Piše: Sead HambiralovIć
Definitivno ima nešto što ”usmjerava” ovu priču – finiš li je i dramatičnije ne može biti. Pisano u nekoliko zadnjih kolumni a dodatno neki dan odaslano da je u toku jedan broj (i)ndirektno involviranih. Kad je nešto mnogo važno sugestija ili savjet nikada nisu na odmet. A nisam siguran da li je poziv Safeta Huseinovića stigao dan prije ili koji sat ranije. Organizuje ”druženje” na njegovoj velelijepoj haciendi pored Sarajeva, pa ako mogu doći…
NANIZANE DRAME: Nakon odlaska Majke prije dvije godine, ne poželjeti nikom šta se sve izdešavalo zbog korone i manje više poznatog – grđe nije moglo. Praktično zaredane drame nad dramama- prvo oko ispunjenja njene zadnje želje, onda sa letovima kada ne dadoše u avion na Skavsti što nisam kod sebe imao našu LK- samo kopiju- original čekao na Tuzlanskom aerodromu…
Prošle jeseni nemal ne dadoše uči u Švedsku jer nisam imao kovid potvrdu. Uz sve to ”kuckalo” glavno oko GljiveMira i još ne mogu vjerovati da sam ljetos ”neplanirano” završio novu knjigu!
Nakupilo se i nije za džabe da je dobro ponekad zastati, promijeniti sredinu. Taman tri dana da se makar malo odmakne od lavirinta u koji sam se upetljao i čujem šta veli nekagašnja ”mudrica” iz Osla, kod koga se skupljala ponajbolja Bosna. Sada isto tako nedaleko od Sarajeva. I godilo biti gost u ambijentu koji nadilazi ove li one destinacije za odmor, sve na kvadrat sa koliko je stila i duše da se na Sajinoj haciendi mogu držati predavanja novim arhitektama ili majstorima razne branše.
Neke godine haj da me snimi kako plivam u bazenu i taj vedri video klip svakako će nekada ustrebati. Novost je da je otišao ”korak dalje”- sa Paga dovozi morska so da zaslani dovedenu izvorsku, čistu kao suza. A belaj nakon dvomjesečnog odsustva: medvjed upao u bazen i skršio sav montažni ”pokrivač” koja štiti da se ne nanosi lišće.
TAKO ”PROLAZI” DIJASPORA: A nema šta ovdje nema: pomoćni objekti, 11 gostinjskih soba, veliki staklenik, uokolo svakojakog voća. Sa platnažom trešanja ispalo je loše: od ”visokog” je biznisa i sve za izvoz, ali u Čapljini podvalili pola sadnog materijala koji nisu odgovarali deklaraciji – ukupno 750! I da bude još gore- tek primijetio nakon četiri godine kada je krenuo rod – sve posjekao!!! Inače, tako obično ”prolazi” naša dijaspora, kojoj pretekne srca za rodnom grudom. A koje ushičenje kada je mnogo godina ranije sa Vehidom Gunićem realizovao tv serijal ”Zbogom Bosno, daleko odosmo”.Bilo je to vrijeme srušenog mosta kod Orašja kada se satima čekalo na skelu da se preko Save ”pređe”. Jednom, izašao iz busa da ”protegnem noge”, kad u koloni smoreni Vehid i Sajo. Ja te 96. avionom do Zagreba pa klajkaj do Tuzle sa spakovanom izložbom ”Svjetlo za djecu u ratu” i da stignem na premijeru moje predstave ”Zašto sunce plače”. I neke sličnosti sa pitanjem ko je gore prolazio? Kod njega pljaf za vrijeme montaže u Sarajevu kada mu se sve ”otvorilo” oko ”poslovne saradnje” i gdje se djedoše novci od sponzora? A mnogo uložio u skupu tehniku, ne računati putne troškove na dugim putovanjima…
Odustao od ganjanja po sudovima nakon podvale sa sadnicama i oko tog serijala. Kao i ja oko nagrađenog proizvoda na međunarodnom sajmu, niti da ”ganjam” gdje se ”djede” moj autorski honorar koji sam namijenio za desetoro najboljih (izbjeglih) učenika iz Podrinja – potrošili!
