Priča Senada Švrake miriše na sunčane plaže, kiše i nebo pred oluju, nemirne vode, ali i mir, tišinu i spokoj jutra na sredini mora. Čitaoce vraća u same početke 2000. godina, a uči ideji koja postoji od početka vremena – naše najdublje želje prestaju biti samo pojam onda kada ih mi prestanemo gledati kao samo to.
vaki pojedinac u glavi ima ideju i želju koju bi volio oživjeti i dati joj priliku da prodiše, jer želi saznati da li je upravo ona ključ za ono što nazivaju potpunom srećom. I dok neki svoje ideje guraju pod tepih rutine i svakodnevnice, drugima se one vrzmaju po glavi uz neizostavno pitanje: “Šta ako je pokušam ostvariti?”. Najinteresantniji su pak oni koji su svojim željama otvorili vrata, dočekali ih raširenih ruku i zatim s njima zakoračili u svijet.
I da za takvo nešto nikad nije kasno jasno prikazuje priča o Senadu Švraki. Njegova storija govori o moru, brodovima i velikoj ljubavi prema beskrajnom plavetnilu. Ona se rodila i rasla s njim, čekajući na momenat i priliku kad će postati realnost. U dječačkim snovima krili su se brodovi, daleka mora i tropska ostrva s dugim, bijelim pješčanim plažama u sjeni kokosovih palmi.
“Godinama je izgledalo kao da će sve to zauvijek ostati samo san, ali kad mi se primakla četrdeseta, neobičan splet okolnosti je stvorio priliku da se taj san ostvari i ja sam odlučio da tu priliku ne propustim. U to vrijeme živio sam u Francuskoj. Kupio sam polovnu jedrilicu od 9 metara i odlučio da sam sebe naučim jedrenju, jer su kursevi jedrenja za mene bili preskupi”, započinje svoju priču Švraka.
Pripovijedanje našeg sagovornika vraća nas u 2004. godinu, kada on pakuje stvari, sprema brod i planira krenuti ka Hrvatskoj iz Francuske luke. Iako poljuljan nesigurnošću, podiže sidro i kreće u avanturu. Na put u daleke vode, koje znaju lijepo da se smire, ali znaju dokazati čak i iskusnim moreplovcima da su neosvojive i prikazati im pravo lice nemira. Švraka nam govori kako njegove plovidbe nisu prošle idealno i glatko. U dvije prilike je, kaže, mogao poginuti, ali se uvijek fokusira na pričanje one ljepše strane putovanja.
“Za dvije godine stižem na Tajland, gdje sam pauzirao nekoliko mjeseci, da bih se početkom 2007. godine ponovo otisnuo na more i nastavio ploviti preko Indijskog okeana sasvim sam. Tada sam postao prvi Bosanac kojem je pošlo za rukom da sam preplovi okean”, govori.
Švraka je pun priča kojih ima toliko da bi ih, čini se, mogao pričati danima. Kroz njegove riječi skoro pa je moguće opipati mekani pijesak s Tajlanda, jasno vidjeti arhipelag Chagosa i čuti motor jedrilice dok plovi kroz duboke vode ka neistraženim lokacijama. Kroz cijelo prepričavanje, onaj ko ga sluša najjasnije pak može namirisati more, vidjeti njegovu nevjerovatnu ljepotu i naposljetku shvatiti moreplovčevu ljubav prema plavim širinama.
Njegove pomorske avanture odigrale su se u periodu od 2003. do 2007. godine, nakon čega je poželio vidjeti pustinju pa je s prijateljima posjetio Afriku i snimio TV seriju “Put u Saharu“.
Švraka danas živi u Tuzli, gdje je <ahref=”https: www.klix.ba=”” magazin=”” kultura=”” druzenje-sa-moreplovcem-senadom-svrakom-17-decembra-u-bkc-u-zivinice=”” 191210037″=””> napisao knjigu o svojim putovanjima i promovisao je u BKC-u Živinice.
“Ideja o knjizi postojala je još i prije početka putovanja, a sama knjiga je nastala na osnovu dnevnika koji sam vodio svakodnevno i koji mi je omogućio da svoju avanturu prepričam onoliko istinito i vjerno koliko je to moguće. Osim detalja vezanih za plovidbu i putopisnih dijelova u kojima se opisuju zemlje i ljudi koje sam usput susretao, knjiga govori i o unutrašnjim dilemama koje ne samo da su neizbježne na ovako dugom putovanju, nego se jednim dijelom upravo zbog njih i polazi u takvu vrstu avanture”, objašnjava nam.
Naposljetku govori kako u narednom periodu ne planira nova putovanja, već će se fokusirati na promociju knjige. Fotografije s cijelog putovanja, kao i ostatak avantura ovog moreplovca moguće je pratiti na njegovoj Facebook stranici.
