Specijalni rat je poseban oblik rata koji se vodi u vrijeme kada država agresor i napadnuta država najčešće nisu službeno u ratu.
Država agresor najčešće za cilj specijalnog rata ima destabilizaciju napadnute države, urušavanje njenih institucija i rušenje vlasti i politike. U modernijem vremenu, kada se za sve koriste strane krilatice i specijalni rat je dobio više naziva. Onaj koji se može primjeniti na naše područje nazvat ćemo “black operation”.
Bosna i Hercegovina trenutno se nalazi u situaciji kada se protiv nje s više strana vodi specijalni rat. Nešto ranije takav rat vođen je protiv naših susjeda Crne Gore, članice NATO-a.
NATO je čak u jednom trenutku i reagovao slanjem jedinica za hibridno ratovanje. Baš kako smo mogli svjedočiti tokom specijalnog rata protiv Crne Gore, tako i u BiH svjedočimo da u tom obliku rata učestvuju oni koji nas okružuju, a organizovano ih podržavaju institucije religije.
Rusija i Srbija su uz pomoć Srpske pravoslavne crkve koja je omasovila podršku u Crnoj Gori uspjele izdejstvovati svoju vlast.
U Bosni i Hercegovini nije im cilj preoteti vlast. Glavni cilj “black operation koju provode pomenute Rusija i Srbija, ali i Hrvatska je nestanak Bosne i Hercegovine u njenom današnjem obliku.
Bolje reći podjela Bosne i Hercegovine na dijelove koji će biti pripojeni Srbiji i Hrvatskoj.
Stoga se dobro uvježban plan koordinirano provodi s napadima koji selektivno i naizmjenično dolaze s različitih strana. Rusija je, u to možemo biti sigurni, najveći generator hibridnog rata protiv BiH.
Oni su ti koji pružaju različite oblike pomoći vladama u Beogradu i Zagrebu, a istovremeno u geopolitičkom prostoru lobiraju i rade protiv Bosne i Hercegovine.
Teško je izbrojati koliko je puta Rusija uložila veto kada je Bosna i Hercegovina u pitanju na svjetskom nivou.
S druge strane, ruski ambasador u Vijeću za implementaciju mira PIC svaki put je iznio suprotno mišljenje.
Srbija i Hrvatska djeluju kao sinhronizovana mašinerija protiv Bosne i Hercegovine. Diplomatski i nediplomatski, javno i tajno udara se na temelje bosanske državnosti i njenog suvereniteta.
Svjesni lošeg političkog uređenja i nemoći da im se kvalitetno odgovori, ulaze na bh. teritoriju, i siju prljave ideje o nemogućnosti BiH, njenoj neodrživosti i slično. Istovremeno se lažno predstavljaju kao prijatelji Bosne i Hercegovine.
Već je dokazano da naši susjedi i njihov politički tutor Rusija u Bosnu i Hercegovinu uvoze i svoje obavještajne snage, kako bi pratili svaki korak vlasti u Sarajevu i bili spremni osujetiti ga ako je u interesu države.
Medijski rat kao dio specijalnog je posebno izražen. Svaki korak Bosne i Hercegovine se diskredituje, poništava se njena prošlost, uz obaveznu opasku, naročito srpske strane da je BiH nastala u Dejtonu. Koliko je ta medijska ofanziva jaka pokazuju i činjenice da neki probosanski političari počinju ponavljati baš takve konstrukcije o nastanku BiH.
Dio tog medijskog segmenta je javno ponižavanje žrtava, a istovremeno slavljenje zločinaca i njihova zaštita i u Srbiji i u Hrvatskoj.
Koliko su susjedne države sigurne u uspjeh specijalnog rata protiv BiH i njen nestanak pokazuju i informacije da, primjera radi, hrvatska policija ulazi duboko u teritoriju BiH i siječe bosansku šumu kako bi zaštitila svoju granicu.
Srbija, s druge strane, ulazi u naša prirodna bogatsva, pa na hidropotencijalima BiH planira graditi elektroenergetsku mrežu duboko u unutrašnjosti naše države.
S druge strane, brojne kompanije iz obje susjedne zemlje nas ekonomski slabe uvozeći nam takoreći svoje smeće i gušeći naše proizvođače.
A sve nabrojano Rusija, Srbija i Hrvatska provode kroz politike RS i nasljednika HZ HB. Te politike zahvaljujući svojoj političkoj moći nastaloj na specijalnom ratu i proizvodnji tenzija u političkim i drugim institucijam blokiraju svako normalno funkcionisanje države. Te političke garniture koriste bh. institucije u specijalnom ratu protiv same BiH.
Najeklatantniji primjer takve sabotaže u državnim institucijama je ponašanje spram migrantske krize. Tako Bosna i Hercegovina ima Graničnu policiju na čijem čelu je Zoran Galić, HDZ-ov kadar koji se više brine da olakša hrvatskoj policiji i ne dopusti prolazak migranata nego da zaštiti granicu BiH na istoku.
Identične priče imamo i u drugoj policijskoj agenciji na nivou BiH – SIPA. Ta SIPA i Državno tužilaštvo osim ubistava i visokog kriminaliteta ne procesuiraju u RS i zapadnoj Hercegovini.
Tako su nedodirljivi ostali kadrovi Dragana Čovića i Milorada Dodika, pijuna politike koja protiv BiH vodi specijalni rat.
Specijalni ratovi, ma koju stranu krilaticu koristili, vodili su se i ranije, a vodit će se i u budućnosti.
Ono što je problem Bosne i Hercegovine je njena ustavno – politička struktura i društveno uređenje zbog čega se sve teže odupire udarima vanjskih neprijatelja od Moskve, preko Beograda i Zagreba do Banja Luke i Mostara.
Vrijeme je za državni štit i zaustavljanje “black operation”!
Piše: Rasim BELKO / Patria
