Ponikla na zvjezdanom nebu Radio Sarajeva, zvijezda sevdalinke Zekija Ćuturić digla se u nebo sevdaha i dosljedna sevdalinki i sevdahu ostala dominantna preko šest decenija
Sve je manje onih koji znaju kada je počela karijera dubičke kraljice sevdaha i sevdalinke Zekije Ćuturić, ali je sve više onih koji uživaju u izvedbama njenih sevdalinki, koji će je dugo dugo slušati i pamtiti. Postala je simbol sevdalinke i sevdaha u karijeri dugoj preko 6 decenija. Mogla je u svijetu muzike da bude šta je htjela, ali nije odstupala od matrice na kojoj je zasnovala svoju karijeru. A ta matrica bila je djevičanski čista bosanska sevdalinka i vjernost Radio Sarajevu, kući koja joj je prije pola vijeka otvorila vrata i koja su za nju uvijek bila široko otvorena. A nije Zekija imala samo lijep glas, već i lijep stas. U svoje vrijeme, u vrijeme rane mladosti, Zekija je bila jedna od najljepših žena Jugo- estrade (zvali je PGJ). Ljepota njena lica ni danas nije iščezla, iako je već zagazila u osmu deceniju života. Zekija je rođena u sevdahu i cijeli svoj život njemu posvetila i u njemu provela. Osjetila ga je, doživjela i nosila u sebi kao žal starih za mladošću koja prolazi ili kao bojazan i strah mladih da im mladost ne prođe uzalud.
Izvor i nadahnuće Zvijezde sevdaha
Zekija Ćuturić je rođena 1939.godine u Bosanskoj Dubici u bogatoj trgovačkoj porodici. Bez oca je ostala kada joj je najviše bio potreban. Svojom ljepotom i darovitošću rano je na sebe skrenula pažnju. U doba procvata njene mladosti, sa sestrom i bratom preselila je u Sarajevo, ali nikad nije zaboravila svoj rodni grad, naselje u kom je rođena i njegove ljude. Kada je ostvarila muzičku karijeru, postala poznat i omiljen promotor sevdalinke i sevdaha, više puta je posjećivala svoj rodni grad i sa sobom dovodila eminentne izvođače sevdaha, od kojih je posebno mjesto imao Sejo Pitić. Prilikom jedne takve posjete imao sam tu čast da joj budem domaćin i u širem društvu provedemo cijelo veče, uz pjesme koje su tekle kao iz česme i nizale se kao u gerdanu.
Njena rodna Bosanska Dubica bila je izvor njenog talenta i nadahnuće sa kojim je krenula u svijet sevdaha. Kroz ulicu u kojoj je dubička zvijezda rođena, protiče mala rječica Binjačka, po kojoj je taj dio naselja dobio ime. Dok nije regulisano njeno korito, iz te rječice se često, obično pred kišu ili tokom toplih ljetnjih večeri, čuo melodičan horski kreket žaba, radi čega su građanini drugih dijelova grada Binječare zvali “Žabari”. Obzirom da svi koji su živjeli u Binjački ( a nakon agresije na BiH ih je malo ostalo) imaju lijep glas i lijepo pjevaju, vjeruje se da je to rezultat žabljeg pjeva, koji je do njih godinama dopirao, dražio i kalio njihova čula. Zašto ne vjerovati da je to izvor Zekijinog dara za pjevanje, koji joj je uz istrajan rad omogućio da postane najuspješniji interpretator sevdaha i sevdalinke.
Zekija nas je svaki put istinski uvjerila da nema pjesme bez sevdalinke, niti sevdalinke bez sevdaha. I danas, kad po ko zna koji put slušam njene meni drage pjesme, osjećam kako moje tijelo prožimaju duboke emocije, koje napajaju moju dušu; nekad napajaju radosću, a nekad obuzimaju tugom…jer njena sevdalinka je sentimentalna manifestacija ljubavi i ljepote života, njen sevdah je opsesija, koju doživljavamo kao tu ljepotu u romatičanom zanosu koji nas opija.
