Daut Tihić je bivši vojnik Armije BiH, a Dane Vasić je bivši vojnik Vojske RS. Djeluje nemoguće, ali njih dvojica su prijatelji, iako su u ratu pucali jedan na drugog, misleći da je jedan drugog ubio.
Kada ga je jednog dana na vratima kafane ugledao Daut, povratnik u srebreničko selo Skelane, ostao je u šoku.
“Sjedio sam u jednoj našoj tu lokalnoj kafani. Kada je Dane ušao u kafanu, ja sam poznao čovjeka kojeg sam navodno ubio. To lice ne možeš nikada zaboraviti. Bilo je ili on ili ja u tom periodu. Ta faca mi je ostala uklesana i nikad ga ne mogu zaboraviti. Kada je ušao u kafanu, ja sam progovorio ‘Ovaj se povampirio’. Nije se on promijenio mnogo u odnosu na jesen 92- godine. Stariji jeste, ali lice je isto. Čovjeku koji je sjedio sa mnom sam rekao ‘Ja sam ovog ubio’. On kaže da sam ga ubio ne bi bio sada hodao. Pozvali smo ga da priđe stolu. Prišao je i gleda u mene blijedo, ne poznaje me. Ja mu kažem ‘Ja sam tebe ubio’, a on meni ‘Daj ne seri’. Kada sam mu počeo pričati detalje, njemu je lice mijenjalo izraz. Na kraju se sjetio svega”, priča za Source Daut Tihić.
Dane je i tada, kao i sada, bio stanovnik Bajne Bašte, koja graniči sa Skelanima u kojima živi Daut Tihić, jedan od najvrijednijih povratnika na ovom području. Često se kaže Daut prisjete tih momenata, kada je msilio da je ubio Srbina koji je imao pušku u ruci i htio njemu život oduzeti.
“Oni su u junu mjesecu 1992. godine spalili bratunačko selo Joševa. Tu je ubijena beba od 13 mjeseci. Ja sam u jedan mezar ukopao svekrvu, snahu i dijete koje je bilo u naručju, tako je ukopano. Ne znam i ne mogu tvrditi da li je Dane bio tu sa njima. Uglavnom su bili ljudi iz Srbije. Našli smo neke njihove torbice. S obzirom da je to uvučeno u dubinu teritorije koju su oni smatrali svojom, nama je javljeno iz Jagodnje, da u rejonu Voljevića prelazi vojska preko Drine čamcima. Ja sam iza ponoći uzeo pet momaka i krenuo prema tom rejonu. Bili smo u svitanje tu. Obraćao sam pažnju na šumarnicu gdje je bio smješten dio naših ljudi, no ustaje čovjek ispred mene na nekoliko metara i okreće se s puškom. Tada sam u njega sasuo desetak metaka. Ostao je da leži na mjestu. Mi smo ostali na svom području, jer je bilo njihovih stotinu vojnika najmanje. Bili smo im iza leđa. Kada sam ja kasnije došao do tog mjesta gdje je navodno ubijen da uzmem pušku, jer mi nismo imali oružja, nije bilo ni njega ni puške. Ja sam mislio da su njihovi specijalci bacili kuke i izvukli ga. On je bio u Crvenim beretkama. Muđutim, poslije mi je pričao da su ga njegov prijatelj i rođak izvukli“, kaže Daut.
Njihov novi susret stvorio je priču koja demantuje sve navode kako Srbi i Bošnjaci ne mogu živjeti normalno poslije svega što se desilo.
“Ne samo da popijemo kafu, nego i sarađujemo poslovno. On ima firmu, a ja također držim farmu. Bili smo donijeli i odluku da otvorimo zajedničku firmu, no vlast nam ne da. Mi sasvim normalno komuniciramo i sjedimo, ali potpuno svjesni da sutra ako dođe do nečeg sličnog, vraćamo se svako na svoju stranu. Time što zajedno sjedimo, poručujemo da kažemo šta je bilo, ko je šta zaslužio neka odgovara, ali idemo dalje u budućnost. Nijedna kafa ne prođe bez priče o ratu. Narod funkcioniše kao prije rata. Sa komšijama sam u dobrim odnosima. Upravo sam na turniru povodom Vaskrsa, koji predvodi lokalni imam. To vam sve govori. Jedini problem su političari i politika. On huškaju i stvaraju narodu probleme. Ovdje svaki Bošnjak kad stane na noge, vlast RS-a ga odmah želi smaknuti. Šalju inspekcije, specijalce, otpužuju za ratni zločin i slično”, kaže na kraju Daut.
Alen Avdić – Source
