„Poduže je-ima u novinama, knjizi, filmu, a najvažnije se nastavlja. I sve navodi da nije bio zadžabe onaj poodavni sastanak s predstavnicima Mjesne zajednice Kula, ugniježđene poviše Zvornika…“, početak je objave 15/205 od 4. juna.
E, taj sastanak „otvorio oči“ i još jednom se pokazalo da je sve na pojedincu- individualcu. A kolektivizam neka tjera svoje. U BiH i regionu poznat je „rezultat“. Na Kuli svega 12 zaposlenih, 60 penzionera, u četverorazrednoj školi 12 djece. Obnovljeno 135 kuća, ali u četrdesetak se ne „živi“, oko 80 je onih koji su u inostranstvu- pomognu koliko mogu.
EKOLOŠKA OAZA: Pisao otkud tolika emocija. Nakon zadnje posjete odlučio „zakolutati“ davno zamišljeno. Dva su razloga: mjesto „s pričom“ i ekološka oaza. Probati krenuti u tom pravcu i s onima koje ponese i od srca. Ostali samo da ne odmažu, ili ono naše poznato: „k’o mi“ i „nema ništa od toga“…!
Za početak prvoklasni med kod Samira Palića. Čuo je za jednog od najpoznatijih pčelara ex Jugoslavije, Pašagu Ramića. Nakon što je na liniji „odslužio“ svoje u opkoljenom Sarajevu, isto „kotira“ u Švedskoj. Ponijet ću uzorak meda s Kule i zamoliti da udesi analizu. Zbog jednog razloga kopka me nešto i to mišljenje želim da bude na etiketi…
Pa može ponuda redom: mliječni proizvodi, voće, povrće, čajevi… Upakovano s najinteresantnijim o čemu ću najesen. I sve za oko, dušu, a lijepo je pojesti i prave domaće hrane. A zašto da ne i fotosafari! Seoska idila, a pogled od kojeg „boli glava“. Kao iz aviona vide se Zvornik, Mali Zvornik, Hidroelektrana, Divić, Sakar, Zvorničko jezero, Drina, Snagovo, Gučevo, vrh Udrca s tragovima dokle je sezalo Panonsko more. Nadohvat ruke, samo 4 sata hoda, a prošlog ljeta pisao o zgođušnoj turističkoj destinaciji u Glodima na Drinjači koju svakako treba pridodati.
E to oko fotosafarija s majstorima umjetničke fotografije Domenom Gröglom i Goranom Mulahusićem. Predložiti da Domen dovede Slovence, a Goran Šveđane. I još pokojeg sličnog iz svijeta. Naša dijaspora se podrazumijeva.
I ovo neka se zna: na Kuli je 38 neoženjenih. Cijenim da će biti „protoka“, od posla do mogućnosti da se neko pogodan sretne-možda se i s te strane posreći.
DE ZNAJ KAKO FREZA KOČI: U priču može (i) freza s kojom smo se odvezli do Samirovog imanja s košnicama. Sve tip-top, kao kod Pašage Ramića u Örebru. S prve se vidi na čijem je licu mir pčelara. Priznam krivnju za „ukočenost“ Mehmeda Povlakića koji je nevoljno pristao da kao „asistent“ bude u kadru. Haman „kazna“ – refleks spasio. Koji minut ranije sve se zbilo u djeliću sekunde kada je Samir prikočio- nemal da naglavačke sletim i na nos bubnem..!
Vrijedjelo je uspeti se na Kulu.
P.S.
”Radujem se svakom utorku i otvaram tvoje kolumne k’o kad dijete otvara kesicu sa željenim sličicama…”, gode poruke podrške, ova posebno obradovala- mejl Kjasifove kćerke Alme. Jedan je bio „Svjetionik novinarske profesije“, naslov teksta kojeg sam napisao s golemom emocijom. Sjećanje na zvorničkog doajena išlo je proljetos (i) u njegovom „Oslobođenju“.
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i portal BHDINFODESK, a 34 šalje mejlom).
Piše: Sead Hambiralović