Za mnoge od nas Zekija je van svake sumnje, najmiliji, najtopliji, najmekaniji glas bosanske sevdalinke, s kojim se stapa i u kojem se istinski uživa. Njena svaka pjesma je užitak koji draži i mami, plijeni i osvaja. Slušanjem njene sevdalinke u nama se stvara vrhunac sevdaha, kao slastan naboj, kao emocionalni nadražaj…stvara se stanje duha, obogaćenog tradicijom bosanskog sevdaha. A u Zekijinom sevdahu je ljepota življenja, ne samo kad je osjećamo kao radost u ljubavi, već i onda kad nam ljubav nanosi bol. S njenim sevdahom čak i vrijeme usporeno teče, pa stičemo dojam da stoji radi nas, kako bi mogli svakim djelićem svoga bića u njemu uživati i ovjekovječiti ga. Time sevdah postaje svjedočanstvo našeg vremena koje je trajalo kratko kao tren, a u nama ostalo dugo kao vječnost.
Nažalost, kod interpretatora “folka” danas je manje toga. Danas se sve brže živi, manje se druži i sve manje uživa. U pjesmi koja se danas pjeva sve je teže naći izazovan inspirativan motiv koji nas diže i pokreće, sve je teže oživjeti ljubav, probuditi i produbiti emocije…koje u nama izaziva sevdalinka. Pokušaji da se to nadomjesti novokomponovanim folkom daju neke rezultate, ali ne dotiču korijensku emocionalnost sevdalinke.
Zvijezda Radio Sarajeva
Zekija je nekoliko decenija bila uposlenik i vokalni solista Radio Sarajeva, iz kojeg je mogla razviti neslućenu karijeru, ali nije htjela napustiti kuću u kojoj je ostvarila karijeru. Bila je u svemu posebna izvanredna. Krasili su je lijep stas, tečan, lijepo obojen i još ljepši glas i pjesma koja ni jedno uho nije ostavljala ravnodušnim. A njen glas je i danas samo njen, jedinstven i nezaboravan. Bez sumnje jedan od najumilnijih, koji se ikad oglasio i čuo na ovim prostorima. “Haj, vino piju dva jarana mlada”, jedan je od prvih njenih radio snimaka, kao vokalnog soliste Radio Sarajeva, koji se i danas može naći u arhivi ove kuće.
Gradeći svoju pjevačku karijeru, Zekija je srcem i dušom postala dijete Radija Sarajevo i jedna od njegovih najboljih interpretatora sevdaha. Prema navodima velikog poznavaoca sevdaha r. Vehida Gunića, specijalnost su joj postale kompleksne i razuđene pjesme, posebnih aranžmana i sadržajnih tekstova, za kojima se dugo i uporno traga. Kao utjecajna uposlenica tada slavnog Radio Sarajeva, mogla je razvijati paralelnu karijeru, ali nije, već je ostala vjerna i dosljedna svom radiju, čak i onda kada je njegov imidž širenjem novih medija počeo opadati. To je bilo pitanje i dokaz njene moralne čistoće, koju mnogi drugi nisu imali.
U tim nezaboravnim vremenima Radio Sarajeva, koja su trajala decenijama, a i kasnije, nastale su brojne i danas popularne muzičke produkcije “sevdah ljepotice”: Umihana Hadži-Jusufova, Prošetale tri djevojke, Djevojka je zelen bor sadila, Savila se vita loza vinova, Ko se ono brdom šeće, Škripi đeram, ko je na bunaru, Ah moj dilbere, Majka Fatu rano, Sinje more,…ili Po Taslidži pala magla, Istiha me glava boli, Da mi je znati, Bože moj…Da sam znala lolo moja, Je li moralo tako, Kad bi znao šta sve možeš, Kad sam mlada da sam voda hladna, Kad se udam gotovo je…
Istrajno je njegovala sevdah svoga žanra, izbjegavala novokomponovane pjesme i jedno vrijeme zaobilazila diskografiju i festivale, koji bi mogli ugroziti njen identitet i skrenuti je s njenog odabranog smjera. Pojavljivala se i danas nastupa u specijalnim TV emisijama prigodom olbilježavanja različitih jubileja i svaki put nas iznova uvjerila koliko je blistav sjaj njene zvijezde na nebu bh sevdaha.
