Piše: Sead Hambiralović
Uvjerio se prošle godine i po svemu sudeći da je zgođušno uređeni Pansion „Centar“ na Sonom trgu, vlasnika Jasmina Alića, jedno od glavnih stjecišta naših ljudi iz dijaspore. Pa bi neki pitali (i) „za moje zdravlje“ i kako bi mogli sresti? Pa tako i Banjalučanin Hamdija Trnovac koji se lijepo nadovezao na moje mišljenje i „nakitio“ da je ovaj pansion „koktel“ orijenta i zapada i da bi vlasnika promovirao za generalnog menadžera svih asocijacija ugostiteljsko- turističke branše u Evopi i šire. A nije rekao bilo ko- Hamdija je prije rata bio na čelu banjalučkih poslovnica poznatih YU turističkih operatera, Putnik i Atlas.
IDENTITET KLJUČNI RAZLOG: Nekoliko je razloga dolaska u Tuzlu koja mu je „legla“ jer je sačuvala identitet. U švedskoj Karskroni je nabrao 28 godina- (pre)ostalo je nekretnina u Banjaluci, a vuče ovamo. Kupio bi „nešto“, jer podsjeća na rodni grad do 69., kada se desio strašni zemljotres. Dobro se „osjetio“ i u Tuzli- „probudilo“ na spratu kuće nene Zehre u Hendeku- ormar „krenuo“ i nemal prevalio po mome krevetu…
Sjećam se dolaska bl. „muhadžera“ – neko vrijeme kod nene je zbrinuta punačka majka sa dvoje malešne djece. Nisam siguran jesam li je oslovljavao sa teta Mara ili teta Dara.
Onda, naravno, slana jezera. Želi naći srcu mira i da uradi zdravstvenu „generalku“- sedmdeset četiri nije malo. Boljka ova, boljka ona. Nije ni čudo šta je sve preturio preko glave prve ratne godine. A najradosnijih, istovremeno najtužnijih dana kada je u svojoj turističkoj agenciji familiji rezervisao avionske karte – u jednom pravcu i samo da odu iz pakla. Kako je umakao poduže je, a na posebnom mjestu, kao najveću dragocjenost, čuva dva sačuvana kamenčića od srušenih Ferhadije i Arnaudije…
BANJALUČKA „VEZA“: U Švedskoj sam bio u kontaktu sa brojnim izbjeglim Banjalučanima, od Örebra, Malmea, Štokholma do Motale, gdje se još dobro drži list „Šeher Banjaluka“, na čelu sa visprenim Mirsadom Filipovićem i Goranom Mulahusićem.
Hamdija je nekako „najposebniji“. Počev od njegove gospodske pojave, kao da je sišao sa platna nekog filmskog klasika, do njegove životne priče koja bi se „serbes“ mogla publikovati. Bio je u upravama više nekadašnjih sportskih društava, a sada penzionerske dane „prekračuje“ angažmanom na mjestu menadžera „Rain Soul“, najjače antidioksidens američke kompanije na svijetu. U BiH osniva tim, „pikirao“ je nekoga iz moga kraja i svaka informacija je dobro došla.
Još se knjiga „Panonika, priče sa slanih jezera“ nije ni ohladila od štamparske farbe a eto ih haman najnovijih. Na fonu je turističkog i mirovnog dijela projekta GljivaMira. S velikim razlogom je uspostavljena lijepa „konekcija“ sa Emirom Hujdurom, vlasnikom Gradske kafane „Kapija“, a na „mome“ gornjem slapu opet zanimljivosti i nova susretanja. Učas riješeno ko da uslika sa Hamdijom a samo što sam obavio zanimljiv razgovor sa gospom iz Sremske Mitrovice. Proputovala svijeta i „encikopledija“ brojnih zanimljivosti- od „naširokih” tema do plemenskih adeta- svojim očima uvjerila i dizala kosa na glavi. O tome obaška dok se još ponešto ne posloži. Inače, Vojvođani su česti gosti. Sa velikim zanimanjem i smiješkom saslušala prošloljetošnju anegdotu o postarijim zaljubljenim novosađanima Eržiki i Stiji koji su „ušli“ u knjigu, a video snimak „čuva“ za najavljivani tv serijal „Šala i zbilja kokuznih vremena“ koji bi „išao“ ako odobre – vjerujem da hoće…
P.S.
Nekih godina pukla priča da je neko iz dijaspore radi jednog ovakvog u Tuzli kupio stan. Nije tačno, haj neka bude par procenata!, a ubraja u one promućurne i „pionir“ ko je prvi namirisao kako će se dalje stvari razvijati oko nekretnina. Tada je u elitnoj zgradi kvadrat bio oko 1.500, a sada kreče oko četiri hiljada maraka…
————————————————————————————-
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 130 mail adresa. Fb kontakt: dabudebolje@gmail.com
