Ne treba biti puno mudar pa shvatiti da nije bilo maršala Josipa Broza Tita da danas država Bosna I Hercegovina nebi postojala. Pored (ne)državotvorne svijesti bosanskih Srba, Hrvata I Bošnjaka, danas bi uveliko dijelovi BiH bili gubernije Beograda i Zagreba, gotovo svi hidropotencijali i mineralni resursi bi bili u rukama Srbije i Hrvatske a skoro sve šume posjećene.
Jesu li stvarno sve etničke zajednice i letargični “ostali” toliko glupi. Trepča radi, Beograd se gradi.
IZDAJA KAO GLAVNI KONTRIBUTOR U RUŠENJU REPUBLIKE BIH
O izdaji “majke Bosne” od strane većine bosanskih Srba i Hrvata ne treba puno govoriti. Vidjeli smo to u periodu od 1991 do danas. Hoće da budu provincijalci Beograda i Zagreba, to je evidentno, bar ova izborna većina okupljena oko HDZ-a i SNSD-a.
Šta je sa etničkim Bošnjacima i nacionalnim Bosancima. Ovih drugih ima ko za “kutiju duhana”, bude se ali to ide sporo kao kad puž krene na put oko svijeta.
Koliko izdaja može biti fatalna najbolje nam govori Cicero, koji je rekao da ni jedna nacija ne može preživjeti izdaju iznutra. Evo nekoliko primjera-historijskih činjenica:
-Grčko – Perzijski rat 480-479 p.n.e. Grčki izdajnik Efialt ponudio je da vodi Perzijance planinskom stazom iza leđa Spratanca u bici kod Termopila. Njemu su povereni Besmrtnici, kadar elitne perzijske pešadije. U zoru trećeg dana počeli su da se spuštaju prema ravnici iza grčkog položaja. Leonida je zadržao trupe Sparte, Tespije i Tebe, a ostatak poslao na jug. On i njegovi vojnici, njih oko 300 borili su se protiv Perzijanaca, koji su im došli se leđa, do smrti.
-Kako je palestinski Predsjednik Jaser Arfat “pregovaro” sa Izraelom, uz pomoć bjelosvjetskih medijtora, vidimo danas rezultat tih prgovora.
A hronoligija izdaje etničkih Bošnjaka ide nekako ovako:
-Godine 1831-32 Husein kapetan Gradaščević je podigao ustanak protiv Turske sa ciljem da oslobodi Bosnu od Turske okupacije. Ustanku se pridružilo i bosansko pravoslavno i katoličko stanovništvo, koje je sačinjavalo oko trećinu njegove vojske. Nažalost ustanak je ugušen a u borbi protiv Gradaščevića su učestvovale turske snage sultana Mahmuda II, srpski odredi koji su se pridružili sultanovoj vojsci i trupe bošnjačkih begova Ali-paša Rizvanbegovića i Smail-aga Čengića.
-Ministar u Vladi Srbije Stojan Protić je još 1917. godine predlagao da se “problem” bosanskih muslimana “riješi” programom prisilnog pokrštavanja i pokolja! Spaho je otrovan, dok su pregovori o uvođenju Vidovdanskog ustava bili u najkritičnijoj fazi. U predvečerje Drugog svjetskog rata, kada je fasizam u Evropi dostizao klimaks, dogovorom u aprilu 1939. godine su započeli pregovori Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, nakon čega je Bosna opet šapatom pala. Pala je šapatom jer skoro nikakvog otpora etničkih Bošnjaka nije bilo poslije Spahinog ubistva.
-Još 1988. godine upravljački vojni vrh SFRJ je preimenovao Generalštab JNA u Generalštab Oružanih snaga, što je bilo protu-ustavno. Bio je to, faktički, vojni puč kojim je Teritorijalna odbrana, kao republička oružana sila, nezakonito potčinjena saveznim organima. Predsjedništvo SFRJ, na čijem se čelu tada nalazio Raif Dizdarević, moralo je reagirati na ovo. Međutim, nije reagiralo. Nije reagovala ni tadašnja vlast SRBiH, niti Bošnjaci u njoj.
-Mjesec dana prije prvih demokratskih izbora, Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine je 19. oktobra 1990. godine donijelo je odluku da se naoružanje i vojna oprema TO RBiH preda u vojne magazine JNA, čime je država Republika BIH bila razoružana. Opljačkano naoružanje je smješteno u magazine JNA, koja ga je nakon toga predala srpskim pobunjenicima, paravojnim formacijama, tzv. “Vojsci Republike Srpske”. Nije se usprotivilo ni Predsjedništvo SR BiH niti etnički Bošnjaci u njemu.
