Jedno vrijeme zaintrigirale reklame i kako na zapadu potrošače žedne prevode preko vode. Recimo kada ti nude kao nešto gratis ili da probaš. A najčešće nastaje belaj zbog onih sitnih, najsitnijih slova u dnu papira i proći će mjeseci dok se ne „skinu s vrata“. Kasnimo u marifetlucima ali „u svakom pogledu napredujemo“ – brojni su oni koji su nasamareni što su povjerovali lijepo upakovanoj priči. Već oko mobilne telefonije mali neoprez i ubačena reklama „pokupi“ sve sa salda.
A koliko se drži do čovjeka evo prvog fotosa s reklamama koje su „zajahale“ cijeli gradski autobus (nedavno išlo o kontejnerima što su zajahali trotoare) u jednoj od najprometnijih tuzlanskih ulica. Pretpostaviti da je bjelosvjetskim „inovatorima“ s početka zamjereno za stakla kroz koja bi putnik, valjda, trebao gledati. Nađeno polovično rješenje- putnici sada vide kud se voze, ali niko njih..(?!).
Već je „složenije“ oko reklame na najatraktivnijem dijelu, trećem slapu i „srcu“ Panonike. Prošlog ljeta zainteresovao i odvalio visoku cifru ako već „mora“ natakariti gdje joj nije mjesto. Plaćeno deset puta manje-prošla sezona je zbog kiše loše krenula, pa, haj razumjeti- daj što daš.
Ove godine reklama je ponovo stavljena (?!). Dvadesetak koraka slijeva još je jedna od iste firme. I primjerenijem mjestu s ostale dvije. Pretpostaviti da (ni) projektantu nije pravo što je zgođušni drveni mostić zaklonjen. Dalje ne bih, a poduže zašto se toliko zanimam i dvije godine „studiram“ ovaj turistički kompleks. Posebno one koji dolaze sa svih strana. Išlo je nekoliko afirmativnih („probnih“) tekstova i može naslutiti u kojem je pravcu.
Ima ona naša: haj, šta fali. Fali nama svašta nešto. Nabralo se prekoviše i- tako nam je kako nam je. A s malo volje moglo makar malo DaBudeBolje!
P.S.
Dva su razloga što imam „pravo“ pisati (i) o Tuzli. Pa i zbog skandinavskih iskustava, na prvom mjestu Bergena, EU grad kulture i turizma, a spominjao neke pune avione. O „ovom“ Zvorniku dovoljno-nedavno zaokruženo s „nerazumijevanjem“ inicijative oko Mosta. Nisam iznenađen, a u nekoj vezi dok je Aćimović bio gradonačelnik. Između ostalog, onomad je na kolegiju jednoglasno usvojeno to moje oko GljiveMira, ali kasnije na skupštini nije „razumjelo“. Slično oko inoviranja „Zvorničkog kulturnog ljeta“ i na savjest organizatoru što je zbog propusta ugašen jedan mlad život. Kako se zakuhava ispada sve je zadžabe ako hoćeš „mimo svijeta“, politike i-plemena. Tako je s početka devedesetih otišao u vjetar (i) vapaj s crteža „Tata, ne igraj se rata“ iz moje nekadašnje Dječije galerije „Haustor“…
Vezano za nedavno otvoreno pismo Ramizu Salkiću, potpredsjedniku RS-a, (in)direktno „prozvao“ Mevludin Bećirović na Fb- grupi BIH DIJASPORA INFODESK. Valjalo je ponešto kratko objasniti- kliknuo je OK. Više sam volio da se „javio“ gospodin Salkić pa da taj problem s Kazanbaščom riješimo. Krivci se zainatili i ne bendaju za blamažu. Neka, ako se grdnoća ne ispravi, valjda ćemo se sresti na onom svijetu i vjerujem da neće imati popusta kada se budu podnosili računi.
_______
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 40 šalje na mejl adrese).
A koliko se drži do čovjeka evo prvog fotosa s reklamama koje su „zajahale“ cijeli gradski autobus (nedavno išlo o kontejnerima što su zajahali trotoare) u jednoj od najprometnijih tuzlanskih ulica. Pretpostaviti da je bjelosvjetskim „inovatorima“ s početka zamjereno za stakla kroz koja bi putnik, valjda, trebao gledati. Nađeno polovično rješenje- putnici sada vide kud se voze, ali niko njih..(?!).
Već je „složenije“ oko reklame na najatraktivnijem dijelu, trećem slapu i „srcu“ Panonike. Prošlog ljeta zainteresovao i odvalio visoku cifru ako već „mora“ natakariti gdje joj nije mjesto. Plaćeno deset puta manje-prošla sezona je zbog kiše loše krenula, pa, haj razumjeti- daj što daš.
Ove godine reklama je ponovo stavljena (?!). Dvadesetak koraka slijeva još je jedna od iste firme. I primjerenijem mjestu s ostale dvije. Pretpostaviti da (ni) projektantu nije pravo što je zgođušni drveni mostić zaklonjen. Dalje ne bih, a poduže zašto se toliko zanimam i dvije godine „studiram“ ovaj turistički kompleks. Posebno one koji dolaze sa svih strana. Išlo je nekoliko afirmativnih („probnih“) tekstova i može naslutiti u kojem je pravcu.
Ima ona naša: haj, šta fali. Fali nama svašta nešto. Nabralo se prekoviše i- tako nam je kako nam je. A s malo volje moglo makar malo DaBudeBolje!
P.S.
Dva su razloga što imam „pravo“ pisati (i) o Tuzli. Pa i zbog skandinavskih iskustava, na prvom mjestu Bergena, EU grad kulture i turizma, a spominjao neke pune avione. O „ovom“ Zvorniku dovoljno-nedavno zaokruženo s „nerazumijevanjem“ inicijative oko Mosta. Nisam iznenađen, a u nekoj vezi dok je Aćimović bio gradonačelnik. Između ostalog, onomad je na kolegiju jednoglasno usvojeno to moje oko GljiveMira, ali kasnije na skupštini nije „razumjelo“. Slično oko inoviranja „Zvorničkog kulturnog ljeta“ i na savjest organizatoru što je zbog propusta ugašen jedan mlad život. Kako se zakuhava ispada sve je zadžabe ako hoćeš „mimo svijeta“, politike i-plemena. Tako je s početka devedesetih otišao u vjetar (i) vapaj s crteža „Tata, ne igraj se rata“ iz moje nekadašnje Dječije galerije „Haustor“…
Vezano za nedavno otvoreno pismo Ramizu Salkiću, potpredsjedniku RS-a, (in)direktno „prozvao“ Mevludin Bećirović na Fb- grupi BIH DIJASPORA INFODESK. Valjalo je ponešto kratko objasniti- kliknuo je OK. Više sam volio da se „javio“ gospodin Salkić pa da taj problem s Kazanbaščom riješimo. Krivci se zainatili i ne bendaju za blamažu. Neka, ako se grdnoća ne ispravi, valjda ćemo se sresti na onom svijetu i vjerujem da neće imati popusta kada se budu podnosili računi.
_______
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 40 šalje na mejl adrese).
Piše: Sead Hambiralović
