U organizaciji Islamske zajednice Bošnjaka u Nizozemskoj održan je ciklus tribina pod nazivom “Bosna na Putu svile”. Gost-predavač bio je Hamza Ridžal, putopisac koji je istražio i u dvije velike ekspedicije obišao dio ruta Puta svile. On je ovom prilikom održao prigodna predavanja u džematima IKC Din Eindhoven, IKC Selam Rotterdam, IKC Behar Den Bosch i IKC Nur Roermond.
Tribine su bile veoma posjećene, a prisutni gosti imali su priliku nešto naučiti, ne samo o dalekim geografskim predjelima, već i o vlastitoj kulturnoj tradiciji.
Ridžal je u predavanjima skrenuo pažnju na višestruke veze bosanskog tla i bošnjačke tradicije s velikim centrima Puta svile i kolosalnim umovima koji su u njima živjeli.
Istraživanje Puta svile Ridžal je podijelio u tri segmenta, pa je, prije svega, prisutne upoznao s elementima bošnjačke kulture čije je izvorište hiljadama kilometara daleko od Bosne: od hanefijske pravne tradicije i maturidijske teologije, preko nakšibendijskog derviškog reda, pa sve do bureka i orijentalno-islamskih mekama koji su izvršili izuzetan utjecaj na melodiju sevdalinke.
Prisutni su s posebnom pažnjom pratili ovo izlaganje, otkrivajući kroz Ridžalovo izlaganje slojeve kulturne vlastitosti.
Drugi bitan dio njegova predavanja ticao se vakufa koje su ljudi Bosne ostavljali širom Istoka. Predavač je prije putovanja istražio građevine koje su Bošnjaci podizali u centrima Puta svile kakvi su Halep, Bagdad, Jesuralem i Istanbul, a onda prisutne upoznao s historijatom tih objekata i njihovim vakifima, pokazavši prisutnima i fotografije tih građevina.
Napokon, posljednji dio predavanja pokrio je temu bošnjačkih migracija ka Istoku, o čemu šira javnost veoma malo zna.
Ridžal je na svojim putovanjima susretao potomke Bošnjaka koji su krajem 19. stoljeća napustili Bosnu i Hercegovinu, nastanivši se na područje Anadolije, Mezopotamije, čak i Palestine. Jedan od fokusa njegove prošlogodišnje ekspedicije upravo je bio pronalazak Bošnjaka na Istoku, u čemu je uspio.
Snimio je intervjue s ovim ljudima pa su gosti imali priliku pogledati dijelove tih razgovora. Posebno ih je oduševilo saznanje da neki od potomaka bošnjačkih muhadžira u Palestinu, baš oni čiji su se preci nastanili u Cezareji, i danas govore bosanski jezik.
(Aldin Šahbazović/Preporod.info)