-Potpisnici Okvirnog mirovnog sporazuma za Repbliku BIH, koji su ga parafirali u Dejtonu 21. novembra 1995. i kasnije potpisali u Parizu 14. decembra iste godine, su prekršili članove 5. i 154. Ustava Republike BiH i time postali izdajnici države, Republike BIH. Niko u drugim republikama bivše Jugoslavije nije sjeo ni sa Miloševićem ni sa Tuđmanom da pregovara o unutrašnjem uređenju svojih republika, što je čisto unutrašnja stvar svake države a takvi pregovori su ujedno i kršenje Ustava i kršenje Povelje Ujedinjenih nacija.
I gdje smo sada? Tamo gdje smo uvijek i bili, ko ovce u toru, koji čekaju da ih vukovi preko Drine I Une pojedu za doručak.
IMA LI BILO KAKVIH ŠANSI DA SE PRUŽI OTPOR?Ima ali prvi preduslov je kako mudro zbori Cicero da se spriječe
izdajnici u svom djelovanju.Kako sada stvari stoje dokazani veleizdajnik je Bakir Izebegović, čije akcije ne treba više komentirati, dovoljno je prelistati novinske članke. Šta je sa ostalima za sada potencijalnim izdajnicima? Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da zvijeri otkrije trag.
-Fahrudin Radončić se sam otkrio tvrdeći da je torta spravljena sa grbom Herceg-Bosne “slatka”. Time je sve rekao i izgubio izbore.
-Elmedina Konakovića hvale obadva HDZ-a sa obje strane Une. Bože, zašto li?
-Naša stranka se pokazala kao 14 ruka HDZ-a u slučaju isporuke Mostara HDZ-u i u slučaju skidanja zastava Herceg-Bosne sa javnih ustanova. Znamo da se ništa ne dešava bez rukovodstva stranke ili bar jednog njenog dominantnog dijela. Čiji trag otkriva snijeg na brijegu Naše stranke? Je li to Damir Arnaut, koga smo viđali na “neformalnim” sastancima sa Brkićem, jednim od glavnih ljudi HDZ-a? Je li baš njemu stalo da “legitimni” Čović bude “nezaobilazan”, što će reći da i HDZ-ova desna ruka Dodik mora biti “nezaobilazan”, mada on to tako kao “ ne misli”, bar ne javno.
Po meni postoje dva načina da se izbjegne bosanski Termopoli koji nas čeka u narednim godinama.
-Prvi je da se “proguta žaba” zvana HDZ znajući da je oronuli Čović spreman za penzije i da će Ustavni sud BiH vjerovatno poništiti rasističke elemente u nametanju članova Izbornog zakona od starne laureata Hrvatske držve her Schmidt-a. U tom slučaju osmorka bi mogla formirati vlast na državnom nivou bez SDA I SNSD, ako HDZ na to pristane. Preduslov za ovo je da se postave “promatrači” i “izbacivači” na eventualno izdajničko djelovanje Konakovica i Arnauta.
-Ako HDZ ne pristane da ne kolaira sa Dodikom, ostaje druga opcija a to je da sve pro-bosnske stranke formiraju izvršnu vlast na nivou države, bez obzira na eventualnu prohodnost ili neprohodnost u domovima naroda. Tu se misli na “osmorku” plus DF i plus SDA, pod uslovom da SDA sada, ovih dana izbaci iz svojih redova Bakira Izetbegovića i njegovu suprugu. Time bi ako ništa sprijećili dalje rušenje Republike BiH od strane velikodržavnih ideologija Beograda i Zagreba a ulazak u EU ostaviti za neki naredni period, jer takve zakone nebi bilo moguće donjeti zbog Doma naroda. To bi podrzumjevalo i hitnu pripremu za odbranu BiH jer su planovi daljnje agresije dubokih država-rukovodstava Srbije i Hrvatske itekako evidentni. U tu strategiju odbrane treba po mogućnosti potražiti i saveznike u regiji koji imaju otvorena “historijska” pitanja sa Srbijm i Hrvatskom, poput Madžarske, Italije, Bugarske, Crne Gore i td.
Ako su građanima Republike BIH i dalje draži sljedbenici agresora i veleizdajnici (kao nekada mudri dedo Alija, posljedni predsjednik RBiH i otac RS) od vlastite sudbine i njih i njihovih najmilijih, pa i države, onda im takvu želju da postanu Palestinci ili Romi Evrope, te provincijalci Beograda i Zagreba treba i ispuniti.
Esad Jaganjac, dipl. ing. London
