Damira Šehovića sam upoznao (odlomak iz knjige ,,Bošnjaci i ja”) kada sam sa Plavljanima počeo da organizujem različite razmjene kulturnih programa i da proširim saradnju prema svim bošnjacima sjevera Crne Gore. On je sav moj trud nesebično podržao i pomogao mi da sklopim brojna prijateljstva i uvažavanje samih Plavljana ali i svih drugih. Njegova harizmatičnost, visoki stepen komunikacije uvažavanja i posvećenosti rodnom Plavu nadvladavao je sve ideološko-političke podjele koje često u Crnoj Gori znaju da budu pogubne. Ono što ga čini posebnim je jaka intelektualna crta koja ga čini ozbiljnim i pragmatičnim. Znajući da je prilično zauzet komunicirali smo putem poruka, uvjek mi je odgovorio u kratkom vremenu jer smo dijelili bliske ideje i ciljeve kada je kultura u pitanju. Ono što je posebno kod Damira Šehovića je veliko poštovanje koje su prema njemu pokazivali mnogi i uvažavali njegovo mišljenje i sugestije. Angažovanost Damira Šehovića kao intelektualaca sa visokim stepenom humanističke ideje i vizije budućnosti, predstavlja njegov lični imperativ intelektualnog poziva pokazujući svima najljepše domete multikulture ali i ljudskog dostojanstva koje ga krasi. U prirodi Damira Šehovića je da stalno preispituje sve vrijednosti, uključujući i sopstvene, iskreno težeći ka univerzalnim ljudskim tekovinama i izvornim principima socijaldemokratske ideje a to su: istina, sloboda, jednakost, solidarnost i socijalna pravda. Biti intelektualac znači boriti se protiv ideološkog i dogmatskog shvatanja svijeta, misleći o alternativama i otvarajući nove puteve inovativnija i bolja rješenja za dobrobit društva u cjelini. Nije nikada podlegao ,,političkim” pogledima na svijet, već isključivo svojim stavovima i razmišljanjima fokusirajući sebe na domete ljudskog napretka. Emil Zola (franc. Émile Zola; Pariz, 2. april 1840 — Pariz, 29. septembar 1902. Francuski romanopisac i osnivač i predstavnik naturalističkog pravca) u svojim pismima je prvi govorio o društvenom angažmanu intelektualca braneći ljudskost, pravdu i istinu ističući da su intelektualci i njihov stav starji i dublji od bilo koje ideologije.
Za sociologa Edvarda Šilsa, intelektualci su naprosto oni ljudi koji (učestalije od drugih ljudi) govore i misle o opštem dobru šire društvene zajednice a ne samo o pojedinačnim stvarima. Pravi intelektualci kao činioci u društvenoj klasi ili određenoj političkoj opciji, a na temelju znanja i činjenica mogu da rekonstruišu i ujedine društvo upravo takav je Damir Šehović. Kao takav on je uspio da postne svijetli svetionik ne samo državnih već evropskih okvira. Polazeći od latinskog termina intellego, lexi, lectum, formu značenja možemo tumačimiti kao najviše domete svakog pojedinca te iz toga proizilazi da pojam intelektualac označava ,,sposobnost ili moć da se saznaju najviši principi” na osnovu moći rasuđivanja, uma o našoj društvenoj pripadnosti a sud intelekta je najviša forma inteligencije i moći da se saznaju i steknu najviši principi. Kroz prizmu Damira Šehovića posvećenost ideji bitno je obilježje intelektualaca koji se uzdiže iznad velikog poznavanja sopstvene profesije i angažuje se na potpunim pitanjima istine, rasuđivanja i simbolike vremena u kom se nalazi. Svojim doprinosom na crnogorskoj društvenoj ali i političkoj sceni uzdigao se u ime moralnih principa prije sdvega svojim znanjem ali i brojnim reformama koje je sam unio. aNajbolje bih ga okarakterisao kroz prizmu Čarls Rajt Milsa (engl. Charles Wright Mills; 28. avgust 1916—20. mart 1962 bio je američkog sociologa i profesora sociologije), koji je jednom zapisao: ,,Važnu odredbu intelektualca i njegovu ulogu čini demaskiranje stereotipa, te zbog toga ,,mislilac” (intelektualac) mora da se poveže sa vrijednošću istine da bi se odgovorno borio sa životnim iskustvom, nasuprot vrijednonosno-neutralnom mišljenju.
Životni put ovog istaknutog bošnjačkog intelektualca i bivšeg ministra prosvjete rođenog 1981. godine u (Beranama ) počinje u njegovom rodnom Plavu đe je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici 2004. godine, na smjeru Finansije, kao najbolji student u generaciji. Magistrirao je 2007. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, odbranivši magistarsku tezu pod nazivom ,,Upravljanje kapitalom u bankama u savremenoj tržišnoj privredi”. Doktorirao je 2015. godine u Beogradu, na Beogradskoj bankarskoj akademiji – Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije, odbranivši doktorsku tezu pod nazivom ,,Koordinacija monetarne i fiskalne politike u savremenim tržišnim privredama”.Tokom studija je bio dobitnik brojnih akademskih nagrada i stipendija, od kojih su najvažnije „Nagrada za najboljeg studenta u generaciji“ dodijeljena od strane Ekonomskog fakulteta, kao i prestižna stipendija „10 za 10“ koju je Atlasmont banka dodjeljivala najboljim studentima u Crnoj Gori. Autor je većeg broja naučnih radova iz oblasti finansija i makroekonomije, a aktivno je učestvovao na nizu konferencija i stručnih seminara. Od 2005. godine je zaposlen na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, gdje izvodi nastavu na predmetima: Monetarna ekonomija, Bankarski menadžment, Fiskalna ekonomija i Komparativno poresko pravo. Na studijama menadžmenta Ekonomskog fakulteta izvodi nastavu na predmetima Bankarstvo i Fiskalna ekonomija. Obavljao je poslove vršioca dužnosti sekretara Ministarstva finansija Crne Gore, od marta 2008. do maja 2009. godine. U periodu od maja 2009. do oktobra 2016. godine je u dva mandata biran za poslanika u Skupštini Crne Gore. U januaru 2016. godine je na prvom Kongresu Socijaldemokrata Crne Gore izabran za potpredsjednika partije. Za ministra prosvjete izabran je 28. novembra 2016. godine i na toj dužnosti ostao do druge polovine 2020 godine. Govori engleski jezik. U periodu od maja 2009. do oktobra 2016. godine je u dva mandata biran za poslanika u Skupštini Crne Gore.
Kao ministar prosvjete napravio je izuzetno značajne reforme u okviru kojih su uvedene besplatne osnovne i master studije, osnovan Fond za kvalitet i talente, uveden dualni sistem obrazovanja, povećane zarade prosvjetnim radnicima, izgrađene brojne nove škole i vrtići širom Crne Gore.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
