Zajedno sa državom Bosnom i Hercegovinom, sve češće je i bosanski jezik predmet osporavanja, kako u istočnom, tako, nažalost, i u našem zapadnom susjedstvu.
Nakon što je Odbor za standardizaciju srpskog jezika pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u augustu 2015. “odlučio” da bosanski jezik lingvistički ne postoji (!?), što je kasnije otvoreno uradila Radio-televizija Srbije (RTS), i to u konsultacijama sa SANU-om, sada se sa zvaničnih mjesta i u Hrvatskoj negira bosanski jezik!
Miks-jezik
Učinjeno je to na promociji knjige “Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u javnoj komunikaciji od 1945. godine do danas”, koju je napisala mostarska univerzitetska profesorica prof. dr. Marija Musa. Knjigu je izdala mostarska Školska naklada i zagrebačka Školska knjiga. Konstatirano je da se danas u Bosni govori ‘miks-jezikom’,
Naziv ‘muslimanski jezik’ upotrijebio je predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige Ante Žužul, koji tvrdi “da se konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH do sada ostvarila samo u obrazovanju”.
“Zahvaljujući Šimunu Musi, koji je svojedobno bio federalni ministar obrazovanja, Školskoj nakladi i Školskoj knjizi, u BiH postoje hrvatski udžbenici koji su multikulturalni, ali i omogućuju ravnopravnost hrvatskog sa srpskim i muslimanskim jezikom”, kazao je Žužul kako ga u četvrtak citira zagrebački “Večernji list”.
Na sličan način su i u Srbiji kazali. Prema odluci SANU-a, “jedino moguće je izvesti bošnjački jezik, a nikako bosanski jezik”.
“Naziv bošnjački jezik odgovara nazivu bošnjački narod, dok bi bosanski jezik odgovarao terminu bosanskog naroda, a takav narod ne postoji. Prema tome, u srpskom jeziku jedino je moguće jezik Bošnjaka, koji je varijanta srpskog jezika, zvati ‘bošnjačkim jezikom’”, smatraju u Odboru, upućujući navedenu odluku ministarstvima prosvjete i pravde i premijeru Srbije, što je tada bio Aleksandar Vučić, današnji predsjednik te zemlje.
Na ovakve stavove u Zagrebu upozorio je prvi književnik Ibrahim Kajan, nazivajući to ironično “čudom neviđenim”, i to od “naših najvećih prijatelja”.
Zašto smeta bosanski?
Na ovo je javno reagirala i Remzija Hadžiefendić-Parić, ugledna lingvistica iz Zagreba, koja je jedna od najzaslužnijih osoba što je pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj omogućen je odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu.
“Autori udžbenika Hrvatski jezik i književnost (za 1. r. gimnazije), koji je izašao u Zagrebu 2019., znaju da se jezik zove BOSANSKI. Taj udžbenik izdala je Školska knjiga, a dr. sc. Ante Žužul u potpisu je “Za izdavača”!”, napisala je Hadžiefendić-Parić.
Bosanski jezik smeta, jer smetaju Bošnjaci, kazao je u intervjuu potkraj života autoru ovih redak rahmetli prof. dr. Munib Maglajlić, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i bivši zapaženi ratni i poratni predsjednik BZK “Preporod”, komentirajući šokantne provokacije i tvrdnje prema kojima “bosanski jezik ne postoji”. Moglo bi se ovom Maglajlićevom dodati da bosanski jezik smeta, jer smeta država Bosna i Hercegovina.
Uskufijin riječnik
No, o tome koliko su osnovana nastojanja i u Beogradu i Zagrebu govori historija.
Prvi rječnik na području današnje Bosne napisao je Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine te ga nazvao Potur Šahidija, a opisao ga kao tursko-bosanski rječnik. On svjedoči o historiji i kontinuitetu bosanskog jezika i štokavskog narječja i dio je velikog naslijeđa bosanskog jezika.
Smatra se prvim južnoslavenskim rječnikom napisanim na štokavskom narječju. Rječnik je pisan na arabici (oblik arapskog pisma prilagođen drugom jeziku) i u stihovima. Uskufijev rječnik jedan je od najstarijih na ovim prostorima.
Također, činjenica da je “Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole” nepotpisanog autora Franje Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo.
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine štampala ju je 1890. godine!
Također, činjenica je da je “Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole” nepotpisanog autora Franje Vuletića, prva gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo.
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine štampala ju je 1890. godine! Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911. godine, i korištena je sve dok 1908. godine nije ‘prekrštena’ u “Gramatika srpsko-hrvatskog jezika za srednje škole”.
Faruk Vele / Radiosarajevo.ba
