Mostarac Mario Zovko, autor jedne od himni Manchester Uniteda, nedavno je na službeni poziv čelnika slavnog engleskog kluba bio na prijemu kod Crvenih vragova.
Himna je objavljena već davne 2012. godine, a 2015. prvi put je službeno promovisana na kultnom Old Traffordu u Ligi prvaka kao himna večeri. Čelnici nogometnog kluba prepoznali su talent koji ovaj Mostarac posjeduje te ga etiketirali kao jednog od onih koji svojim vannogometnim umijećem i aktivnostima doprinosi rastu i širenju popularnosti ove sportske institucije.
Zovko se sprijateljio s direktorom kluba Richardom Arnoldom koji je jedan od najzaslužnijih ljudi što United ima više od 670 miliona simpatizera širom svijeta. Došli su do ideje da se kreira cijeli novi nosač zvuka za ovu instituciju, gdje će se nalaziti autorske pjesme Marija Zovke i obrade već postojećih najpoznatijih pjesama posvećenih ovom klubu.
Spomenuti muzički album sadržavat će pjesme na više jezika i time, osim evropskih, zadovoljiti i armiju fanova širom Azije i oba američka kontinenta. Mostarac je u međuvremenu dobio službeni poziv na prijem i sastanak s direktorom kluba kako bi razradili detalje buduće saradnje, a za portal Klix.ba ispričao je utiske s ovog puta.
“Kada nekoga gledate kao idola cijeli svoj život, stvorite posebnu sliku o njemu i razvijete neobičnu vrstu ljubavi. Kao maleni dječak tražio sam uzore, kao što svako dijete radi tokom svoga rasta i razvoja. Naletio sam na pobjednike, uzore, one najbolje… Volim pratiti nogomet, a baš taj Manchester United tada je bio najbolji. Ne samo na terenu, nego i kroz druge stvari, bili su različitiji od drugih. Uspio sam spojiti svoje dvije ljubavi, muziku i Manchester United, te sam ih opjevao u svojoj odi. Nisam očekivao da će mi samo jedna pjesma promijeniti život. Dugo sam strahovao od leta avionom i psihički se pripremao sa svojom suprugom na svoj prvi let. Poziv od uprave stoji na mojoj adresi već nekoliko godina. Odvažio sam se, uklonio sve prepreke koje su se nalazile ispred mene, sjeo u avion i za nekoliko sati sletio u moj drugi najdraži grad. Sam sebe sam kritikovao i postavljao sebi pitanja, zašto sam se bojao leta, to je tako prekrasno iskustvo”, započinje razgovor Zovko.
Mario nam je rekao kako su supruga i on bili smješteni u hotelu nedaleko od Old Trafforda koji su ubrzo i posjetili.
“Imali smo dogovoren prijem u Director’s Boxu. Kada sam prvi put ugledao tu fantaziju od stadiona, nisam mogao vjerovati šta moje oči gledaju uživo. Ono što više od 25 godina gledam na televiziji. Nakon fotografisanja po dogovoru s direktorovom asistenticom našli smo se na ulazu gdje stoji nekoliko veselih i nasmijanih zaštitara. Taj ulaz vodio je u Director’s Box na koji ulaze šefovi, legende i gosti kluba. Ugodna asistentica nas je uvela u prostoriju, a mi smo se samo pogledali i neverbalno jedno drugome rekli: ‘Pa, zar je ovo moguće?’. Odmah nam je prišla konobarica i uručila šampanjac, a oko nas su bili ljudi koje svake sedmice gledam putem TV ekrana. Upoznao sam Johna Bradleyja, glumca iz serije ‘Game of Thrones’. Očešao se dva puta o Sir Alexa Fergusona s kojim se, zbog iznimno strogog protokola, nisam smio fotografisati. Upoznao sam još neke legende Uniteda. Sve se to dešavalo u sekundama, kao da sam se našao u nekom filmu”, priča nam Zovko.
Uslijedio je i susret s direktorom Arnoldom s kojim je razmijenio informacije koje su već dogovarali putem telefona.
“Međutim, ono što je bitno je da se stisne ruka, drugačije se dogovor ne može zaključiti. Uručio sam mu Ključ grada Mostara i službeno ga pozvao da dođe u grad na Neretvi. Dolazak u moj grad već mi je ranije potvrdio, no sada i u oči, što mi je bilo veoma drago. Koja bi to bila promocija za moju državu i moj Mostar. Nisam stigao ni razmišljati, već suprugu i mene uvedoše na VIP tribinu da gledamo utakmicu protiv Cardiff Cityja. Utakmica sama po sebi nije bila od posebnog značaja, tako ni sam rezultat, jer smo na kraju izgubili. Nervirao sam se i sočno izgalamio tokom utakmice. No, tek onda sam shvatio zašto je Englezima nogomet religija, najvažnija sporedna stvar u životu. Kakva atmosfera, navijanje, akustika, kultura ponašanja na tribinama i van njih. Čak i moja supruga koja ne prati nogomet kune se da bi, kada bi živjela u Manchesteru, išla na svaku utakmicu. Kontam u sebi, pa ko ne bi? Prosto nevjerovatno, čista uživancija i opuštanje prije, tokom i nakon utakmice”, kaže Zovko.
Već narednog dana ponovo je Zovko stigao na Old Trafford, gdje se trebao naći s pomoćnicima direktora.
“Na ulazu mi se obratio čovjek i rekao da danas nema organiziranih obilazaka stadiona koji se čisti dan nakon svake utakmice. Izgovorim svoje ime i prezime i čovjek se nasmija i reče: ‘Izvolite, čekaju vas’. Supruga i ja smo se iznenađeno pogledali i odmah ispred nas se pojaviše obje direktorove asistentice koje su nas čekale. Prva asistentica srdačno nas opet izljubi kao i dan prije i povede nas uz stepenice. Osjećali smo se kao kraljevi, tako su nas i tretirali. To su ipak Englezi, mi nismo navikli na takav tretman. Doveli su nas do vodiča, stariji čovjek, veoma simpatičan i uljudan. Pozdravili smo se s asistenticama i počeli privatni obilazak na stadionu. Obišli smo sve što se moglo obići, prošli svu historiju kluba i divili se koliko paze i kako tretiraju legende. Po četvrti put izađemo na stadion i zapjevam svoju odu. Stadion je odjekivao, fenomenalna akustika. Prazan je, ali pun, u mojim očima”, emotivno završava Zovko prepričavanje svog iskustva.
N. Kustura/Klix