A nije Zekija samo pjevala. Dugi niz godina aktivno se bavila prikupljanjem narodnog blaga, pažljivo odlaganog i čuvanog u arhivi Radio Sarajeva. Obogatila ga je brojnim pjesmama iz unutrašnjosti BiH. A jedno od prvih arhivskih vrijednosti, otetih od vremena zaborava, potiče iz njenog rodnog mjesta i nosi naslov “Oj Dubice, bijela golubice”…
Zekijine pjesme u riznici bosanske sevdalinke
Niko od nas, koji Zekiju slušamo godinama, ali vjerujemo ni ona sama, ne zna koliko je sevdalinki i koliko puta otpjevala u karijeri dugoj preko šest decenija. U svakoj od njih njen glas je ostao tečan, mlad, mekan, milozvučan, a doima nas kao tok rijeke Une koja talasa i žubori, protiče našom smaragdnom dolinom, milujući i dodirući našu dušu kao svoje obale.
Nepregledna je arhiva diskografskih ostvarenja Zekije Ćuturić. Prvu singl ploču “Safikada” snimila je 70-tih godina 20-tog stoljeća. Tu sjajnu potresnu baladu o ljubavi i ženskoj vjernosti napisao je pok. Vlado Divjak, a muziku komponovao pok. Vlatko Marković.
Njene pjesme…Nit ja spavam, nit ja drijemam, Umihana Hadži Jusufova, Oj Prijedore pun si mi sevdaha, Najljepšu ću noćas zapjevati, Šećer Mujo i besjede tvoje, Šta je uzrok moj, Djevojka je zelen bor sadila, Vezak vezla Adem-kada mlada nevjesta, Kad se jangin iz sokaka pomoli, Sjela Hajra kraj bunara, Na srcu mi leži mila mamo, Hej, kad sam mlada, da sam voda hladna, Oj livado rosna travo, Šta je uzrok moj dragane, Pomisli još nekad, Što te nema…su samo letimično i sponatano odabrani naslovi iz njenog krcatog albuma sevdalinke, da nam pokažu bogatstvo i raskoš sevdalinke koja u nama i u njoj i danas živi.
Njene nezaboravne interpretacije su: Umihana Hadži Jusufova (2011), Crne oči dobro glede ( 2014), Akšam mrače, moj po Bogu brate, Djevojka je zelen bor sadila, Obasjaj me suncem ljubavi, U Avdije lijepe kćeri dvije, Na svijetu sam sama, Kad se udam gotovo je, Pjesma o Dubici, Je li moralo tako, Kad bi znao šta sve možeš, Noćas vjetar tako tužno vije, Da sam znala lolo moja, Vojniče moj…kao i one u Albumu iz 1985.: Vratiće ti jednom druga žena, O sinje more i dubine tvoje, Sini sini sjaj mjeseče, Kad je Ajka sa pendžera ugledala…
Za pamćenje su njene sevdalinke iz Antolgije (2): Prošetala Hana Pehlivana, Koliko je širom svijeta, Ah, moj doro dobri doro, Ime tvoje dragi neću spominjati, Kolika je ta na moru galija, Srušila se kula i kapija…
A mnoge od sevdalinki, koje i sami rado pjevamo, naći ćemo na: YouTube- Hayat produkciji, BHT, na Forumu Boemi, preko Amazion.com, Apple Music…itd.
Doajen bosanskog sevdaha
S pravom su je zvali, i pri nastupima u medijima predstavljali kao doajen sevdaha. Ova skromna, dobra žena, uz mnogo porodičnih drama, koje su joj često oduzimale dah, uprkos tome davala je i dala svoj veliki doprinos očuvanju muzičkog bosanskog nasljeđa, kojem svim svojim bićem i pripada. U nekim boljim životnim prilikama, sigurno bi dala mnogo više, ali to što je do sebe dala svojim likom i mehkim tečnim glasom, u karijeri možda najdužoj u jugo i bh estradi, je više nego dovoljno da bude uvijek rado slušana i nikad zaboravljena.
