Piše: Sead Hambiralović
Tako nekako ako se ima čiste duše, srca, iskrenosti, poštenja, pa koliko toliko može biti lakše u ova tmurna (ne)vremena. I ne bez razloga dvije zadnje objave: Hajmo “vježbati” vedrinu, na stranici Gljiva Mira, te Grupi dijaspore i na ovom portalu prošla kolumna Zašto sunce plače. I kao šlag nenadana “dijasporna” posjeta Zijada Pirića. Slobodno moglo reći, iako je geolog, da je “ekspert” za književno djelo Meše Selimovića.
MUHADŽERSKI KORIJENI: Rođen je u tuzlanskom kvartu Tušanj, kao i slavni pisac čije su familije kao muhadžeri davnih godina doselili iz Herceegovine. A naredni put želi sresti novinara Almasu Hadžić, koja je takođe sa tih prostora i razmijeniti priču o “korijenima”. Obaška sa Mirsadom Kikanovićem sa kojim se sretao dok je “ministrovao” i mogla biti zanimljiva tema.
U Pirićevoj privatnoj biblioteci u Örebru ima “sve” od Meše – stigao kao poručen šta veli na to moje “izvedeno” od poznate Selimovićeve krilatice da je svaki čovjek uvijek na gubitku. Koja je u konačnici tačna i u taj “slobodni međuprostor naših života” sinulo i “dodam” da je čovjek uvijek (i) na dobitku. Odgovori se mogu dobiti u mome skandinavskom opusu: Sopp for fred (prvi dio monografije Gljiva Mira), drami Varfor gråter solen / Zašto sunce plače, zbirci Novo sunce, romanu Bijeli cvijet iznad puta i na neki način sve zaokruženo sa Panonika, priče sa slanih jezera. Imponovalo što je gost sa odobravanjem odmah klimnuo.
Davni profesor Pedagoške akademije Mirko Skakić je doktorirao “na Meši”, ali njegova predavanja nisu plijenila energijom, za razliku od srčane Vojislave Vasiljević i zato je često spominjem – ušlo i u priču nakon njenog odlaska. Pa ako bi se ikada nešto organizovalo oko čovjekovih gubitaka- dobitaka najrađe pozvao Zijada Pirića.
U zadnji čas sjetio pitati o dojmu kada u centru ugleda spomenik “Ismet i Meša”, ili obrnuto, o “visini” njihove dvije figure? Naravno, naravno potvrdio da je to u redu. U sekvenci filma, koji je u pripremi (Zašto se Ismar ne smije), dotaće se i to “pitanje” i o još ponećemu po prvi put progovoriti.
ZOV ZAVIČAJA: A još od početaka poznanstva u Örebru postali smo nekako “svoji”- spomenuti i suprugu Nerminu čiji “korijeni” su iz Vlasenice. Za ovaj naš par, sa kćerkom i sinom, koji su izašli na svoj put, moglo reči da su uspjeli u “novom životu”. Samo da nema onog “što brka logiku svaku i vuče natrag…” (poema Povratak, S.H). Naboj za rodnom grudom je naročito izražen kod Zijada, pa budi pametan oko povratka, a zakuhava na sve strane.
I nevjerovatno šta sve život može da “nanese”, koju dramu i nesreću. Šta sve nadura i- haman neka pravda- otvore se putevi i ukažu tračci svjetla. U svoj raspamećenosti, u jeku korone kada je moja dobra starica preselila, a zadnja želja zvornička Kazanbašča (na sve to zatvoreni aerodromi i granice, odjavio stan, kako šleperom prevesti svu mirovnu i umjetničku zaostavštinu..?!) – zovu Pirići do budem kod njih. Poslije mjesec dana iskomplikovalo da zapucam u Bergen kod “djece”- nastavio kod Esada Čanića da čekam otvaranje vazdušnog saobračaja. Hvala im, a oduži, oduži…
Kada su avioni napokon “proradili” ugrabio prvi let Skavsta- Tuzla. Ne dadoše ući, uveli “pravilo” treba pokazati (i) našu LK – imao kopiju, original čekaće na Dubravama. Neko bi za vrat kontrolora i istresao svu bosansku muku – sleđen, nijem, bez riječi se okrenuo prema izlaznim aerodromskim vratima. Sve najgore onih iz etničkih očišćenih gradova već se desilo.
Bile su to nevjerovato zaredane grozote, a oko “muhadžerstva” ovo je znakovito: djed Hadžiavdage (Užice) – dobacio do lijeve obale Drine, a unuka iz Zvornika otpuhalo čak do Sjevernog mora! Trebalo je skupit snage za dalje – ne poželjeti nikome i koliko toliko ostati normalan! Zato posljednje objave, jer “oni” uvezani maheri rade li rade svoj posao. I kod nas i diljem svijeta. Pa i onaj kontrolor na Skavsti. Odmah telefonirao šefu, pa će meni skamenjenom “tiver”, kao žao mu je. Mogao sam ga makar poslati u p-materinu, isto da prenese šefu (legendarnom Ćiri sočna psovka bila javna uzrečica). Možda trenutno bilo lakše, a bolje što nisam- i još više zakomplikuje. Zaredane znake nervnog sloma haman preživio na “nogama”, sačekao i te tri jebene sedmice da stigne LK. I tješilo samo da se dokopam Bosne, kakva daje – moja je..! I ova grozna iskustva pridodati ako nije dovoljno jasno oko “modifikovane” krilatice koja je krupnim slovima u naslovu. A fali nama vedrine, makar i na fotosu. Komšija Osman Čeliković je iz srebreničkog kraja i učas izvršio zadatak. Koji odabrati od kliknutih deset- ovaj, zna se i zašto.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
BHDINFODESK
