Ili: Ko to „ruži“ dijasporu? (II), o Bjelom golubu i zastavama
Piše: Sead Hambiralović
Nedugo poslije zadnje kolumne čitam od sve eksponiranijeg komentatora, psihologa Srdjana Puhala, pod naslovom Zamisli dijasporo. Poznata priča, na koju će kolega Namik Alimajstorović: „Ma čovjek je to onako spomenuo, zna da od toga (glasanja) nema ništa bez uvođenja elektronskog“. Bolje da je sa stručne strane dublje zašao u razloge. A nema potrebe o poodavnom psihologovom „ruženju“ dr. Semira Osmanagića, jednog od naših najpoznatijih dijasporaca koji se lako, argumentovano „odbranio“ (i) od još ponekih. Za razliku od mnogih novokomponovanih – neka je metnuo- njemu više pristaje ono dr.
Zato nije isto gledati na dijasporu iz Banjaluke ili Sarajeva, naspram onih koji se savrseno „razumiju“, a dobacili do Skandinavije ili Australije. Alma Nikolić Jelkić javila se iz Kanade i rekla svoje koje će potpisati svaki naš u svijetu. A tek moje „istraživanje“ kako to kod nas „struka“ (ne)funkcioniše i od koje je malo fajde. Slučajnost je navela da zaozbiljno „zadjem“ u tri resora. U najkraćem haman biće: kakva vlast- takva i struka.
NOVO „RUŽENJE“: Eh beh, ozbiljno „zaružen“ od Duške Rebić iz tz. kantonalnih novina što sam napisao „onako“- čuj po roditeljskoj liniji 51:49 ?! Taman „dao“ Tuzli, zbog nene je Zehre i djeda Muharema Kunosića. Najviše dopala zamišljena „slika“ kako uzgaja (i) lubenice na placu sa vikendicom, što se nalazila na mjestu današnjeg Hotela Tuzla. Ali nije drago što je bio na čelu lovaca- ne volim taj „sport“! Haman kazna- otišao na sastanak u Sarajevo- vratio sa tifusom i- ode mlad. A odoše i trofeji iz kuće u Hendeku kad se mama udavala. Takav bio običaj- odnesoše fudbaleri „Drine“ koji su došli u svatove…
Na tih 51 za Zvornik mislim da se moglo još dodati- u prvom redu zbog mezarova (i najnovijeg!) na Kazanbašči. Nisam „računao“ ni djeda Hadžiavdagu. Otac je bio „ikona“ brojne familije, a djed još više! Pa najnovije što je pamtila Mulija Ćorić, koja se bliži stotki- posebno milo za „podatak“ o tri ladje, a ranije od strine Fatime ko je kod njega „vodeći knjige“ stekao penziju i „produžio“ dugo primati i u socijalizmu.
Kao i moj „razlog“ oko tog procenta. Izmedju ostalog (pre)ostale zavičajne staze. Jer, nije isto odrasti pored Jale ili modre Drine. Reklama ne treba za dvije zadnje knjige i objašnjavati „značenje“ cvijeta od kamenčića („taše“) izvadjenih iz pličaka „kraljice rijeka“. Nekada tako tepao- sedam položio na mezar doajena zvorničkog novinarsta Kjašifa Smajlovića- ne stigoh iz Švedske u Zagreb da spustim na vječno počivalište najboljeg prijatelja, Šahbaza Avdića…
NERASPAKOVANE DJEČIJE ZASTAVE: Pridodati kolumnu od prošlog ponedeljka, uz raniju Tri „ukazanja“ u Zvorniku. Teška je dijasporna mirovna „disciplina“, pa još biti neovisan i hoće li se nakon obilježavanja Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, moći „uklopiti“ (i) četvrto ukazanje? Dogadjaj je kako gdje odjeknuo i- koje li koicidencije vezano za nacionalni simbol. Nekako je naspram moga angažmana sa dječijim zastavama (“Barnens flagga”), podržano od više institucija. Dugujem posebnu zahvalnost dvjema norveškim koje su me godinama „pratile“, FN sambandet Bergen, na čelu je bio Arne Öy i Anne Angeltveit iz dječije Redd Barna. A pisano ko je s početka oko GljiveMira vukao „konce“ s vrha Hordaland fylkeskommune i- naklon sjenama Harry Herstad.
Nakon promocije Dječijih zastava 97, na Danima GljiveMira u tuzlanskoj dvorani Mejdan, obišle su mnoge skandinavske gradove sa Bijelim golubom u zraku kako za sobom vuče sastavljene. Bile su dio scenografija mirovnih programa – dobacile i do Velsa na Dane norveške kulture. Prošlog ljeta, spakovane stigle sa sjevera u moj rodni grad. Dalje ne treba- u spomenute dvije kolumne sve piše.
__________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
