BOSANSKI NOVI – Novljani su razasuti širom dunjaluka, čak u 136 zemalja. Uglavnom su to Bošnjaci i Hrvati, protjerani u jednom danu iz svojih domova, svojih avliju, zavičaja… Iako su otišli iz voljenoga grada, iz svoje Bosne, Bosanski Novi i domovina ostali su im vječno u riznici srca. U novoj sredini, s drugim navikama i običajima, stranim jezikom… ubijala ih je čemerna samoća. U njima se sakupljala ta žudnja, čežnja, briga… za zavičajem. A kada se toga svega nakupilo u bujnu rijeku s koritom što kipi, odlučili su to sve staviti na papir uobličen u knjigu.
Prvo su pozvani svi oni koji imaju šta reći o zbivanjima iz razdoblja ´91.-´95. godina. Počele su pljuštati priče; istinite, doživljene, proživljene, očima viđene… I umjesto jedne, objavljene su tri knjige: Mutne rijeke, Mutne rijeke 1 i Mutne rijeke 2. Tek je tu isplivao sav šljam, sva nedjela, zločini… dojučerašnjih njihovih komšija, prijatelja, kolega… Nakon što su knjige doživjele nezapamćen publicitet ne samo kod Novljana, isti inicijatori ovog djela, na čelu s Nijazom – Bracom Kapetanovićem, predlažu, a objeručke svi prihvaćaju da se objavi i knjiga koja će “pobjeći” od tuge, patnje, brige, zlodjela i ratova. Djelo koje će ih vratiti u neka lijepa vremena i sjećanja. I doista, ovih dana izašla je iz štampe divna, veoma dopadljiva i čitljiva knjiga: “Iz avlije naših sjećanja”. Između korica je čak 585 stranica, s 35 autora i preko 100 fotografija, te 15-tak slika, također bosanskonovskih umjetnika. Tekstovi u ovoj knjizi su uvjerljivi, direktni, bez uvijanja i bez dvosmislica. Također, ispričane priče nisu samo gole konstrukcije, nego lijepa štiva zasnovana na činjenicama; realističnim, jasnim, vjerodostojnim, istinitim…
Najveći broj tekstova je o Bosanskom Novom i Novljanima, ljepotici Uni, zavičaja, o ljudovanju, komšiluku, o sokacima i mahalama, ljudima i događajima… Priče jednako oslikavaju radnika i seljaka, ljekara i hamala, komšiju i susjeda, šereta i mangupa, muzičara, političara, glumca, sportistu, konobara, pjesnika… Napisane su jednostavnim jezikom, s puno lijepih opisa prirode, mahala, sokaka, običaja, rijeka…Istrgnutih nekoliko rečenica od nekoliko autora potvrdi će svu ljepotu i draži Bosanskog Novog i Novljana. Krenut ćemo od Merdine Veletanlić, koja se u snu šeće gradom svojim: „Sinoć prođoh gradom svojim kroz male ulice i sokake, gledajući nekadašnju stvarnost svoje prošlosti. … …
Prošetah se bosanskonovskom ulicom preko stare kaldrme, prošetah se malom čaršijom punom dućana i aščinica. Kuća do kuće, prozorčića malih jedan do drugoga.“ Tako nam Nedim Ljubijankić kazuje o prvom zvuku u ranu zoru, kojeg je slušao s pendžera svoje sobe: „To je zvižduk novljanskih molera koje ni rani sati svježeg jutra, ni pregršt četki, kanti i lotri koji su na neobjašnjiv način uredno složeni na obični bicikl ne sprečavaju da na putu prema svojim mušterijama, neopterećeni, bezbrižni, predivnim zviždukom do perfekcije oponašaju neki zadnji šlager, baladu ili talijansku kanconu…“ Esad Biščević dirljivo priča o svom Buljuku, Amela Kazazović nas vodi na burek kod Franje, dok Dado Čosić kazuje o čaršiji u obruču ljubavi i ljepote. Merima Selmić se vraća na početak životnog puta i tu nit koja nas spaja zavazda. „Dok ovo pišem, osjećam vrelinu sunca, plavetnilo i bistrinu ljetnog dana, svježinu rijeke i nas