O svojim kolegama sa estrade i života uvijek je govorila i govori sa velikim respektom i uvažavanjem. O njima govori samo najboljei raduje se njihovim uspijesima. Znalački prepoznaje dobro i kvalitetno i uvijek je znala odvojiti žito od kukolja. Posebno je cijenila Eminu Zećaj, “koja u njoj uvijek izaziva ushit, pa neklad zna nekontrolisano da vrisne ili brizne u plač, kad je sluša.”
Njeno mjesto u sarajevskoj Art kući sevdaha
U bosanskoj kući Sevdaha Zekija je zasluženo stekla svoje mjesto kao istaknuta interpretatorka i diva bosanskog sevdaha. U svom opširnom tekstu, posvećenom Zekiji Ćuturić, kozarački novinar r. Vehid Gunić, koji je veliki dio svoga života posvetio sevdalinki i u emisiji TV Sarajevo “Meraklije” predstavio galeriju njenih interpretatora, napisao je: “ako bi se nekim slučajem desilo da u Art kući svdaha ne bude na vidnom mjestu istaknut lik istaknute interpretatorke sevdaha Zekije Ćuturić, doživio bi on to i smatrao svojim vlastitim porazom”, jer nije bilo pjevačkog zadataka u oblasti narodne muzike, kojem Zekija nije mogla udovoljiti. Po navodima r. Vehida, Zekija “se zna istinski radovati i znalački prepoznati dobro i kvalitetno i ona je jedna od najjednostavnijih, najdobronamjernijih i najdražih interpretatorki sevdaha, koje je upoznao u svom aktivnom bavljenju sevdahom i sevdalinkom”. A u svom plodnom životu Vehid je upoznao sve najbitnije baštinike sevdalinke iz prošlih i ovih vremena, pa je bio kvalifikovan i mjerodavan dati ovakvu ocjenu.
Sevdalinka je svo njeno nasljeđe i sav njen imetak
Zekija je cijeli svoj život njegovala i povijala sevdalinku kao tradicionalan žanr narodne muzike i posebnu vrstu umjetničke tradicije, koji je sebe svugdje u svijetu predstavio i postao prepoznatljiv kao bosanski sevdah. Zekijina sevdalinka je uvijek bila više od pjesme, jer je uvijek predstavlja i nešto njeno, iznutra doživljeno, originalno i bez imitacije. U mnogim njenim izvedbama njena pjesma je zanosna kreacija muslimanske djevojke, koja u čežnji za svojim dragim nalazi svoje zadovoljstvo u pjesmi sevdalinki, uvijek prožetoj izražajnom osjećajnošću. Zekijinu pjesmu pamtimo kao pjesmu ljubavi, punu zanosne melanholije, ali često i bošnjačke tragike, u kojoj erotička žudnja traži i nalazi put za ostvarenje svojih snova, u boljem istinskom životu, koji se svakim njenim glasom iznova obnavlja ili rađa.
I danas, nakon šest decenija uspješne karijere, Zekija hrabro i prkosno nastavlja kaliti svoj glas i plijeniti oduševljenje sviju nas, koji smo zaljubljenici i svjedoci njenog uspješnog puta kroz sevdah sa sevdalinkom. Kako je napisao jedan od njenih obožavalaca, ona je uvijek išla napred i nikad nije stala, iako živi skromno i povučeno, ali uvijek visoko gordo podignuta čela.
Ovim tekstom Dubičani selame i pozdravljaju svoju Zekiju, zvijezdu bosanskog sevdaha, poručuju joj da je nisu zaboravili i žele joj da bosanski sevdah, i nas sviju u njemu, još dugo, vrlo dugo, obogaćuje svojom sevdalinkom.
Burlington, 25.1.2020 Zijad Bećirević
