otiљao” (ali je potom demostrativno otiљao sa skupa). Ko je to njega i odakle tjerao, molim vas?! Iz Berna ili Londona? No, stvari se mogu sada definirati tako љto je viљe nego jasno da je u pitanju koordinirana kampanja Dodikove političke oligarhije, medija i onih koji su pristali da učestvuju u tom prljavom projektu – u konkretnom slučaju prof. Filipovića, protiv nas nekoliko stotina hiljada bh. građana koji smo od 1992-1995 bili targetirani za likvidaciju ili etničko čiљćenje, kako bi se zadovoljili genocidni hegemonistički projekti naљih komљija i susjeda. Nije slučajno u ovo kolo i na neposredan način ovih dana bahnuo i izvjesni Slavko Jovičić, zvani Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj skupљtini BiH, Nikola Spirić koji odbija da uvrsti u dnevni red Prijedlog odluke o odobravanju financijskih sredstava za odrzavanje manifestacije “Dani bh. dijaspore”.. Uostalom, nije slučajno da se ni iza brda ne nazire Ministarstvo za dijasporu.. niti je slučajno da postoji genocidni Zakon o dvojnom drћavljanstvu… Sve su to segmenti jednog te istog monstruoznog projekta, odnosno njegove zavrљne faze.
Nastupi poput ovog Filipovićevog, osim љto sluћe velikosrpskom projektu, idelano koincidiraju i korespondiraju sa aktuelnim globalnim (čitaj: Bushovim) ratom protiv “islamskog terorizma”. Logika kaћe da su za takve radnje (terorističke) potrebni ljudi, znači teroristi, a zbog onog prefiksa trebaju joљ da su i sljedbenici islama. I, ako nisu iz Saudijske Arabije i sličnih zemalja, onda je poћeljno da su iz Bosne. Hoće li se, ne daj Boћe, obistiniti zloslutna ali konstruktivna teza gospodina Alimajstorovića da…” za koju godinu bice u pravu љto su izvrsili etničko čiљćenje, jer su čistili teroriste….” Ali, ni Bog nam neće pomoći ako sami prethodno ne prepoznamo odakle zlo (i dalje) dolazi, ko su mu protagonisti, kolaboranti i sl. te ako se organizirano, ali nepokolebljivo ne budemo borili da ih raskrinkamo i zaustavimo u njihovim prljavim namjerama.
Problem bh. dijaspore je jedna izuzetno sloћena tema i zahtijeva znanstveni pristup (bez politiziranja) sa mnogostrukih aspekata. Za tako neљto trebaju stručni, objektivni i nezavisni ljudi. To sigurno nisu oni koji, poput rečenog Tunje, minimiziraju ili čak ignoriraju uzroke naљega progonstva (kako se ne bi liječile posljedice), kao љto to nisu niti oni, poput reisa Cerica koji, polaganjem kamena temeljca za boљnjačku dћamiju (naravno, jesam za gradnju dћamija, ali ne onih iza kojih stoji prljava politika!) u Sijetlu (Seattle), poručuju Boљnjacima: “Ostajte preko bare i љaljite nam pare”!
Na samom kraju da podsjetim pojedine sujetne, osvetoljubive,nedosljedne i neprincipjelne kongresmene da sam intervju sa Tunjom Filipovićem uradio po zahtjevu redakcije lista za koji sam tada pisao, a da mi nije bitno jesam li ili nisam zbog toga vaћan. O tome neka se odrede čitaoci. No, vaћno je da, za razliku od kongresmena, nisam mijenjao kurs i da sam bio i ostao konzistentan u svojim političkim glediљtima koja javno iznosim – u kontinuitetu. Također, nisam se doveo u priliku da zbog mijenjanja stava o Silajdћiću, naprimjer, (za 360 stepeni) piљem drugu knjigu. A takvi se ubiљe govoreći o kredibilitetu i kunu se njime. Kao љto se i poslenica najstarijeg zanata na svijetu kune u poљtenje, ili zatvorenik u slobodu. “Ne daj Boћe da su neki od takvih joљ zasjeli u bh. vlast…”, љto bi, u trenucima iskrenosti, rekao uvaћeni Sven Rustempaљić.
