Nekoliko dana mladić je trčao stepenicama gore-dole pored slapova, najmarkantnijeg dijela tuzlanske Panonike. Teško je reći koja je strana „zeznutija“- desne stepenice više i strmije, lijeve „mekše“, krivudave. U svakom slučaju obje strane zgodne za probirljivog rekreativca.
BOSANSKI NORVEŽANIN: Davor Milić (30), nastavnik u Steinerskolen u norveškom Kristiansandu, s roditeljima stigao u rodni grad s „poprimljenim“ skandinavskim rezonima, a oko treninga-zna se. Hoće da zadrži dobru formu i spreman krene na posao krajem avgusta. Do škole oko 4 km i pod obavezno trči, plus ruksak sa blizu 7kg. Imao je namjeru oko slanih jezera, ali je procijenio da će biti efektnije (napornije) uz-niz stepenice 15 krugova.
– Šta je ovo, pa zar me nisi sad prošao..?! – s čuđenjem će jedan čovjek koji je zastao da predahne.
– Možda je isti…- drugi će.
A Davor završavao deveti „krug“, nasmiješio se i nastavio.
Ima još jedan „naš“ sličan u Bergenu-Adis Hodžić. Do fakulteta trčanje kombinuje s biciklom. Svaki dan t/r 20 km! Jeste nezgodno po kiši, vjetru, snijegu, ledu ali ne odustaje. A tek 450 km t/r Zagreb-Udbine do posla mog “usvojenog“ unuka Šahbaza Avdića-autom. Utreniran. Godinama tako i uspješno drži pod kontrolom „direktorski“ stomak. „Tamam“ i poduže ko je „stručno“ rekao.
MOSTOVE GRADITI TREBA: Čestitka roditeljima (Željka i Vladimir) kakvog su hairliju podigli. Imao je tri godine kada su dobacili do Norveške. U toku kako to kod naših (ne)ide s maternjim jezikom-Davor ni trunke ne zapinje.
Može biti ovaj susret iznjedri nešto lijepo na relacijama mostova među ljudima i narodima. Boljeg nisam mogao sresti i za početak prvo da prenese pozdrave svojim kolegama u školi, a tek kako će se obradovati Atle Hansen i Truls Horvei. Novinari i književnici koji su s početka na otoku Stord napisali najbolje tekstove o projektu „Sopp for fred“ (GljivaMira). Čuvam za izložbu i predavanja „Novinar u (ne)vremenu“, a Trulsov poklonjeni Nikon bit će eksponat planirane muzejske postavke…
P.S.
Obratiti pažnju na fotose kako „zrače“. Sve navodi da je to moje najnovije (DaBudeBolje) pred „zaokruživanjem“. Naravno da će se Atle i Truls zanimati dokle se stiglo. Nakon prelaska u Bergen pisano o ponudi da se „Sopp for fred“ izgradi u ovom EU gradu kulture i turizma. Želja za Bosnom bila jača-da sam prihvatio ne bi bilo ovolike priče. Pa Tuzla, Örebro, Sarajevo, Zvornik i Lješevo kod Visokog. Haman je vrijeme i dosta toga se posložilo. Ne samo vezano za GM-u planu je obnavljanje programa „Škole za dječije ambasadore mira“, koji je realizovan u Švedskoj, a ranije najavljeno oko scenarija za film „Bijeli golub ponovo leti“. Pošto „radnja“ traje, nemal nadopunjava još jednom verzijom.
Naravno, nezaobilazni su Leirvik na Stordu i imena Odd Sande, Colin Anspach i Hari Herstad. Tužan što ih više nema, puno su pomogli. Prohujale su godine i kada ponovo odem položit ću „bijele cvjetove“ na njihova vječna počivališta- slične što sam spomenuo u prošloj kolumni vezano za Kazanbašču i Srebrenicu. ________
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 37 šalje na mejl adrese).
Piše: Sead Hambiralović
