Konzulat u Rijeci, susjednoj nam Republici Hrvatskoj, svečano je otvoren, ali je i dalje zatvoren zato što vrata konzulata nema ko otvoriti
Nakon okončanja općih izbora u Bosni i Hercegovini formira se vlast i imenuju novi državni ministri. To automatski znači da nova kadrovska rješenja neće zaobići ni Ministarstvo vanjskih poslova. Postavlja se pitanje šta su uopće uradili u protekle četiri godine i da li je postignut ikakav napredak? Činjenica je da naša zemlja i dalje nema usvojen zakon o vanjskim poslovima, a problem je i implementacija Zakona o elektronskom potpisu.
IZMJENA ZAKONA
– Mi pokušavamo biti maksimalno na usluzi našim građanima i trudimo se profesionalno uraditi svaku traženu uslugu, koliko je to moguće. Što se tiče nedostatka osoblja, mi smo poprilično popunjeni, a prihvatamo sve kritike građana, jer svi griješimo i potrudit ćemo se da budemo još profesionalniji, ističe generalna konzulica BiH u Frankfurtu Višnja Lončar.
Dr. Began Muhić, generalni konzul BiH u Stuttgartu, kaže da ovaj generalni konzulat duži niz godina čini maksimum kako bi bio na usluzi građanima BiH. Vrata konzulata, tvrdi, bila su i ostala otvorena i tokom restriktivnih mjera i pandemije. Naglašava i da većih pritužbi, po bilo kom osnovu, nije bilo.
– Smatram da bi dobro bilo izmijeniti određenu legislativu i podzakonske akte kada se radi o mogućnosti upisa djece koja se rode u Njemačkoj, a čiji su jedan ili oba roditelja građani BiH. Tu, najčešće, nailazimo na određene probleme jer kada se pokrene postupak upisa u matične knjige rođenih i knjigu državljana preko DKP-a, generalnog konzulata ili ambasade, procedura traje predugo – zbog složenog sistema. Upis može trajati i mjesecima, što može predstavljati problem prilikom izdavanja putnih isprava, objašnjava dr. Muhić i dodaje da je postojeća struktura osoblja, kada se radi o konzularnim i drugim uslugama, dostatna i po kvalitetu i po kvantitetu.
Ističe i da je u DKP-ima potrebno imati atašea za kulturu i obrazovanje koji bi se bavio isključivo pitanjem obrazovanja i dopunske nastave za djecu iz BiH, jer samo u Njemačkoj živi oko 300.000 osoba iz naše zemlje. Inicijative su pokretali i ranije, ali ovo pitanje do danas ipak nije riješeno. A da je sve u najboljem redu i u Bernu i Bruxellesu, nezvanično tvrde naši diplomatski izvori.
Sa druge strane, građani ne kriju nezadovoljstvo. Haris Halilović, član užeg rukovodstva SSDBiH, predsjednik Saveza dopunskih škola BiH i bivši generalni konzul u Stuttgartu, podsjeća da BiH u Njemačkoj ima 4 DKP-a.
– Nije rijedak slučaj da dobijam pozive naših građana/ki sa upitima za razne konzularne usluge ili molbe da im pomognem oko usluga ili ubrzanja dobijanja dokumenata, najviše novih pasoša. Njihove žalbe uglavnom se odnose na gluhe telefone u Ambasadi i konzulatima ili neljubaznost uposlenih. Ne žive svi blizu i nije lahko uzeti slobodan dan i otići 200-300 km, a niste ih danima mogli dobiti da vam kažu šta vam sve treba. Još ako vas u DKP-u dočekaju neljubazno, sa pitanjem: “Šta si doš’o, šta ti treba”, onda ugođaj nije prijatan, ističe Halilović.
Dodaje da je posljednjih godina, ipak, pozitivno iznenađen što je u Ambasadi i konzulatima sve više uposlenih koji su ljubazni i nastoje pomoći građanima. Svjestan je da i nemarnost naših građana uzrokuje mnogo nesporazuma. Napominje i da su pojedinci i asocijacije građana i ranije upućivali dopise nadležnim kako bi se problemi riješili. No, nerijetko, dopisi su ostali bez odgovora.
A i građani Hrvatske ne kriju nezadovoljstvo. Saradnja sa DKP-ima BiH u Hrvatskoj je, nezvanično kažu, simbolična.
– Pritužbi građana ima najviše u vezi sa izdavanjem osobnih dokumenata. Nedavno je otvoren Konzulat u Rijeci, međutim bez zaposlenih službenika. Veleposlanstvo BiH nije vidljivo na terenu i nikako ili rijetko sudjeluje na nekoj od manifestacija koje državljani BiH i organizacije organiziraju u Hrvatskoj. Jedino što funkcionira kako treba je služba koja rješava pitanja umrlih građana RH, a koji se žele ukopati u BiH, naglašavaju naši izvori.
Safet Alispahić, član rukovodstva SSDBiH i predsjednik Vijeća bosanske zajednice NSW Australia, napominje da bh. ambasada u Canberri trenutno ima samo dva uposlenika – ambasadora i sekretara.
– Naša zajednica je pokušavala tražiti da se organizuju konzularni dani u Melbourneu kako bi mnogi zainteresovani mogli izvaditi bh. pasoš i ostale dokumente. Nije se uspjelo, jer oprema koja je potrebna nije u funkciji, a nedostaje i uposlenih. Na upite građana, ambasador je poručio da su u Sarajevu upoznati sa problemom. Ministrica Turković je bila u Australiji prije više od mjesec, te se nadamo da će se stanje promijeniti, kaže Alispahić.
Upozorava i da problemi koji su nastali tokom pandemije, nisu završili, a komunikacija je ostala na minimumu.
Edin Osmančević, delegat švedskih Socijaldemokrata u Geterbuškoj upravi za demokratiju i građanski servis, smatra da “rad našeg osoblja u DKP-u ne može dobiti prolaznu ocjenu”.
BEZ REAKCIJA
– Zasigurno postoje i objektivni razlozi poput nedostatka osoblja. Sa posebnim problemom se sreću naši stariji građani koji nisu u stanju putovati 5 i više sati kako bi dobili pomoć, a broj konzularnih dana po pojedinim gradovima je neznatan. Također, DKP-ovi ne mogu pružiti sve usluge koje građani traže, posebno kad se radi o upisu u knjigu državljanstva i traženju matičnih brojeva, poručuje Osmančević.
I građani BiH u Sloveniji, nezvanično saznajemo, nisu zadovoljni. Mnogo je pritužbi, ali reakcija nadležnih je izostala. Iz MVPBiH nismo dobili odgovore na naš upit.
MATEA JERKOVIĆ I EMA DŽANANOVIĆ / Moja BiH – “Šta si doš‘o, šta ti treba” / Mogu li bh. građani u inostranstvu biti zadovoljni uslugom konzulata? – Problema je mnogo, nadležni šute (oslobodjenje.ba)
