Prije nego odučite ići bilo gdje, prikupite informacije i istražite, pa tek onda odlučite. Napravite odluku na osnovu svojih informacija, poručio je mladima u BiH Edhem Čustović, Tuzlak koji je u ratnom vihoru napustio BiH, pa preko Švicarske stigao do Australije.
Čustović je od izbjeglice u Australiji došao do profesora na prestižnom La Trobe univerzitetu. Jedan je od najboljih inovatora u zemlji kengura, a član je Instituta elektronike i elektrotehnike (IEEE), najveće profesionalne organizacije na svijetu, koja djeluje u više od 180 država te broji 440.000 članova, među kojima je bio i Nikola Tesla.
Patria: Šta vas je motiviralo da dođete u BiH i pomažete mladim ljudima?
Čustović: Najveća motivacija bila je frustracija činjenicom da su se svi žalili kako ovdje stvari ne valjaju, a da je malo ljudi bilo spremno dati veliki dio sebe da pomognu. Naši ljudi u inostranstvu imaju veliko srce i pomažu BiH, međutim pomažu na pogrešan način. Možda su nam prioriteti malo drugačiji. Ja sam pokušao na neki moderniji način uložiti i razviti te ljude da oni sami sebi mogu pomoći, a ne da mi njima pomažemo kao da su naši mlađi brat/sestra pa ih izvodimo na pravi put. Moja glavna motivacija je osposobiti mlade ljude da brinu o sebi, a da onda dugoročno brinu o državi. To je cijeli plan, osposobiti mlade ljude da su tehnički kompetentni, da mogu razmišljati na svjetskom nivou i da plasiraju stvari na strano tržište, tako da postanemo zemlja intelektualaca, a ne zemlja neznanaca.
Patria: Šta je to što mlade u BiH tjera u urbana mjesta, gdje im je perspektiva sve manja?
Čustović: To je jedan globalni trend. Modernizacija čovječanstva tjera čovjeka da ide u urbanije sredine. To nije problem BiH, nego svijeta. Mi to svakodnevno vidimo u Australiji. Mladi traže život u urbanim sredinama, međutim što su stariji i zreliji, onda prepoznavaju da je život u balansu tehnologije i sela. Najbogatiji ljudi u svijetu ne žive u gradovima. Moramo biti svjesni da će mladi ljudi sami to morati naučiti kroz život. Mora se modernizirati manja mjesta. Imali smo ovog ljeta održati Akademiju i otvoriti jedan prostor u Srebrenici. Cilj nam je bio upoznati mlade iz BiH kako žive mladi iz Srebrenice i okolnih mjesta. Pokušali smo da sami saznaju šta je to što je njima potrebno i ako bi sebe mogli zamisliti u životu u ruralnim sredinama, odnosno šta bi iz grada primijenili na selu i obratno. Nije rješenje da svi moraju u grad ili na selo, rješenje je hibridni koegzisting model, koji dozvoljava i jednima i drugima da prihvate vrijednosti jedne i druge sredine.
Patria: Jeste li imali poziva da predajete bh. studentima?
Čustović: Pozivali su me u više navrata. Prvi put sam bio 2015. godine u Sarajevu na poziv profesorice Dušanke Bošković. Zapravo organizacija Instituta elektrotehnike i elektronike povezala je mene i profesoricu Bošković. Da nije bilo toga, ne bi ni došli u kontakt. Tada sam osjetio čar u tome što mogu prenijeti neko svoje znanje na svoje zemljake i zemljakinje, da pokušaju neke naprednije stvari. Ovo je peta godina mog profesionalnog angažmana u BiH. Bilo je teških momenata, ali ima prostora za napredak. Ko god drugačije kaže, nije ispitao sve stvari. Zadovoljan sam onim što smo postigli. Dokazali smo da kada čovjek ima želju, volju i kada mu je srce na mjestu, on ima mogućnost zaobići negativne stvari i postići nešto što je dobro za cijelu BiH.
Patria: Poruka mladima koji se odluče da napuste BiH, a da nisu ni pokušali nešto napraviti?
Čustović: Moja poruka je jednostavna. Prije nego odučite ići bilo gdje, prikupite informacije i istražite, pa tek onda odlučite. Napravite odluku na osnovu svojih informacija. Najveća greška koju možete napraviti je da odete negdje na osnovu onoga što ste čuli, bez provjerenih podataka. Znamo da se dosta loših stvari dogodilo na prostoru cijele bivše Jugoslavije, na osnovu onoga što su ljudi čuli i vidjeli na televiziji, a nisu sami provjerili. Nikada ne možemo biti sigurni u svoje odluke, dok sami ne istražimo ono što nas zanima. Ja sam jedan od onih koji su konstantno tu, želim da budem među vama, da sarađujemo i stvaramo bolju budućnost. Ali, bez vas, mladih, nema bolje budućnosti. Pozivam vas da se ukčljučite u naš rad, da nas konsultujete oko nekih stvari, jer u zapadnim državama nije sve med i mlijeko. Nije sve kako ste zamislili, imat ćete možda dovoljno da preživite, ali ima i tamo loših stvari. Ipak BiH ima dosta dobrih stvari, ovo je vaša zemlja i treba pokušati napraviti nešto da se stanje u njoj popravi. Gdje god da odete bit ćete stranci. Živim 25 godina u Australiji, a još uvijek se osjećam kao stranac među tim ljudima i nikada neću biti prihvaćen kao Australac. Bosna i Hercegovina je moja domovina.