Rekoh u uvodu da su neki s oduљevljenjem prihvatili taj intervju. Međutim, bilo je i onih koji su se sa skepsom odredili prema istom jer upozoriљe da je “sve to Tunjo lijepo rekao, ali kamo sreće da i sam prakticira tako neљto u svome ћivotu, odnosno daj Boћe da, po tradiciji, ne obrne ćurak…” Poћelio sam da takvi ne budu u pravu. Ali…
… ali, nekoliko mjeseci kasnije, nakon љto je taj isti Tunjo ovako zborio o Dodiku, ruralnim Srbima i četnicima, postao je kolumnist lista kojeg kontrolira niko drugi nego moćnik iz Laktaљa. Jeste, o takozvanim Nezavisnim novinama je riječ! Bio sam preneraћen tom činjenicom. Koliko god je vaћno љta i kako se piљe u nekim glasilima, jednako vaћno je, pogotovo danas i pogotovo u Bosni, za koga se piљe. Morao sam da progutam gorku pilulu i prihvatim istinu da se, pored onog čvarak-piskarala i klepetala (Sead Fetahagić), listu Dodika i njegovih nacionalsocijalista prodao i moj poznati sugrađanin Muhamed Tunjo Filipović. Tuћno i ruћno! Spomenuh gore da koliko god da je vaћno љta se piљe, vaћno je i gdje se piљe. U ovom konkretnom slučaju to ide jedno s drugim. Naime, ako se piљe za list onoga koji razvaljuje Bosnu i koji provodi jednu od posljednjih faza etničkog čiљćenja (Boљnjaka i Hrvata, naravno), koji morbidno i bezosjećajno ne dolazi u Srebrenicu 11. jula, jer ne prizna da se tamo desio masovni zločin i genocid, ali koji sutradan dolazi u taj gradić da salutira četničkoj brigadi.. i tako dalje i tako dalje…, onda se piљe ono љto njemu – Dodiku, odgovara. Evo kako Tunjo piљe u kolumni od 25. jula ove godine, naravno za NN:
Bedrudin GUЉIĆ
Akademikovo posrnuce
Dobro se sjecam i Bedrudinovog intervjua sa M.Filipovicem, a iščitao sam i još mi odzvanja u ušima i taj skorašnjeg teksta M.F. o dijaspori objavljan u banjaluckim “Nezavisnim novinama”. I koliko sam i sam Filipović, bio ponosan na onaj Muhamedov intervju g. Gušiću, toliko sam bio deprimiran i razočaran njegovim stavovima , okoli kere iskazanim u njegovom skorašnjem osvrtu u Nezavisnim. Ja sam odmah odreagirao slanjem jedne poruke na te novine jer sam sutradan putovao i nisam imao vremena za širi osvrt….Ukratko, bio sam šokiran onim što se želi proturiti ko biva ozbiljan osvrt na stanje BH dijaspore iz pera jednog od naših najuglednijih akademika i znanstvenika. A poruka je bila,okreni,obrni-dijaspore ima ali je nema,štoćete nam brate kada nam dolazite da ćorlućite u tim svojim skupim autima, a ne njegujete onu specifiku po kojoj se dijapora prepoznaje kao takva…I kao šlag na tortu, manite se boni tamo tog šupljeg rodoljublja jer je vrijeme za takvo što biva prošlo.
Taj se napis izvanredno uklapa u ono što mi se čini kao nekakva “nova/stara strategija” profesorova, a koju najočitije ilustrira njegov angažman u Nezavisnim,a koji se svodi na tezu: valja nam ovdje živjeti i dogovarati se, a ovi iz dijaspore u tom smislu mute li ga mute svojim šupljim rodoljubljem iz hladovine( i pri tome uopće nije bitno ,ovo izričito piše profesor, kako su se našli u toj hladovini, dakle dijaspori).
Jasno da je ovakav pristup profesora i akademika Filipovića moralno posrnuće i intelektualna crna mrlja s onu stranu istinske domovinska svijesti kojoj nije svejedno kako su se naši “stranci” našli u toj tamo dijaspori. I to je jednostavno tako, čak i ako previdimo honorare koje Nezavisne isplaćuju profesoru za ovakvo pisanje.
Ma koliko meni i samom Filipoviću to bilo teško ispisati, moram kazati i usprkos respektu za ukupno djelo, ako mi je slobodno reći, pionira našeg bosnjačkog nacionalizma (ovdje shvaćeno i konotirano pozitivno), ovakvo njegovo pisanje smatram posrnućem u svakom smislu.
Pozdrav dijaspori i svima koji ovo procitaju,
Nihad Filipović
Ostajte ondje
Kemal KURSPAHIĆ
Prošle nedjelje, svakovrsnim bosanskohercegovačkim podjelama i napuknućima – u kojima je sve odavno podijeljeno bar na tri – najzad je i na nivou kakve-takve akademske artikulacije pridodata i posebno emocinalno nabijena podjela na “ovdašnje” i “tamošnje”.
Akademik Muhamed Filipović, u istupu na sarajevskim “danima bh. dijaspore” a nekako istovremeno i u kolumni u “Nezavisnim novinama”, upustio se u osvjetljavanje “fenomena dijaspore”. U tom javnom istupu i svom novinskom uratku objeručke je prisvojio sve čaršijcke predrasude, stereotipe i diskvalifikacije o tzv. bosanskoj dijaspori. Opisao je – kako sam duboko učeno kaže – “dijasporce” kao ljude koji se svakoga ljeta pomole u svojim velikim kolima i sa dosta novca za naše prilike; paradiraju svojim uspjehom u dalekom svijetu; a zapravo postaju postepeno ali sigurno za “nas” stranci; zapravo, čitava dva svijeta. Učesnici kongresa reagovali su uvrijeđeno pa je i akademik uvrijeđeno napustio skup izražavajući žaljenje što se uopšte i odazvao pozivu.