PIĆE I SLIKA: A ušao u anegdotu (i knjigu) onaj davni koktel u Oslu kada smo sa poznatom pop-rock zvijezdom Åge Aleksandersenom i bosansko-hrvatskim pjesnikom Enesom Kiševićem obilježili završetak ”uglazbljenog Snajperiste”- prisjelo, ne idu mi ”jača” piča. Još zanimljivija priča je velika slika Odd Nedruma koja je ”kriva” da ne dobijem milion koji je Sajo predložio kompanjolu i suvlasniku reklamnog biroa. Poznata je praksa da se izbjegne plačanje poreza na dobit kupovinom umjetničkih djela i ovaj put namijeni za GljivuMira. Kasno, slika naručena ali nije mi bilo krivo. I prve prilike haj da se slikamo nas dva pored za uspomenu. Onomad objavio, a pošto je ”pobezobrazna” taj dio prekrio trakom. Spominjem: Sajo reče da to platno sada vrijedi deset miliona kruna…! Reinkarnacija je Rembranta, voli slikar samuvjereno tvrditi.
Dok nisu stigli gosti bilo je vremena da obiđemo imanje i čujem šta veli oko svega tog moga. Pretpostavljao: odranije je planirao akva park pored zlatonosne rječice Lepenice. Pokazao neka idejna rješenja, nakloniti se i kazati: Bravo majstore!
S prve da je ”izmišljen” plac (i) za ”mene”, gdje bi se sjajno uklopila GljivaMira. Odatle vidi se vijadukt kojim mile vozila za Konjic, Mostar i Jadran. ”Na tanjiru”: mirovnoj pridodati turističku ”komponentu” projekta sa spominjana tri bungalova za djecu i ljetnu scenu. (Popodne haj da sve osmotrim sa visine. Uspnem šumskom stazom na vrh obližnjeg brda. Rječica je vijugala i sličila Drinjači, idiličan ambijent, kotlina sa načičkanim brdima, i sva zgoda da se program nadopuni školom u prirodi. Taj njegov prijedlog za lokaciju bio je dobar, ali sam ”odozgo” primijetio još bolju…
NEŠTO JE JAČE…: Plus ekologija i koja pogodnost – ON bi sve nadgledao oko izgradnje- boljeg nema! Otšutio sam, a jeste ubacio ”bubu”. I još jednu pride. Ako pristajem, odmah će ”telefonirati”..! Polako dobri moj, kažem i nema potrebe ponavljati sve odranije iz Bergena ili Lješeva nedaleko od visočkih piramida. Nadjačavalo je ono moje: ”Nešto je jače, vuče natrag i brka logiku svaku…” (Knjiga Novo sunce, poema Povratak, S.H.). U tom slučaju odoh sasvim od Drine; majka i otac su u Kazanbašči, kuća i još neke (pre)ostale drage zavičajne staze…
Teško, teško je to razumjeti sa strane. Pogotovo kada je riječ o Zvorniku. U svakom slučaju neka to malo ”odleži” i vrijeme posloži . Za sada sa Tuzlom su ”karte otvorene” i ovih dana trebalo bi ponešto da se razbistri.
P.S. Dobio savjet da biciklo ne ostavljam pored tuzlanske Autobuske stanice. Krade se. Riješio sa Alenom Žigićem, šefom benzinske pumpe INA, koja je u neposrednoj blizini. Stavili u magacin, a smiješeći se da ta tri dana ne ”produže” mjesec. U nedelju se vratio i njegovom kolegi Boži neka prenese pozdrav i veliko hvala.
A ovo pod uzgred budi rečeno: od sveg voća i povrća na Sajinoj haciendi zapelo je sa kivijem. Radi oprašivanja jedno do drugog su stabla – ”muškić” je napredovao i cvjeta, ali sa ”kivicom” je problem i nikako da se ”primi”. Za koji dan dobice nove mladice i ovaj put valjda će doći ”prava djevojka”.
Napokon riješen i davnašnji ”problem”: Safet Huseinović i ja smo parnjaci i samo je pitanje ko je makar malo stariji. On pet mjeseci i u šali da ima pravo ”poslati po cigare”. E pa, donjeo sam mu na poklon ”Panoniku, priče sa slanih jezera”, gdje su i ”Skupljači opušaka”. Kad pročita valjda će doći ”tobe” ili neka makar malo umanji.
____________________________________________________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
