Sedamdesetogodišnji Slobodan Popović, opančar iz Ljubinja, majstor je svog zanata i jedan od svega dva ili tri opančara u BiH, a njegovi tradicionalni hercegovački opanci, pored toga što su skoro neuništivi, stigli su i do Amerike i Australije.
“Sve je u životu slučajno, pa i ovo. Ja sam opanke počeo praviti u stare dane, prije toga sam vozio kamione. Sebi sam napravio prvi par. Čisto onako da ih imam, da ih pronosam kroz Ljubinje i da se podsjetim šta sam nosio u djetinjstvu. Onda sam po par opleo i ukućanima, a onda su došle i prve prodaje”, priča Slobodan dok ekipa “Nezavisnih” uživa gledajući kako plete novi naručeni par.
Prisjetio se i kako su u Ljubinju i ostatku Hercegovine nekada svi – od čobana i djece koja su krenula u školu pa do uglednih trgovaca – nosili opanke, kako je pokojnog oca gledao kada pravi njemu par opančića. Danas, odmahuje glavom, drugo je vrijeme.
Popović opanke pravi od tri vrste materijala – gume debele osam milimetara koja služi za đon, goveđe kože od koje se prave kaiševi i špage od morske mreže koja se upliće debelo i gusto te u suštini gradi tijelo opanka i drži nogu stabilnom. Sav alat potreban za majstorije su velika igla, dva para kliješta, šilo i mali čekić.
“Nikad do sada nisam imao nijednu reklamaciju i to mi i te kako znači jer novac dođe i ode, a ovo i nije neka para, čisto da se zaradi nešto”, kaže Slobodan.
Cijene opanaka zavise od veličine i kreću se od 50 do 70 KM
“Za jedan par mi trebaju dva dana rada. Obično ih naručuju kulturno-umjetnička društva i pojedinici koji hoće da se podsjete na zavičaj, na mladost, da nekome uzmu kao poklon”, kaže Slobodan.
Opanak je, kaže, i puno praktičniji za hercegovački krš od moderne obuće. U njemu se noge ne znoje, lagan je, savitljiv i zgodan za hodanje po kamenju. I na kraju, ne može se poderati za godinu dana, pa makar ga svaki dan nosili.
Darivao je, kako kaže, svoje opanke i predsjednicima vlada, ministrima, uglednim doktorima, poznatim ličnostima.
Njegovi opanci, koliko on zna, šetali su svim kontinentima osim Afrike
“Moji opanci su otišli u veći dio Evrope, Ameriku, Rusiju, odnosno u Moskvu, Južnu Koreju, Australiju, samo za Afriku ne znam”, kaže on.
Kada je u pitanju broj koliko je pari napravio za proteklu deceniju, kaže da nije siguran jer nije brojao sve do prošle godine.
“Tada me je zainteresovalo da vidim koliko napravim pari u godini i u januaru krenem da zapisujem. Do nove godine nakupilo se 148 pari. Sjednem na kauču, gledam televizor, pratim šta se događa u svijetu i pravim opanke”, kaže Popović.