Bilo bi šteta da se nije odazvao. Filipović je, naime, i posljednjem “be-ha nostalgičaru” u svijetu koji to hoće da vidi, pokazao šta vladajuća pamet na sve tri strane podijeljene države misli o onima koji su otišli u svijet kao prognanici ili izbjeglice a sada se tretiraju tek kao pobjegulje, emigranti ili čak kao turisti. Poruka od kuće, u parafrazi rodoljubive Šantićeve pjesme glasi: Ostajte ondje.
Ne treba se naročito ljutiti na akademika, on ima istoriju vrlo fleksibilnih stavova i lojalnosti: u mudrosti na iznajmljivanje, bio je i Hamdijin-i Alijin-i Adilov-pa opet Alijin, iako bi u naknadnoj nezavisnosti bio najsretniji da bude viđen kao ni Hamdijin-ni Alijin-ni Adilov. Tako ni njegovo sikterisanje preživjelih Bosanaca i Hercegovaca iz svijeta ne mora biti neki trajan i promišljen stav. Da jeste – ne bi mu se, ni u članku pisanom mahom za publiku u srpskom entitetu, omaklo da o “dijasaporcima” recimo napiše kako “nije ovdje važno kako su i zbog čega to postali, ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove sa njima imao”.
Da nije haškog tribunala i haških presuda, prevlađujuća domaća pamet već bi u ovoj generaciji, samo petnaest godina nakon početka ubijanja Bosne, bila spremna da otpiše izbjegle i prognane kao “obmanute”, kao da su Omarska, Manjača, Dretelj i druga masovna stratišta – sve do Srebrenice – bili povoljna alternativa odlasku.
“I mene su progonili ali sam ostao” – ponudio je akademik lični primjer patriotizma, elegantno propuštajući da kaže kako je on “ostao” na brisanom prostoru i tako opasnih mjesta kakva su, recimo, bosanske ambasade u Bernu i Londonu.
Nije akademik, odbacujući “dijasporce”, uradio ništa što već godinama ne rade vlasti kojima je u različitim fazama svoje intelektualne nezavisnosti čas služio a čas ih autoritativno kritikovao.
Bio sam, na počecima akademskog gostovanja u Americi, pozvan na jedno okupljanje Bosanaca i Hercegovaca u okolini Vašingtona. Među inicijatorima i učesnicima bilo je izbjeglica svih be-ha nacionalnosti. Obratio im se tadašnji Izetbegovićev čovjek od povjerenja, njegov ambasador-at-large, Dr. Nedžib Šaćirbej i lijepo im rekao: “Srbi i Hrvati odavno imaju svoju emigraciju i svoje klubove u ovoj zemlji; sada je vrijeme da i mi imamo svoje”. Kako god to prevodili, svi oni “drugi” lijepo su razumjeli da im tu više nije mjesto.
Vremenom je i to šta znači “svoje” dobilo nova značenja i tumačenja. Iz bošnjačko-muslimanskog “kulturno-istorijskog kruga” izdvojili su se izabranici povezani mladomuslimansko-rodbinskim vezama. Jeftini slatkorječivi patriotizam, sa porukom “ne dozvolite da vam tuđina postane domovina a domovina tuđina”, zamijenjen je ekonomskim i političkim pragmatizmom, kulminirajući u državno sponzoriranoj pretvorbi nekadašnjih društvenih firmi u firme odabranih društvanaca; u otkupu – sa elementima otimačine – poslovnih i stambenih prostora; promociji novoproizvedenih akademskih, naučnih, umjetničkih i svakojakih vrijednosti i autoriteta, poništavajući bilo kakvu želju “ovdašnjih” i bilo kakve realne mogućnosti “tamošnjih” da se prognani ikada vrate.
To je odavno kristalno jasno na nivou “domaće” dnevne politike: od bahate vladavine većine i ponižavanja manjine u svakom od nacionalno ograđenih zabrana preko sistematskog obeshrabrivanja učešća prognanih na izborima – uvođenjem raznih registracija i birokratskih procedura – do otvorene zakonske prijetnje oduzimanjem državljanstva prognanicima kojima, recimo, ni Sjedinjene Države ničim ne ograničavaju pravo da uz američko imaju i državljanstvo države rođenja.
“Povratak prognanih” postao je tako tek prigodna parola za dizanje političkih napetosti; aspirin za umirenje savjesti učesnika i potpisnika raznih nagodbi o podjeli “stopostotne BiH”; ishod na kakav odavno više ne pomišljaju ozbiljno ni “ovdašnji” ni “tamošnji”.
Kao neku vrstu “završnih radova” na tom projektu konačnog otuđivanja “dijasporaca”, koje eto i akademik gura u nekakav drugi i tuđ svijet, bosanska ambasadorka u Vašingtonu – na primjer – govoreći pred američkom publikom o Bosni kao “izvanredom uspjehu” taj uspjeh ilustruje impozantnim porastom turizma u zemlji koju predstavlja.
Znam nešto o tome ko su najčešći turisti koji ambasadorki i njenoj državi omogućuju da šire šarene laže o uspjehu
Piše: Namik Alimajstorović
30.07.2007.
