Kompozitorica bh. porijekla Svjetlana Bukvić nedavno je predstavila svoj novi album “Extension”, koji je pripremala nešto više od tri godine. Prema riječima američkih kritičara, njen novi materijal ljudima daje nadu u teškom period.
Bukvić objašnjava kako je geneza ovog albuma drugačija od njenog dosadašnjeg rada. Album je proizvod saradnje sa tri vrhunske američke kompanije za savremeni ples, te su u pitanju multimedijalne produkcije za koje je pravila originalnu muziku.
“Olakšavajuća okolnost za ‘slobodne strijelce’ kao što sam ja je što je muzika bila plaćena kao i svirači i studio gdje sam ih snimala. Ja sam zatim u dva sata muzike počela da vidim konture albuma – moje individualne priče – te sam izabrala 45 minuta koje čine ovaj album. Muzika je vokalne orijentacije, a intrumentacija se isprepliće između elektronskog zvuka, električne violine, električne harfe, električne gitare, bas gitare i klavira”, objašnjava Bukvić.
Svi instrumenatalisti na projektu izuzetni su u svom fahu i nesebično su dali svoj talenat i podršku materijalu, dodaje.
“To mi puno znači. Potpisujem se kao kompozitor, mikser, aranžer i producent, što me posebno raduje. Mastering je uradio vrlo cijenjeni Bob Ludwig (Gateway Mastering) sa kojim sam imala jednu od najinspirativnijih saradnji u karijeri”, govori.
Teme albuma su zvučni pokret koji proizilazi iz pokreta tijela, cirkularni tok između analognog (energija) i digitalnog (brojevi) zvuka.
“Empatija. Ono mjesto gdje sebe pružimo drugome, da saslušamo, da se pokušamo zamisliti u tudjim cipelama, da shvatimo. Odatle je nastao naziv, a i koncept grafičkog rješenja albuma. Kao i za moje ostale radove, mislim da ni za ovaj nema bas načina da se smjesti u kategoriju. Hibrid je progresivnog i art roka, klasične muzike, duhovne muzike, avangarde, opere, i eksperimantalne elektronike. Želja mi je da ova muzika spaja, a ne razdvaja i da simultano zivi u raznim medijima, a i uživo na sceni u vidu futurističkog imersivnog teatra. Voljela bih ovu produkciju dovesti i u Sarajevo”, pojašnjava.
Iako već više od dvije decenije živi u New Yorku, naša sagovornica ističe kako od ljeta 1997. godine redovno dolazi u Sarajevo, koje je napustila početkom rata da bi studirala u SAD-u.
“Dolazim zbog roditelja i prijatelja, a drago mi je i što moj sin tečno govori naš jezik. U rodnom gradu sam prvi put profesionalno nastupila 2008. godine, kada je moja kompozicija, kao jedina elektroakustična u programu, pobijedila na anonimnom takmičenju na Festivalu kamerne muzike. Sada ona ne bi bila jedina na sličnim takmičenjima u regionu i vrlo sam sretna zbog toga”, kaže Bukvić, dodavši kako BiH ima mnogo mladih i progresivnih muzičkih mislilaca.
No Bukvić ističe kako je takve talente važno njegovati i pružati im dovoljno pažnje.
“Mi koji dolazimo iz BiH, a živimo negdje drugo, znamo da ne pripadamo ni istoku ni zapadu i da treba imati viziju šta raditi sa tom našom jedinstvenošću u muzičkom smislu i šta ostaviti generacijama koje dolaze iza nas. Operišemo u mentalnom međuprostoru koji ima moć da stabilizuje ili destabilizuje ostatak svijeta. Ja gledam na taj prostor kao na izvor mogućnosti, a ne ćorsokak”, kaže.
Naša sagovornica ističe kako objava novog albuma nije jedini projekat kojim će se baviti tokom 2020. godine.
“Uz izdavanje albuma bit će popratnih koncerata, planiram dovršiti kratki film i započeti rad na većem science-fiction narativu. Također, imam simfoniju za koju dolazi vrijeme da se stavi pred publiku”, najavljuje.
Klix
