Krajišnici odali priznanje Slobodanu Bobi Gračaninu

Juče je u Bihaću i Cazinu osvanuo snijeg, a u Velikoj Kladuši se prije podne desilo jedinstvo. Općinsko vijeće na sjednici jednoglasno donijelo odluku da ove godine najviše priznanje grada, Februarsku nagradu, dodijeli Slobodanu Bobi Gračaninu. I eto, dočekasmo da u Bosni barem neko, u zadnjih 20 i kusur godina, donese jednoglasnu odluku. To raduje. Reklo bi se da ide nabolje. Istina, polako , ali ipak budi nadu. Oni koji budu čitali ovu moju priču a nisu iz Bosanske Krajine, upitaće se a ko je taj Bobo, da ama baš niko nije bio protiv njegovog izbora? Bobo je čovjek sa ove slike. Nasmijan, pun života, rodjeni pobjednik, majstor fudbala, treninga, businissa, svjetski humanitarac i nadasve čovjek koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Bobo je uistinu ambasador Velike Kladuše a i čitave Bosne i Hercegovine bilo gdje da dođe. I sve to radi urođenim svjetskim šarmom.

Iznimno sam sretan zbog ove nagrade. I zbog njega, i svijeta, a i zbog sebe jer znam da je njegovo srce ko planina veliko. Juče dok smo razgovarali , reče mi u razgovoru jednu rečenicu koja ga najbolje opisuje :”Prijatelju ja nikad nisam sam večerao”. To se najbolje pokazalo kada su u prvim danima agresije na BiH u Kladuše se slile mnogobrojne izbjeglice iz okolnih gradova. I danas se širom svijeta priča kako je kod Bobe u njegovoj kući i restoranu uvijek bilo bujruma, za sve. A, Slobodan Bobo Gračanina, od oca Ibre, partizana, prvoborca, i majke Hate , krajiške dobre majke, životom ide onako kako je odgojen. I Kladuščanin, i Krajišnik, i Bosanac i Jugosloven- antifašista i Amerikanac a pri tom nikog nije gurnuo u stranu. “Uvijek ima nafake za svakog, a Bogami i za mene”: voli reći Bobo moj.

U ovim teškim vremenima širom Bosne, a pogotovo u Bosanskoj Krajini, nagrada Velike Kladuše dolazi čovjeku koji je nadrastao vrijeme i odnose koji vladaju u rodnom i drugim gradovima, ali opet nije okrenuo ledja nikom. Njegova ljubav prema NK “Krajišniku” i mladim fudbalerima se pokazala kada je bilo najpotrebnije. Za opstanak kluba je pokrenuo široku akciju i svojim ugledom uspio prikupiti značajna sredstva koja su spasila klub od rasula. Bio je vrhunski fudbaler i shvatio davno da je sport ipak više od igre. Sport pokreće, ozdravljuje, odkravljuje i uzdiže i one koji su pali svojom krivicom. I iz tog razloga su mnogobrojne organizacije u dijaspori i domovini kao i pojedinci na čelu sa Esadom Zubovićem predložili Bobu za najviše priznaje grada Velike Kladuše.

I danas je snijeg i hladno, širom Krajine ali od kladuške kule pa do Čikaga, Utice, Njujorku a i dalje u sredinu Amerike je toplo. U srcu i duši. I meni ovdje u Kanadi takodje. Moja je priča kratka ali mnogo govori. I neću dalje pisati. Bojim se da bi viškom riječi pokvario osjećaj i izazvao nelagodu i kod samog Bobe. Februarska nagrada Velike Kladuše je došla u prave ruke. Čestitam i Bobi a i gradjanima ovog grada.

Nihad Krupić