Nema bolje. Milena nas je učila godinama o tome šta je istina, šta je umjetnost, i šta je ljudskost. Sretan sam da sam bio Milenin savremenik. Svih ovih godina, svakom svojom pojavom na filmu, u pozorištu, svakim susretom uživo, Milena je prolazila direktno u moju dušu i svaki put učinila, da bar na trenutak, budem bolji čovjek i bolji umjetnik.
Milioni ljudi vole Milenu Dravić i doživljavaju je kao svoju bližnju. Mi u Bosni to razumijemo, ali znamo da je Milena prije svega, naša bosanska cura. Od prvog dana kada je za “Bosna film” snimala film “Vrata ostaju otvorena,” Bosna je Mileni dala sebe da bude njen dom. U Bosni je Milena prošla tri najteže ofanzive u Narodnooslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije – Kozaru, Neretvu i Sutjesku; u “Horoskpu” je iskusila kako boli hercegovački kamen; iskusila je samoću bosanske žene u “Hasanaginici”; dizala svjetsku revoluciju zajedno sa Draganom Nikolićem u “Ulozi moje porodice”. Više od pola vijeka Bosna se smijala sa Milenom i plakala za njom. I Milena se svih ovih godina smijala s nama i plakala za nama.
Milena nas uči da gluma nije samo ogroman, neiscrpan talenat kakav je Milenin glumački dar. Milena je vrhunski primjer kako se glumac priprema za svoje uloge; kako je umjetnost disciplinirna i odgovorna profesija; kako je biti javna ličnost također posao – težak i odgovoran kao posao hirurga. Milena nas uči da je moguće cijelog života biti besprijekoran umjetnik; savršen profesionalac; uzbudljiva javna ličnost; najpopularnija zvijezda i svo to vrijeme ostati veliki čovjek i jednostavna, draga osoba.
Milena je vrhunski dokaz da publika voli istinu, prirodnost i prijateljski pristup. Decenije Milenine popularnosti neuporedive su. Za Milenu su se uvijek vezivali samo i isključivo plemeniti događaji, ljudska toplina i najveće poštovanje.
Milenina gluma pripada vrhuncima svjetske umjetnosti. Duboko prostudiran karakter, Milena uvijek ostvaruje u cjelini i u svakom posebnom trenutku. Kada se suprostavi mladom njemačkom vojniku u filmu “Kozara”, Milena u jednom kadru, u jednom pogledu, izrazi ličnost, svjetonazor, dramsku akciju, misao i emociju mlade djevojke koja slobodu voli više od preživljavanja. Kada potom njemački vojnik zapuca prema njoj, on puca nama ravno u grudi. U filmu “Sutjeska” Milena igra partizansku doktoricu Veru. Opraštajući se od svog partnera koji odlazi u bitku protiv Nijemaca, ona mu kaže: “Donesi mi jagode, puno jagoda…” Svaki glumac i reditelj znaju koliko je teško naći uporište da se jedna ovakva, naizgled patetična, rečenica odigra istinito. Mnogi bi bili skloni štrihovati takvu rečenicu. Kad je Milena izgovori u “Sutjesci”, i još je i ponovi, mi plačemo, jer tolika ljubav, tolika čežnja za životom, tolika nježnost koju Milena odigra u toj rečenici, jeste smisao za kojim tragamo u umjetnosti i životu. Milena nam taj smisao udahne prirodno i bezuslovno, s najvećom milošću koju jedan čovjek može dati drugom.
Reditelj Haris Pašović
