Mehmed Teljigović Bedo, nekadašnji fudbaler Kozare i vrsni alatničar u fabrici „Standard“, a danas švedsko-bosanski penzioner, za sebe kaže da je najveći zaljubljenik u rijeku Savu u Bosanskoj Gradišci.
Iako posljednjih 27 godina formalno živi u Švedskoj, Bedo svake godine proljeće i ljeto provede na svojoj rijeci. Lovi ribu, pliva, susreće stare prijatelje, uživa u vožnji čamcem. Ni nedaće, poput ovogodišnje krađe čamca, ne mogu ga otjerati od Save.
Novi čamac
– Imao sam plastični čamac, koji su mi zimus odvezli migranti. Presjekli su sajlu i prevezli se na hrvatsku stranu. Čamac je jedno vrijeme bio vezan u Donjoj Varoši, a sada je u Okučanima. Išao sam, raspitivao se koliko bi koštalo da ga vratim u Bosnu, ali ne isplati se. Nabavio sam novi čamac i registrovao ga, pa sam sad ponovo kao riba u vodi – priznaje Bedo.
Ovaj vitalni penzioner svakodnevno je na keju. Biciklom se proveze od jutra do kasno u noć nekoliko puta, osmatrajući svoj, ali i druge čamce. Priznaje da ga čudi činjenica da se čamci kradu baš na gradskom području, gdje je kej osvijetljen.
– Jednom su me naučili pameti, više neće. Sad sam osigurao čamac, obilazim ga, a kad nisam u svom gradu, prevezem ga u garažu – kaže Teljigović.
Prazna duša
Ističe da mu se nostalgija za rodnim krajem javila nakon dvije decenije života u Švedskoj. Otišao je u daleki svijet bez igdje ičega. Valjalo se skučiti i materijalno osigurati.
– Tamo mi je džep pun, a duša prazna. Ovdje mi je srce na mjestu. Jednom prilikom sam davao izjave švedskim novinarima. Rekao sam im da mojim venama teče rijeka Sava. Vratio sam joj se, družimo se ja i rijeka svakodnevno. U kući samo prespavam, po cijeli dan sam na vodi – priznaje Mehmed Teljigović.
Jarani iz djetinjstva
Boraveći pored Save, Bedo svakodnevno susreće svoje prijatelje i jarane iz djetinjstva, koji su se poput njega rasuli po cijelom svijetu. Kaže da mu je odmor na Savi ljepši i draži nego na bilo kojem svjetskom moru.
- GRGIĆ