potpuno sretne ….u našem gradu na našoj rijeci“ – kaže Nafija Alagić u svojoj priči o plaži „Treća Ada“. Miris Ramazanija širi se iznad nebeskog plavetnila u najodabranijem mjesecu muslimana kojeg nam prenosi Emir Veletanlić. Šta je sve moglo stati u Robnu kuću „Jedinstvo“, da li je to stvarnost ili mašta, na to pitanje odgovara Meho Bahtić . „Stojim ispred svoje kuće na pruzi zarasloj u travu i korov, nedaleko od tunela, ovdje na početku Vidorije preko puta “Elektre” i nesvjesno osluškujem zvuk. Svakog trena može naići vlak iz tunela. A njega nema, pa nema…“ – Fatima Veletanlić nikako da prihvati sadašnje stanje na maloj stanici u Vidoriji. Šta je život, dva koraka ili je to upakovano vrijeme, kako to kaže Merdina Veletanlić: „Život je jedna uzlazna stanica na kojoj pakuješ vrijeme uspona i padova, dižući se, odolijevajući kroz veliki sabur života. Okruženi talasima nedaća u brodu, čekajući izlaz prema novom pravcu vremena ostavljajući trag iza nas, sve to nam se skupilo u arhivi naših moždanih ćelija čekajući novi prolaz prema novom putu“. Admir Čosić krade iz duše, čupa, otima: „… zore u ljetno doba, zalaske sunca, lišće kad otpada, u kestene kad smo znali. Škripu koraka mojih Novljana, snijeg kad obvlada. Proljetnu vrevu na pijaci, ljetne šetnje korzom .Prve p’janske, kad smo mislili da sve znamo“. Krajolik, topao kao majčin zagrljaj, a siguran kao očeva prisutnost, je u priči Mesuda Bužimkića, koji se prostirao do brežuljaka Jablanice, Izbe, Kule, Lebrenice. A u njemu slasti i ljepote, kao u cvijetu u raspukloj stijeni, mirisu bagrema, lipa… Šta je Korzo u Bosanskom Novom značilo za Novljane, najbolje to zna Zlatko Hergić: „Korzo ima svoj vakat, svoje adete i pravila. Akšam je prošao, gradska svjetla obješena na čelične sajle više ulice su se upalila, ulica se puni šetačima. Korzo je bilo «aleja» uzdisaja, nadanja, čežnji, druženja, i poštovanja. Na Korzo se izlazilo da se vidi i da budeš viđen“.Dirljive životne priče, viđenja, snovi, događaji… načas će vam zaustaviti vrijeme, a vi čitajući ih prolaziti kroz različita i teška stanja: plačljiva, tužna, šaljiva, oduševljenja, radosti, ljutnje, iščuđavanja… u isto vrijeme liječeći svoju dušu bolje od svih hećima.
Knjiga je zaista prezanimljiva i lahko čitljiva. Priče su odlično ispripovijedane, što je čini veoma zanimljivom i u ponekim slučajevima i napetim. Doduše, ovo nisu samo obične priče već povijest jednog grada, njegovih ljudi, običaja, tradicije… Stil pripovijedanja je iskrenost i istinitost, mada se priče razlikuju po dužini, sadržaju, tonu i nisu napisane šablonski. Jednom riječju knjiga je to o Bosanskom Novo. Ona je podsjećanje i prisjećanje na Novljane, na prijateljstva, ljubavi, izgubljene i nađene. Knjiga je ovo o Unskom keju, o mahalama novskim, o korzu, “Slobodi”, Kuli, ljepoticama među rijekama Uni i Sani… Između korica ove knjige ispisani su stihovi, prekrasni i bogati. Priče su napojene životnim sokovima i šarenom ljepotom izraza, što im daje posebnu snagu. Čitajući ovu knjigu putovat ćete bez reda vožnje, zanimljivim putovima, ploviti bistrim rijekama, hoditi mahalama i sokacima, Dovoljni su to razlozi zašto svaki Novljanin, Bosanci i Hercegovci, a i drugi, širom dunjaluka i u domovini, trebali bi na rafama svojih kućnih biblioteka imati knjigu: “Iz avlije naših sjećanja”!
Ferhat KORAJAC
