Pravosuđe u Bosni i Hercegovini proživljava najveću i najdublju krizu u svojoj poslijeratnoj historiji, saglasni su analitičari i pravnici.
Javnost traži efikasnost i rezultate u radu Tužilaštva BiH, Suda BiH, VSTV-a BiH, ali kada prisustvujete samo jednom ročištu npr. u slučaju ratnih zločina shvatite zašto je pravosuđe u krizi.
Tako je danas u slučaju Čemerno sudija Halil Lagumdžija upozorio tužioca Vladimira Simovića (a nakon što je više svjedoka ustanovilo da je davalo ranije izjave na te okolnosti) da njegovi istražitelji, ali i policijski službenici treba da pitaju svjedoke u istrazi da li su ranije saslušavani, jer se ulazi u velike probleme kada se takva činjenica utvrdi tek na ročištu, kada odbrane u najmanju ruku, budu uskraćene za efektivno branjenje.
„Vi ne znate koji je haos sa istragama i tim saslušanjima. Ja isto ne znam da su neki svjedoci saslušavani ranije. Pa, znate i o neuvezanosti sa SIPA-om“, kazao je Simović.
Lagumdžija je potom jasno kazao da bi Simović trebao da kaže šefici (Gordana Tadić op.a.) da se taj haos mora riješiti i napraviti jedinstven sistem pa će „pritiskom na jednu puljku“ znati sve o svjedoku.
Jasno je, kada se sve ovo vidi, zašto nemamo više optužnica za ratne zločine i zbog čega se uporno govori o sporosti pravosuđa. Glavna tužiteljica Gordana Tadić zagovara novu strategiju za procesuiranje zločina. To je definitivno izrugivanje pravdi. Još nikada nije OSCE-u objasnila gdje je završilo gotovo 848 predmeta iz Haga. Sve je jasnije da neki tužioci i sudije ovdje žele revizionizam i odbranu velikodržavnih zločina, a da je to nova strategija koju zagovaraju.
Jedno od ključnih pitanja također je pitanje o čak 48 bjegunaca u Srbiju ili Hrvatsku, optuženih ili osuđenih od pravosuđa Bosne i Hercegovine. Naši pravosudni rukovodioci su se u prošloj godini znali javno pohvaliti regionalnom saradnjom po pitanju ratnih zločina.
I ovaj posljednji slučaj na Sudu BiH pokazuje da je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini apsolutno objavila istinit tematski izvještaj „Upravljanje predmetima ratnih zločina u postupku pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine“. Rad Tužilaštva BiH je u ovom izvještaju ocijenjen negativno.
Na osnovu analize konkretnih predmeta OSCE primjećuje i pad kvalitete u istragama i procesuiranju predmeta ratnih zločina.
Mnogi pravni stručnjaci upozoravaju da je posljednjih godina na snazi i pokušaj etničkog balansa u procesuiranju ratnih zločina pred bosanskohercegovačkim pravosuđem. OSCE u svojim izvještajima kao problem kod procesuiranja ratnih zločina iz devedesetih upravo detektira slične slučajeve, navodeći loše istrage bh. pravosuđa u vezi ratnih zločina te namjerno usmjeravanje na krivi trag.
Amina Čorbo-Zećo
